U osvit prvog svjetskog rata u Parizu stvoreni su stihovi koji će obići planetu i neće stati do danas. Napisani su na španjolskom jeziku; autor José Padilla, rođeni Španjolac, koristio je usporedbu ptica vjesnika proljeća i mirisnih ljubičica koje dolaze u Madrid da, kao i ptice, navijeste buđenje prirode. Godine 1956. Dalida, pjevačica tužne sudbine, prepjevat će pjesmu na francuski jezik i neće se maknuti dva i pol mjeseca s prvog mjesta slušanosti, baš da navijesti film La Violetera, Prodavačica ljubičica. Film je došao u tadašnju Jugoslaviju, teta Vava mi je pričala da su ljudi plakali u kinu kao kiša, melodija pjesme je odjekivala po gradu. Bila su to neka druga vremena, oskudice je bilo koliko i nesretnih ljubavi i mnogi su se mogli poistovjetiti s osjećajem, izgubili smo taj osjeća u doba dostupne hrane i lako dostupnih Tinder susreta.

Rod ljubičica je kao i ljubav, lako prepoznatljiv no svakako ne i jednostavan, vrste se razlikuju u malim detaljima i njih skoro šest stotina simboliziraju ljubav svakog od nas, razlikuje se u malim detaljima. Nisu sve ljubičice mirisne i često čujem komentar kako „ljubičice više ne mirišu“, za razliku od ljubičica prije dosta godina. Možda je bolje reći kako smo našli vrstu koja ne miriše.

Za tako velik rod, puno toga moramo istražiti: oblik i boju cvijeta (vjenčića), izgled lapova i prije svega izgled listova. Rod se dijeli na više sekcija, a mirisna (mirisava) ljubica, Viola odorata L., Violaceae skriva se u sekciji Viola. Osim mirisom, mirisna ljubica pripada skupini ljubičica koja ima tupaste, a ne šiljaste lapove. Cvijet je ljubičast, a vrsta se potvrđuje izgledom lista. Mirisna ljubica ima okrugle listove koji su na vrhu tupasti, nikad šiljasti kao u mnogih drugih vrsta ljubičica. Sama je biljka dlakava što je jasno vidljivo na listovima. Stoga, za određivanje vrste treba fotografirati listove, samu bazu peteljke lista s mali listićima (palistićima), lapove i bočnu fotografiju cvijeta koliko i prednju stranu otvora vjenčića.

Kao u pjesmi, mirisava ljubičica je bila jedna od prvih vjesnika proljeća na ulazu u Kraljevu peć u blizini Dugopolja gdje se hladila još hladnim zimskim zrakom spilje i grijala toplim proljetnim suncem.