Kad se osvrnem u prošlost nakon više od pola stoljeća života, zahvalan sam na svim okolnostima koje su oblikovale moj život, čak i kad nisu bile ugodne ili lijepe. Rođen sam 23.3.1974. godine u Karlovcu gdje sam i proveo djetinjstvo. Igrom ružnih događaja koji sežu do drugog svjetskog rata, moja majka, a kasnije i ja smo odrasli u staroj karlovačkoj obitelji Katzler. Ta je austrijska obitelj našla svoj zanat i dom u Hrvatskoj još za vrijeme Austrougarske i neprekidno su se bavili cvjećarskim zanatom od 1830. godine. Mogu samo pretpostaviti koliko me to kasnije usmjerilo u životu. Ako ste pomislili da je rad od malih nogu u cvjećarnici ostavio utjecaj na moju ljubav prema biljkama, znajte da to nije ni približno najvažnije nasljeđe.

Prvo sam dobio radne navike. Cvijeće u staklenicima zimi zahtijeva brigu kao o malenoj djeci, s buđenjem u četiri ujutro. Imao sam najviši džeparac među prijateljima, jer sam ga zaslužio radom u izradi vijeanaca i njihovoj vožnji biciklom na groblja koja su katkad bila više od deset kilometara udaljena. Moram  priznati da se još uvijek čudim mlađim generacijama koje pričaju kako su preopterećene školom. Ja sam krao vrijeme od rada u cvjećarnici da bih pisao školske zadaće.

Drugo nasljeđe je fascinacija interakcijama ljudi i ljudskim ponašanjem. Cvjećarnice su mjesto zaljubljenih koji traže bukete cvijeće, mjesto vjenčanja, ukrašavanja kuća ali i sprovoda. Upravo sam na sprovodima naučio slojevite životne lekcije, od iskrene tuge do glume. Rekla bi mi teta Vava s kojom sam radio: „Ova žena se spasila smrću svojeg muža.“ Za druge: „Oni su se doista voljeli.“ Za trećeg: „Odglumio je suze.“ To ne nagnalo da pogledam svijet ispod površine ljudskih maski, pa i vlastitih. Učio sam o odnosu prema radosti, bolesti i smrti.

Treće nasljeđe je mudrost. Odrastavši uz već spomenutu tetu Vavu i njenu majku, Rozaliju, slušao sam priče od kojih su neke nosile stoljeće i više sjećanja. Priče o lijepim događajima, ali i teškim trenucima velikih ratova. Teta Vava me oduvijek poticala na učenje i vjerovala u mene i znanje koje ću steći. Ponosila se svakim mojim edukacijskim uspjehom. Imalo je takvo odrastanje i svoje težine, učenje lekcija koje možda nisu bile primjerene starosti, ali ne bih mijenjao to iskustvo ni za što.

Godine 1992. upisujem studij medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Nisu to bila lijepa vremena, bilo je to ratno vrijeme i zavidio sam svojim kolegicama i kolegama koji su imali dovoljno novaca da redovno jedu u studentskoj menzi, dok sam jeo konzerve iz Caritasa i Crvenog križa. Nakon završene četiri godine studija odlučujem upisati i studij farmacije, jer je medicinska kemija tada bila struka s vrlo malo mogućnosti zapošljavanja. Neke moje kolegice i kolegice doslovce su bili gladni, a farmacija je tada bila perspektivno zanimanje. Svoj tadašnji znanstveni interes imao sam prilike razviti radeći kroz dvije godine diplomski rad kod Blaženke Grahovac i cijelom tadašnjem timu Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u čijem sam laboratoriju imao prilike napraviti svoje prve korake. Diplomirao sam na temu molekularnog određivanja vrste Borrelia burgdorferi sensu lato u kliničkim uzorcima. Zahvalan sam i drugoj mentorici, profesorici Marici Medić-Šarić na gotovo majčinskoj podršci i na prvoj znanstvenoj publikaciji. Nije bilo lako raditi u laboratoriju i paralelno studirati. Jedan od predmeta koji sam morao polagati bila je botanika. Imao sam nevjerojatno sreću da učim botaniku od jednog od najvećeg erudita naših prostora, Ivana Šugara. Prvi me odveo na Velebit, primio biljku Melilotus officinalis u ruke i započeo priču još od doba starog Rima. Njegov perfektni francuski i latinski jezik i pričanje priča o biljkama učinile su ga uzorom. Slučaj je htio da sam na ispitu prošao s najlošijom ocjenom. Ponosan sam i na nju i lekciju što to najlošija ocjena znači.

Godine 1998. diplomirao sam oba studija i stekao titule magistra farmacije i diplomiranog inženjera medicinske biokemije.

Vrlo kratko sam 1998. godine radio kao asistent na zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a već iste godine zapošljavam se u istraživačkom institutu tvrtke PLIVA d.d. čiji sam stipendist bio dvije godine. Zahvalan sam PLIVA-i i njenoj stipendiji. Tek sam s njom mogao ne samo redovno jesti kvalitetniju u studentskoj menzi, već i pomoći svojoj majci koja je predugo bila nezaposlena.

Počeo sam raditi kao istraživač u grupi koja se bavila istraživanjem novih protuupalnih lijekova kod dr. Mladena Merćepa. Njemu sam zahvalan, kao i svim kolegama, na svemu što sam naučio u znanosti, a toga je bilo puno. Bilo je to drugačije doba od današnjeg uvelike specijaliziranog. Dobio sam priliku raditi brojna područja biomedicinskih znanosti. Rad u industrijskom okruženju nosi znatno više novaca za projekte, ali i unosi ograničenja u publikacije. Zbog toga sam autor (trenutno) više patenata no znanstvenih radova. Naučio sam puno, prije svega na vlastitim i korporativnim i strukovnim pogreškama. Nisam bio niti svjestan da me sve to priprema na ono što sada radim, a to je prenošenje ne samo znanja već i iskustava na mlade generacije. U PLIVA-i sam bio direktor istraživačkog programa, a kasnije voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK). Istraživanje u farmaceutskoj industriji je rezultiralo mojim doktoratom iz farmaceutskih znanosti s temom disertacije „Konjugati makrolida i glukokortikoida kao nova klasa protuupalnih lijekova.“

Rad u korporativnom svijetu bio je tipičan „love and hate“ odnos. Upozna čovjek različite profile menadžera, hitne uzaludne poslove i besmislene projekte, ali i malene uspjehe i zajedništvo kolegica i kolega. Mnogi od odnosa koje sam stvorio tada traju i danas. Povremeno ih sretnem, jer nas spoji posao ili slučajan susret i zaključujemo koliko smo puno naučili svi, ne samo u znanstvenom smislu.

Radio sam već tri godine u istraživanju kada sam upisao tečaj aromamasaže 2001. godine. To je u meni probudilo staro zanimanje za eterična ulja i ljekovite biljke. Nekako sam uspio balansirati oba svijeta jako dugo. Zahvalan sam svojim tvrtkama koje su bez problema ne samo tolerirali moj interes, već su me i neki kolege ohrabrivali. Stekao sam samo jednu impresiju: svijet ljekovitih biljaka i eteričnih ulja je kaotični divlji Zapad u odnosu na striktnost svijeta farmaceutske industrije, sviđala se nekome ta izjava ili ne. U kontekstu kvalitete našao sam u njemu potencijal koji treba razviti i od toga nisam nikada odustao.

Nije nikakva tajna da sam prošao svijet alternative i New Age-a uzduž i poprijeko. Bio sam fasciniran metafizičkim svijetom: mislio sam da vidim pranu u obliku malih točkica kada bih pogledao prema plavom nebu, a ne običan Scheererov fenomen. Svijet alternative i New Agea ostavio je nešto korisnih učenja, ali i podosta ogorčenja kad sam se neke 2012. godine probudio prevaren, izigran i nakon pogleda u prošlost pitao sam se kako nisam vidio jasnije istinu koja je je bila brutalno drugačija od ružičaste izmaglice lažne ljubavi, altruizma i optimizma. Nakon odlaska iz farmaceutske industrije, okušao sam se u privatnom poslu i tu naučio na svojoj koži sve greške privatnog poduzetništva, omjera troškova i prihoda. Nekako se moje buđenje vremenski poklopilo s realnijim gledanjem svijeta i zahvalan sam na svim teškim trenucima – da je sve bilo idealno, ne bih se transformirao. U dijelu Etika i komunikacija brojne priče izlaze upravo iz ovog procesa koji me spasio kao osobu.

Zahvaljujući pozivu prijateljice, javio sam se na natječaj za Imunološki zavod i zaposlio prvo u odjelu za transfuzijsku medicinu 2011. godine, a potom sam preuzeo vodstvo kontrole kvalitete. Trebalo je ubrzano savladati GMP inspekcije, lijekove iz ljudske plazme, antitoksine i cjepiva. Posao je bio naporan, ali sam ponosan na njega, naučio sam izrazito puno u tom povelikom području i to me isto tako oblikovalo za budućnost. Moj odlazak nakon nekoliko godina, zbog neodrživosti zastarjele proizvodnje, nije bio jednostavan i od svih radnih mjesta, najviše mi je bilo žao ostaviti upravo njega. Smatram da sam u tome profesionalno sazrio. Moje znanje tog područja stvorit će mi kasnije i hejtere, kada sam pisao o njemu. Potpuno je jasno da je to područje trn u oku dijelu online hejterske kulture društvenih mreža, ali hejtere sam već preživio i u području ljekovitog bilja od nekih članova te zajednice. Nije mi to bilo ništa novo.

Vrata suradnje otvorila je Atlantic Farmacia, lanac ljekarni i specijaliziranih prodavaonica, gdje već dugi niz godina savjetujem pacijente – posao koji, po mom mišljenju, je i osnovni posao farmaceuta u ljekarnama. Znanje biljaka i mikronutricije ništa ne znači bez izazova u stvarnom životu. Nakon odlaska iz Imunološkog zavoda moj život se kroz nekoliko godina vrtio između edukacija, savjetovanja i konzaltinga tvrtki. Počeo sam i pisati na društvenim mrežama. Ne znam kako bi ih nazvao – neki bi rekli da su to popularno-znanstvene priče, no one su bile i šetnja emotivnim odajama moje duše i mojeg odnosa prema znanstvenoj građi biomedicinske struke.

Izašla je jedna knjiga, a potom i druge. Obje su davno rasprodane i zahvalan sam ljudima na zanimanju i povjerenju. Prepoznali su da iza suhih pojmova lijekova ili biljaka stoje osobne priče, emocije, padovi, razočaranja i ushiti. Taj stil je postao prepoznatljiv mnogima, neki ga vole, drugi ne i to je potpuno u redu.

Sve se promijenilo kada sam bio angažiran da napravim novi program farmaceutske botanike na studiju farmacije koji se tek otvarao na Sveučilištu u Rijeci. Malo po malo, postao sam vanjski suradnik, a potom i redovno zaposlen docent. Tu sam i shvatio svoj smisao postojanja. Nerijetko sam samog sebe kritički gledao zbog promjena poslova i interesa, da bih potom shvatio da je to sve imalo smisla ako mladim generacijama, osim strukturiranog znanja, prenesem i iskustva i emocije. U doba umjetne inteligencije, mlade generacije morat će više graditi osobnost od samog znanja. Ona će biti presudna. Moja selidba u Rijeku promijenila je moj život na bolje u puno aspekata i srela se s mojom željom da integriram sve te krhotine i fragmente od kojih se sastojao moj život u novu, integriranu cjelinu. Zahvalan sam na toj prilici, kao i na studentima i studenticama koji me redovno dobro ocjenjuju. Polagani povratak znanosti je put koji sam sretan da sam ponovo odabrao.

Iznad svega volim planinariti. Tu je moja duša sretna. Volim otići i sam, ali i katkad povesti ljude. U budućnosti se nadam da će biti više vremena da vodim i botaničku edukaciju kroz planinarenje. Svi koji me poznaju znaju da sam ljubitelj francuskog jezika što mi je nekoć bila davna želja da studiram. Uz njega govorim i engleski jezik i to je razlog zašto sam konačno postavio Plantageu na tri jezika.