Uljni macerati – PLANTAGEA

Drugi macerati

PG — Mon, 11 Mar 2019 10:52:44 +0000

Tratinčica – Bellis perrenis L., Asteraceae

Ljepota prirode ne nalazi se samo u grandioznim čudima, već u sitnim bićima. “Čak i najmanje biće može skrenuti tijek budućnosti” rekla bi mudra i moćna vila Galadriel iz Gospodara prstenova prije no što se Frodo uputio dalje u svoj usud uništenja zlog prstena. Tratinčica možda ne može uništiti prsten zla koji vreba nad ovim planetom, ali sigurno može učiniti mnoge ljude ljepšima. Premda je odvajkada prisutna u našoj blizini, od renesanse se počinje intenzivnije koristiti u službi ljudske ljepote. U ovoj knjizi spomenut ćemo je još jednom – u vodenom ekstraktu. Kao i vodeni ekstrakt, uljni macerat tratinčice pomaže kod “staračkih pjega”, pa ćemo kod emulzijskih sustava brižnije razmotriti njegovu upotrebu. Smiruje crvenilo kože, pojačava ishranu kože i izvrstan je za njegu stanjene kože. Možda ćete ovaj macerat spravljati relativno rijetko jer se i do sada gotovo uopće kod nas nije spominjao, niti se mogao komercijalno nabaviti. Za macerat će vam trebati:

suhi cvijet tratinčice (nipošto svjež!),
biljno ulje za maceraciju.

U staklenu čašu stavite suhi cvijet tratinčice i samo vrlo blago pritisnite, kako bi cvjetovi ostali dovoljno rahlo složeni. Dodajte biljno ulje tako da ga bude 2-3 cm iznad cvjetova. Uz povremeno miješanje, ostavite da odstoji 3 tjedna. Potom dobro iscijedite uz pomoć preše, slično kako se radi i s maceratom nevena. Procijedite kroz sitnu mrežicu i ostavite u boci da se slegnu manje čestice. Odlijte bistri macerat u tamnu bocu.

Gardenia Inka (Llave t’ika) – Tripodanthus acutifolius (Ruiz & Pav.) Tiegh., Loranthaceae

Zbog nedostupnosti svježe sirovine, ovaj macerat vjerojatno nećete spravljati sami. Ako se kojim slučajem odselite u Južnu Ameriku, slobodno ga proizvodite, uvijek ćemo biti zainteresirani za kupnju. Macerat gardenije Inka plijeni pažnju zanosnim, gotovo parfemskim mirisom. Stoga je idealan dodatak za njegu kože ljudi koji vole profinjene mirise. Aktivni spojevi daju koži vlažnost, a uglavnom se koristi za suhu i mješovitu kožu te za pakunge za kosu. Macerira se u ulju brazilskog oraha, koje se vrlo brzo upija, ali i u uljima badema te drugima. Tripodanthus je inače parazitska biljka slične biologije kao i imela. Macerat je komercijalno dostupan na tržištu Europe.

Indijska smokva, macerat plodova – Opuntia ficus indica (L.) Mill., Cacataceae

Osim biljnog ulja indijske smokve, od iste biljke se dobiva macerat spravljen u uljima poput suncokreta i badema. Ugodnog, vodenog mirisa, macerat indijske smokve sadrži cijeli koktel aktivnih tvari: karotenoide, vitamin E i tokotrienole, fitosterole te alkohole poput heksakozanola. Snažno potiče regeneraciju kože, brzo se upija i omekšava kožu, jedan je od skrivenih sastojaka skupih anti‐age preparata, daje koži sjaj i elasticitet. Na žalost, ovaj je macerat relativno rijedak i poznat profesionalcima, no dostupan je.

Urukum (anato) – Bixa orellana L., Bixaceae

Macerat urukuma iznimno je bogat karotenoidima, još više nego macerat mrkve. Spravlja se maceriranjem praha urukuma u biljnim uljima poput badema, marelice, suncokreta i drugih ulja. Prisustvo karotenoida daje mu intenzivno crvenu boju. Karotenoidi su neobične strukture – uz prisutan β-karoten, urukum sadrži biksin i norbiksin. Kremama daje snažno žutu do narančastu boju. Kako je prah urukuma dostupan možete ga spraviti i sami, na sličan način kao i macerat centele. Trebat će vam:

1 maseni dio praha urukuma npr. 20 grama
9 masenih dijelova biljnog ulja poput badema ili marelice npr. 180 grama

Dobro izmiješajte i ostavite 2 tjedna da se prah urukuma slegne. Potom oprezno odlijete sloj ulja koje je već postalo crveno od karotenoida. Koristi se u kozmetici kao i macerat mrkve, kod anti age kozmetike, te u pripravcima za sunčanje. U pakunzima za kosu, kosi daje crvenkasti odsjaj.

The post Drugi macerati first appeared on PLANTAGEA.

Vanilija

PG — Mon, 11 Mar 2019 10:48:24 +0000

Vanilla planifolia Jacks. ex Andrews, Orchidaceae

Uobičajeni začin u kuhinji, tajna svih dobrih kolača, misteriozna je biljka skrivena iza svoje uobičajenosti. Danas djeca, pa čak i odrasli, identificiraju vaniliju kao šećer koji se kupuje u vrećicama, što je daleko od stvarnog izgleda i podrijetla vanilije. To je običan sintetski vanilin. Ipak, danas nalazimo i šećer s prirodnim komadićima vanilije što je za svaku pohvalu. Svatko tko kuha zna finu razliku između prirodne vanilije i sintetskog vanilina.

Ova neobična vrsta orhideje samonikla je u srednjoj Americi, na enigmatičnom mjestu u današnjem Meksiku koje nikada nećemo doznati, jer su je već narodi poput Maja i Asteka presađivali u prirodi i time proširili po mnogim dijelovima srednje Amerike. Cijenjena u drevno doba kao začin, sve do sredine XIX. stoljeća dolazila je iz Meksika. Iz tada stručnjacima nepoznatog i misterioznog razloga, biljka ne bi davala plodove ako bi je zasadili van njene postojbine. Trebalo je vremena da se shvati kako samo u Meksiku živi mušica koja oprašuje cvjetove vanilije. No, mi smo ljudi snalažljivi, pa je ubrzo nađen način umjetnog oprašivanja cvjetova. Prvi ju je uspješno ručno oprašio belgijski botaničar Charles Morren 1836 godine. No, Meksiko je sve do 1841. godine držao monopol na ovaj dragocjen začin. Metodu je te godine usavršio jedan običan rob tamne boje kože, Edmond Albius, na francuskom otoku Réunionu koji se tada nazivao Bourbon prema francuskoj kraljevskoj lozi. Sada znate i odakle nazivi poput “Bourbon vanilija” i “Bourbon geranij”. Taj se usavršeni postupak oplodnje koristi i dan danas i uključuje ručno zarezivanje cvijeta i oprašivanje. Ovo otkriće omogućilo je pravi boom uzgoja i proizvodnje vanilije u Francuskoj Polineziji, na Madagaskaru, a u današnje vrijeme i po Kini i Indiji. Naziv Bourbon vanilije još uvijek nosi taj naziv upravo u čast područja gdje slavni štapić vanilije prvi put uspješno ugledao svjetlo dana, izvan svoje postojbine.

Plodovi, odnosno mahune vanilije, potpuno bez mirisa kada su svježi, tretiraju se prastarim procesom fermenatacije kako bi nastao cijeli buket mirisnih spojeva, od kojih je glavni vanilin. O primjeni vanilije u kulinarstvu mogli bismo napisati knjige, ali zanimljiva nam je i u kozmetici. Osim u obliku tinkture, koju ćemo koristiti u nekoliko proizvoda, vaniliju, odnosno vanilijeve štapiće, možemo vrlo korisno upotrijebiti i za proizvodnju vrlo posebnih, rajskih uljnih macerata.

Tijekom izrade macerata pazite da ne koristite biljno ulje koje se neće baš najbolje slagati s vanilijom: vjerujem da maslinovo ulje sigurno nije najbolji odabir. Ulja koja se lijepo slažu s vanilijom su ona vrlo neutralnog i nenametljivog mirisa poput badema, kukuija te eventualno marelice. Mogu se koristiti i ulja suncokreta ili sezama, ali samo ukoliko nemaju jako izražen miris inače ćete dobiti neugodnu kakafoniju mirisa. Koristite samo najfinije dugačke štapiće vanilije. Osobno preferiram vaniliju iz Francuske Polinezije, ali to može biti i pitanje razmaženosti. Vanilija je bezobrazno skup začin i ovaj macerat nije jeftin, što i dolikuje jednom kraljevskom maceratu.

Trebat će vam:

litra hladno prešanog ulja badema ili drugog ulja
20-30 grama štapića vanilije

Štapiće vanilije razrežite uzdužno (po dužini mahune) kako bi se oslobodila srž sa malim sjemenkama. Po potrebi ih još razrežite na pola, po širini. Stavite ih u bocu s uljem i dobro izmiješajte. Boca ili neka druga posuda moraju biti od kemijskog stakla kako ne bi popucala tijekom zagrijavanja. Uz povremeno miješanje, pustite da se maceriraju tijekom 4 tjedna. No, obavezno jednom ili dva puta tjedno oprezno zagrijte na 60-70 °C kroz pola sata. Kako zagrijavate, pametno je ulje zaštititi prirodnim antioksidansima, što je opisano u uvodnom poglavlju o maceratima. Procijedite kroz sitno metalno sito kako bi se uklonili komadići vanilije. Ne budite perfekcionisti, u maceratu uvijek zaostanu mali komadići vanilije, ali to ćete si oprostiti.

Nastali macerat mora imati iznimno intenzivan miris vanilije, takav da vas odmah privuče na probu. Ne bojte se, kušajte ga, doista je ukusan.

Macerat vanilije nije samo igra mirisa za sladokusce. Vanilin i njemu srodni spojevi, inače prisutni u Peru balzamu o kojem će biti riječi kasnije, potiču regeneraciju kože i smiruju upale. On nije toliko moćnog djelovanja kao macerat gaveza ili kantariona, ali ćete zato macerat vanilije koristiti s posebnim guštom i oduševljenjem. Izvrstan je kao ulje za masiranje, daje prekrasnu notu najfinijim uljima i kremama za njegu lica i tijela, odlično se slaže s mnogim eteričnim uljima, od citrusa, ruže do muškatne kadulje, pa čak i anisa. Macerat je dobar korigens mirisa emulzijskim sustavima i uljnim serumima. Upoznat ćete kasnije i jednu lijepu recepturu gdje se kombinira s čokoladnim kakao maslacem. No, mislim da vam neće manjkati mašte da ga koristite u prirodnoj kozmetici i da su ovo tek mali primjeri koji golicaju maštu.

Macerat vanilije ima još jednu skrovitu ulogu. On je i blagi prirodni repelent, te se koristi u nekim recepturama za repelente.

The post Vanilija first appeared on PLANTAGEA.

Tepezcohuite

PG — Mon, 11 Mar 2019 10:45:08 +0000

Mimosa tenuiflora Willd. (Poir.), Mimosaceae

Ljudska rasa uopće nije svjesna kako se priroda pobrinula da skoro na svakom kontinentu rastu biljne vrste koje mogu pomoći čovjeku. Ono što je u Europi gavez ili brđanka, što je u Indiji gotu kola, to je u Južnoj Americi jedna divna vrsta mimoze lokalnog naziva tepezcohuite (tepezkohuite), što znači “drvo za kožu”. Divan grm ili stablo iz cijenjene obitelji mimoza, kojeg ćemo susretati još par puta, poznat je odvajkada, čak i u slavnoj majanskoj civilizaciji. Raste na jugu i istoku Meksika. Svašta nam je ta majanska civilizacija otkrila, navodno čak i smak svijeta (po kojem su se snimali holivudski spektakli). Stari Maje se sada valjaju od smijeha kako su nas “zeznuli” s najdosadnijim danom desetljeća, 21.12.2012.

Kako bilo, tepezcohuite je preživio pad mnogih civilizacija i mislim da bi se mi ljudi, zbog taštine, trebali manje brinuti oko naše prolaznosti. Premda poznat tisućama godina, tepezcohuite je postao glavna zvijezda nakon potresa i požara u Ciudad de Mexico sredinom osamdesetih godina, gdje su međunarodne snage crvenog križa službeno koristile prah i ekstrakte kore ovog “drva čarolije”. S nevjerojatnim rezultatima: smanjuje bolove, sprječava infekcije kože i potkožnog tkiva, djeluje kao iznimno snažan cikatrizant kod opekotina i razderotina. U biti, kao da je stvoren da liječi razne traume kože i potkožnog tkiva. U doba globalizacije planete, upotreba tepezcohuitea doživjela je strmoglavi uspon nakon tog traumatičnog iskustva. I tako je ova prelijepa biljka završila u mnogim proizvodima, od gelova za tuširanje, balzama, pilinga do uljnih macerata. Ovdje ćemo naučiti kako spraviti njen uljni macerat.

Spravljanje macerata iznimno je jednostavan postupak, identičan spravljanju macerata gotu-kole. Tepezcohuite dolazi na tržište kao prah kore drveta.

Za macerat treba vam:

1 dio praha (pulvisa) tepezcohuite, npr. 10 grama
9 dijelova biljnog ulja, npr. 90 grama

Dobro izmiješajte; nakon miješanja, za razliku od gotu kole, ne nastaje blato već smjesa koja se počinje brže odjeljivati. Nakon 5-6 dana još jednom izmiješajte, a potom ostavite da se slegne kroz sljedeća dva tjedna. Nježno odlijte bistri sloj ulja i ulijte ga u tamnu bočicu. Macerat obično promijeni boju u blago tamniju nijansu. Možete ga koristiti za puno namjena, uključujući i kao pomoć kod bakterijske infekcije kože gdje je superioran pred mnogim drugim maceratima. Ugodan je i za svakodnevnu njegu, dajući tonus zreloj koži. Uz macerat gotu kole, jedan je od “anti age” macerata. Iznimno je blag za vrlo osjetljivu kožu, pa je tu u prednosti pred drugim maceratima kao što su gavez, kantarion ili brđanka. Tepezcohuite dolazi iz sasvim drugačije biljne obitelji, pa može biti dobar odabir kada želimo izbjeći obitelj Asteraceae (kamilica, neven, brđanka, stolisnik) zbog vrlo rijetkih potencijalnih alergija.

Kao i kod svih macerata, odabir biljnih ulja, odnosno znanje o njihovoj ljekovitosti i primjeni, može vam pomoći da izdizajnirate svoju omiljenu južnoameričku poslasticu za vašu kožu. Za tako profinjenu biljku iz obitelji mimoza, možete razmisliti o vrlo neobičnim biljnim uljima. Možete se igrati zemljopisa pa koristiti biljna ulja iz Južne Amerike. S njim sam radio vrlo neobične macerate u ulju sjemenki maline koji je sam po sebi uljni serum za lice, ali i u uljima brazilskog oraha i inca inhi ulja. Dobar tek!

The post Tepezcohuite first appeared on PLANTAGEA.

Stolisnik i kamilica

PG — Mon, 11 Mar 2019 10:39:55 +0000

Stolisnik – Achillea millefolium L., Asteraceae

Moj prijatelj botaničar Antun, inače profesor na zagrebačkom PMF-u i po meni jedan od naših najboljih botaničara, diskretno mi je rekao kako stolisnik nije jedna vrsta, već cijeli niz vrsta. Tako mi i treba kad pitam – uvijek kad pomislim da nešto malo iz botanike i znam, vidim koliko su znanja o biljkama slojevita. Te vrste razlikuju se u broju kromosoma, no sumnjam da itko broji kromosome na livadi. No, vidjet ćete razlike u boji cvjetova. U nas prevladava stolisnik bijelog cvijeta, no nađe ga se i sa prelijepim roza cvjetovima. Sve su te vrste ljekovite, stoga možete ubrati bilo koji. U fitoterapiji, za čajeve i tinkture, koristi se zelen (nadzemni dio) biljke, ali za macerat ćemo ubirati cvjetove. Ime hajdučka trava, stolisnik nosi prema hajducima koji su koristili prah stolisnika da zaustave krvarenja i zacijele rane. U modernoj fitoterapiji, stolisnik se koristi kao protuupalna biljka, slično kao kamilica ili kantarion.

Vrijeme cvatnje stolisnika počinje već u travnju, a traje do kraja srpnja, ponekad i duže u visokim predjelima. Uberite cvjetove stolisnika i prosušite ih na tankom sloju tjedan dana. Ako je stolisnik vlažan, macerat vam može jako brzo popljesniviti i time vam propada trud. Kad je suh, posložite ga u staklenu posudu, prelijte uljem da ulja budu prst iznad suhih cvjetova. Macerira se uz blago miješanje 3-4 tjedna, i kao i neven, stoji na toplom, ali ne na direktnom sunčevom zračenju. Može se macerirati u bilo kojem ulju, od suncokreta do badema. Koristite li macerat stolisnika za finu kozmetiku, moj je prijedlog sljedeći – koristite ulje baobaba ili inka inchi oraha. Možda je kombinacija malo neobična, no dobit ćete macerat koji je izvrstan za suhu kožu, njeguje i regenerira. Obavezno u ulje stavite i vitamin E i CO₂ ekstrakt ružmarina. Miris macerata stolisnika je dubok i ugodan.

Macerat stolisnika, osim što regenerira kožu, koristi se i za njegu upaljene kože, primjerice kod atopijskog dermatitisa, ali i za upale i bolove u dubljem tkivu (mišići, zglobovi), pa time sliči na macerat kantariona, brđanke i gaveza. Može se slobodno miješati s navedenim maceratima.

Macerat stolisnika, uz macerat nevena, odličan je odabir za njegu kože nakon sunčanja, jer smiruje upaljenu i opečenu kožu.

Kamilica – Chamomilla recutita (L.) Rauchert, Asteraceae

Drugi poznati i sličan macerat spravlja se od njemačke (Chamomilla recutita (L.) Rauchert i rimske (Anthemis nobilis L.) kamilice. Njemačka kamilica je dostupna, ali kako biste našli rimsku kamilicu morat ćete preko granica Hrvatske. Imaju vrlo različit miris, ali slično djelovanje te se koriste kao i macerat stolisnika. Ne radite macerat od svježih cvjetova, jer se tijekom maceriranja rado razvije plijesan. Uvijek prosušite cvjetove ako ih sami ubirete.

The post Stolisnik i kamilica first appeared on PLANTAGEA.

Ranjenik

PG — Mon, 11 Mar 2019 10:37:54 +0000

Anthyllis vulneraria L., Fabaceae

Malo je biljaka svojim imenom vezano za djelovanje jedne biljke, kao što je to slučaj s ranjenikom. Već naziv iz hrvatskog jezika govori za što ju je narod odvajkada koristio, liječenje rana. Latinski naziv potječe od riječi vulnus (genitiv: vulneris), što isto znači rana, ozljeda. Ne bi čovjek vjerovao koliko snage ima ova mala biljka koju jedva da zamijetite u travi. Kao što bismo očekivali od jedne biljke koja liječi rane, ona je vrlo otporna. Šećete li se u svibnju vrhovima sjevernog Velebita, gdje malo otpornih biljaka uspije preživjeti studene zime i žarka ljeta, zamijetit ćete kako se polja žute od jednog neobičnog cvata, a upravo je to ranjenik. Ranjenik je i više od tradicionalne biljke, jedna poznata kozmetička linija ima proizvode s njegovim ekstraktom. Komercijalni macerat ranjenika nije uopće dostupan, stoga vas želim potaknuti da ga sami napravite. Bere se cvat (cvijet) u dobi cvatnje što je obično u petom mjesecu. Biljka nije zaštićena i smije se ubirati, za razliku od brđanke. Kako ima karakterističan cvat s listovima koji poput prstiju drži cvijet na dlanu, lako ćete ga ubrati. Opet vrijedi molba – molim, ne čupajte je iz korijena i nemojte opustošiti cijelu livadu, pustite da se rasije za sljedeću godinu.

Ubrane cvjetove prosušite na suhom mjestu oko tjedan dana. Potom cvjetove posložite u staklenu posudu i pritisnite. Možete macerirati u bilo kojem ulju koje želite, no sugeriram da to bude neko “finije” ulje koje se lijepo upija, a koje odgovara za sve tipove kože. To može biti badem ili marelica, no odat ću vam jedan recept za vrlo “perverzni” macerat, u ulju kukuija. Kukui je ulje koje se iznimno brzo upija kroz kožu, pogodno je za sve tipove kože, a vrlo je hranjivo. I – skupo je. To će vas nagnati da odate priznanje ranjeniku i da ga koristite s posebnim dignitetom. Prelijte ulje kukuija 1 prst iznad razine cvjetova. Ostavite na toplom mjestu, ali ne i na direktnoj sunčevoj svjetlosti kroz 4 tjedna. Miješanje 2-3 puta tjedno je obavezno, jer je cvat vrlo “spužvast” i upije većinu ulja. Kako je kukui skupo ulje, sugeriram da ga konzervirate vitaminom E (pogledajte u prethodne macerate u kojoj koncentraciji) i CO₂ ekstraktom ružmarina. Nakon što je biljka macerirana, dobro ocijedite prešanjem, pustite u poklopljenoj posudi da se slegne kroz tjedan ili dva, a potom oprezno odlijte macerat u tamnu bocu.

Macerat ranjenika ne samo da regenerira kožu, već ga bije glas da normalizira njenu funkciju – odveć masna koža prestat će stvarati višak sebuma, a suha koža će postati snažnija, vlažnija i ljepša. Znam da se sve reklamira da daje “iznimnu mekoću koži”, ali za ovaj macerat to doista i vrijedi. Ovo je i odličan macerat za mješoviti tip kože. Koristite li ga za masnu kožu, pametno je macerirati ga u jangu ulju ili lješnjaku. Kako potiče iz sasvim druge obitelji nego što je neven, stolisnik i kamilica (porodica Asteraceae), dobar je za primjenu kod svih koji su alergični na biljke iz navedene obitelji.

The post Ranjenik first appeared on PLANTAGEA.

Neven

PG — Mon, 11 Mar 2019 10:30:16 +0000

Calendula officinalis L., Asteraceae

Najčešća asocijacija na melem od nevena govori kako se ova prelijepa biljka vezuje uz proces smirivanja upale. Neven je samozatajni kralj dermokozmetike. On je svima poznata vrtna biljka koja cvate od kasnog proljeća pa sve do duboke jeseni, stoga je dostupan duže vrijeme u godini. Korisne su sorte koje imaju intenzivno narančaste cvjetove.

Korak 1: obrada biljke

Za pripravu nevenovog macerata ne trebaju hektari zasađene biljke, dovoljno vam je malo vrta ili je dovoljno poznavanje nekog tko ima malo čiste zemlje pa da si priskrbite količinu dovoljnu za mnogo litara macerata. Cvjetove berite redovito. U nekim ćete knjigama naći podatak da se macerira cijela biljka. To, po mom mišljenju, a i službenim fitoterapijskim preporukama, nije potrebno. Bere se i macerira isključivo cvijet, odnosno cvat nevena. Naći ćete podatak i da se mora macerirati svježi cvijet nevena. To isto nije točno, dapače, može biti i pogubno jer izaziva kvarenje, odnosno razvitak plijesni u maceratu.

Ja obično koristim svježe prosušen cvijet. Nakon branja rasprostre se cvijet u jedan sloj u dobro prozračenoj prostoriji bez direktnog izlaganja sunčevom svjetlu, dok se ne osuši. U ljetnim mjesecima ovo kratko sušenje traje četiri do sedam dana. Cvijet se može sušiti i spremati na duže. Stručnjaci u Pierre Fabre su mi rekli da su mjerenjem aktivnih ljekovitih sastojaka utvrdili da se može skladištiti do 3 mjeseca prije maceriranja, no ja više volim da se macerat spravlja od što svježijih suhih cvjetova.

Želite li napraviti tzv. extra superior neven, onda ćete si dati dodatnog truda. Odvojit ćete tzv. “latice” nevena. Botanički se ne radi o laticama već modificiranim cvjetovima, ali ih mi tako zovemo. Posebno fini macerat spravljate upravo od njih, no za to treba stvarno veliki trud koji sliči na već zaboravljeno “čehanje” perja.

Korak 2: odabir biljnog ulja

Komercijalno se nabavlja macerat u maslinovom ulju, bademu i eventualno suncokretu. Probao sam raznorazne kombinacije ulja, od neobičnih poput ricinusa, avokada i jojobe, pa do badema, marelice, sjemenki grožđa, tamanua, oraha i kokosa. Nakon svega probanog zamijetio sam kako je kokos posebno podesan za ekstrakciju. Već u roku nekoliko dana nastaje macerat narančaste boje, a nakon mjesec dana macerat je intenzivno narančast i niti jedan drugi macerat spravljen u drugim uljima se ne može mjeriti u intenzitetu boje. Očito da je ekstrakcija narančastih karotenoida, jednih od ljekovitih spojeva uz faradiol estere, izvrsna. To ne znači da u drugim uljima ekstrakcija nije dobra. Dapače, macerati u bademu, suncokretu ili marelici vrlo su dobri.

Odakle uopće ideja o kokosu? Da bih odgovorio na to pitanje, treba krenuti od tradicionalnih narodnih receptura. Naime, neven se spravljao grijanjem cvjetova nevena u neutralnoj svinjskoj masti. Štogod mislili o tome, svinjska mast se tradicionalno pokazala kao izvrsno sredstvo za ekstrakciju dajući macerate intenzivne boje i dobre ljekovitosti. U današnje doba, kada je sve manje zdravih svinja (odnosno svinja koje nisu odrasle šopane hormonima i antibioticima), htio sam mast zamijeniti prikladnom biljnom varijantom. I naravno, da macerat bude prihvatljiv i veganima. Kako je svinjska mast uglavnom sastavljena od kratkolančanih, zasićenih masnih kiselina poput laurinske, prvi logičan odabir mi je pao na kokos, koji je upravo karakterističan po takvim masnim kiselinama. Ideja iz knjiškog znanja pokazala se izvrsnom. Toliko izvrsnom da danas već neki isto rade veće količine macerata upravo u hladno prešanom i organskom kokosu. Blagi miris kokosa do sada nikom nije predstavljao problem, dapače…

Mali je problem što je hladno prešani kokos po ljeti tekuć, a po zimi krut. Stoga je nezgodno odabrati prikladnu ambalažu za punjenje.

Naravno, ne morate me poslušati u vezi kokosa. Slobodno macerirajte u maslinovom, bademomovom, suncokretovom i drugim uljima.

Korak 3: priprema ulja

Budući da je biljni materijal suh i ulje se ne izlaže suncu, to je daleko manji stres za ulje. Stoga eventualno konzerviranje prepuštam vašem odabiru. Kokos je kao ulje bogato zasićenim masnim kiselinama i iznimno je stabilan. Ipak, razmislite o dodavanju konzervansa iz dva razloga:

antioksidansi će zaštiti druga biljna ulja koja nisu toliko stabilna poput kokosa, poput marelice, badema i suncokreta
oni će zaštititi i aktivne spojeve (karotenoide i faradiol estere) iz nevena

Korak 4: postupak maceriranja

Cvjetovi se maceriraju, poput kantariona, u kemijskim čašama ili staklenkama za zimnicu. Suhi cvjetovi (ili latice za extra superior neven) se pritisnu rukama kako bi bili kompaktniji i potom se preliju s biljnim uljem tako da ulja bude 3-4 cm iznad razine cvjetova. Čaše se hermetički zatvore parafilmom ili kućnom plastičnom folijom, dok se čaše za zimnicu jednostavno zatvore poklopcem. Uz povremeno miješanje (2-3x tjedno), maceracija traje 4-6 tjedana. Za razliku od gospine trave, neven nije potrebno macerirati na suncu. Nije niti dobro da bude na suncu jer su spojevi osjetljivi na intenzivno izlaganje sunčevim zrakama. Dovoljna je topla prostorija pa je dobro macerirati u ljetnim mjesecima.

Nakon što se završi proces maceriranja, cijeđenje se vrši na isti način kao i kod kantariona. U ovom slučaju sugeriram upotrebu malih preša (“za čvarke”), jer su cvjetovi nevena, za razliku od kantariona, daleko čvršći i teže se prešaju rukama. Jedna od prednosti nevenovog macerata je to što je odmah prilično bistar. Kako je materijal suh, nema nikakve potrebe za dodavanjem sredstava za sušenje.

Ipak, ostavite ga nakon cijeđenja još tjedan dana da se slegne pelud i manje nečistoće, a potom ulijte u tamne posude da odvojite talog. Imajte na umu: macerat u kokosu je u zimskim mjesecima krutina te pazite da ga stavite u prikladne posudice iz koji se može uzimati.

Djelovanje macerata nevena

Macerat nevena ima brojne primjene, neke od njih slične su kantarionu. Štiti nježnu kožu beba i male djece i smiruje nadražaje i upale, obavezan je dodatak kozmetici kod raznih kožnih tegoba poput seboroičnog dermatitisa, potiče regeneraciju kože nakon opekotina ili drugih oblika oštećenja. Dodaje se u balzame za usne, pogotovo kod osoba koje su vrlo osjetljive na djelovanje hladnoće i sunca. Svim dojiljama je poznat blagotvoran utjecaj na bradavice iritirane ili oštećene dojenjem. Koristi se i u svakodnevnoj njezi, a od kvalitetnog nevena nastaju intenzivno žute kreme i mlijeka za svakodnevnu njegu lica i tijela. Za razliku od macerata kantariona, koji se koristi i za tegobe zglobova i mišića, macerat nevena je potpuno posvećen koži.

Moram priznati da sam se uvijek pitao kako je moguće dobiti bijelu kremu od macerata nevena. Na žalost, vrlo lako možete naći takve kreme na tržištu. Vrhunac je bila “krema od nevena” koju sam dobio na probu, a koja je sadržavala vazelin s mentolom. I ništa više. Nije došao samo meni. Prodavao se turistima na obali i još me sram kad se sjetim da će turisti nositi iz naše lijepe zemlje prijevaru kao suvenir.

Kvalitetan macerat nevena obično je i skup pa se doista nadam kako sada imate motiv da sami spremate svoj vlastiti macerat, skrojen prema vašim željama.

The post Neven first appeared on PLANTAGEA.

Mrkva

PG — Mon, 11 Mar 2019 10:25:45 +0000

Daucus carota L., Apiaceae

Jesu li i vama govorili kako je mrkva dobra za vid? Uvijek mi je intrigantno kako su to naši stari znali bez znanja iz kemije i biokemije, daleko prije no što su otkriveni vitamini. Znali su naši stari podosta toga. Vjerojatno ne znate da je običan grincajg, kako ga još uvijek zovu stari urbani kajkavci, prava ljekovita smjesa pomno odabirana stoljećima: mrkva je izvor vitamina A, celer i peršin izvrsno stimuliraju rad bubrega i uklanjanje štetnih tvari iz organizma, luk štiti od infekcija, a svi zajedno su bogati oligoelementima, poput bakra, cinka i mnogih drugih dragocjenih metala neophodnih našem organizmu. Razmislite stoga koliko je mudrosti satkano u jednoj običnoj, krepkoj povrtnoj juhi. Ima tu još znanstvenih mudrosti za naučiti: najfinije recepture za juhu govore kako je povrće, a pogotovo mrkvu, dobro predinstanti ili blago popržiti na biljnom ulju. Tu mudrost iskoristit ćemo u kozmetici. Naime, spojevi karotenoidi koji mrkvi daju narančastu boju, a od kojih u organizmu nastaje vitamin A, ne tope se u vodi već u ulju. Stoga, da bi se apsorbirali i djelovali, moramo mrkvu podvrći procesu ekstrakcije s biljnim uljem, baš kako su radile naše bake i prabake kuhajući juhu. Ispričavam se ako sam svojim farmaceutskim filozofiranjem uništio romantiku jedne juhe. Ja sam oduvijek volio kuhati i postao sam znanstvenik upravo zbog ljubavi prema kuhanju – je li to ubacivanje začina u juhu, ili ubacivanje gena fluorescentnog zelenog proteina meduza u stanice sisavaca – tko će ga znati što je bitnije i ljepše?

Macerat mrkve jednostavan je za pripravu. Trebat će vam očišćeni korijen mrkve i biljno ulje po želji (suncokret, sezam, badem, marelica, lješnjak…). Kako se koristi i u preparatima za sunčanje, ponekad se može macerirati u relativno skupim uljima sjemenki maline ili čileanskog lješnjaka. Postupak je sljedeći:

naribajte korijen mrkve na sitni ribež, rukom ili u nekoj od multipraktik mašina,
rasprostrite u tanki sloj i ostavite da se prosuši na zračnom i suhom mjestu tijekom jednog do dva dana, kako u mrkvi ne bi zaostalo previše vode,
vrlo rahlo posložite naribanu i prosušenu mrkvu u staklenu čašu,
prelijte biljnim uljem tako da biljnog ulja bude 3-5 cm iznad sloja mrkve,
ostavite 3-4 tjedna na tamnijem mjestu (nikako ne na direktnom suncu) uz povremeno lagano miješanje,
ocijedite.

Nastali macerat će biti blago do intenzivno crvenkasto narančast. Pazite na korak prosušivanja: stavite li odveć vlažnu mrkvu, moglo bi se desiti da vam macerat napadne plijesan. Premda prilikom priprave ovog macerata ne vršimo zagrijavanje, mudro je staviti neki antioksidans.

Macerat mrkve idealan je kao dodatak pripremi kože i u kozmetici za sunčanje. Koži vraća sjaj, djeluje protiv bora pa je idealan za devitaliziranu, blijedu kožu i djeluje kod svih onih stanja kada koži treba vratiti sjaj i blistav ten. Karotenoidi sprečavaju štetne utjecaje zračenja, zagađenog zraka velikih gradova, loših klimatiziranih bolesnih zgrada i svega što čini vašu kožu umornom. U Europskoj uniji macerat mrkve je i dodatak prehrani, popularna prirodna zamjena za razne kapsule za tamnjenje, pije se u dozi od 1 čajne žličice 2-3 x dnevno. Odličan je dodatak i u pakunzima za kosu, dajući vrlo blag crvenkast odbljesak vašoj kosi. Ovo je prva sirovina koja sadrži karotenoide, kasnije ćemo ih spominjati još: macerat urukuma, ulje ploda divlje ruže, pulpe pasjeg trna, ploda buriti palme. Tada ćete se sjetiti najjednostavnijeg od svih pripravaka pristiglog ravno iz kuhinje naših baka.

The post Mrkva first appeared on PLANTAGEA.

Ljiljan i monoi

PG — Mon, 11 Mar 2019 09:56:11 +0000

Bijeli ljiljan – Lilium candidum L., Liliaceae

Puno je nedaća prošlo balkanskim krajevima. Umjesto da nas obogate, razlike naroda i tradicija nas zaratiše, katkad i unutar istih nacija. Možda je vrijeme da prihvatimo i dobre strane različitosti. Stoljetna tajna lijepog tena Bosanki polako odlazi u zaborav; opstale su još samo gastronomske delicije koje traju poput baklave i rahat lokuma. Vrijeme je da se još takvih naslada, ovog puta kozmetičkih, polako ponovno otkrije i otme zagrljaju zaborava. Ljiljan nije samo simbol Bosne, jer ljiljana je bilo kada nije bilo niti ljudi, a bit će ih vjerojatno i kada mi izumremo. Bijeli, pomalo mističan cvijet kočoperio se na mnogim grbovima u Europi iz čisto estetskih razloga. Za tim cvijetom vječne mladosti iz istih razloga posegnu i žene. Svježi cvjetovi potapljani su u razna ulja i masti kako bi lijep, aristokratski svijetli ten dali i običnim ljudima.

Ljiljan, svjež i nevino bijel, daje novu mladost koži. Obnavlja je i vjerojatno je jedan od najstarijih anti-age preparata. Smiruje upale i…zašto filozofirati? Daje ljepotu. Premda se uzgaja kao ukrasno cvijeće u vrtovima, danas ga srećemo sve rjeđe i pretpostavljam kako macerat nećete spravljati sami, već ćete ga kupovati. No, ako ipak poželite, receptura je vrlo jednostavna. Trebat će vam:

8-10 svježe ubranih, potpuno rascvalih cvjetova bijelog ljiljana,
pola litre nekog finog biljnog ulja poput badema.

Stavite u staklenu čašu i ostavite dva tjedna. Ne stavljajte na direktnu sunčevu svjetlost, a tu i tamo nježno promiješajte. Nakon dva tjedna oprezno ocijedite ulje bez puno istiskivanja cvjetova.

Nastali macerat nije rajskog mirisa kao što je macerat monoija, ali je zato njegova primjena vrlo ugodna. Koristi se za svakodnevnu njegu zrele i suhe kože te kože kojoj treba vratiti sjaj, mladost i sreću. Kao i drugi macerati, koristi se i u emulzijskim sustavima te pakunzima za kosu. Ima reputaciju da daje tonus stanjenoj koži i štiti kožu zimi kada vam lice napadaju hladni vjetrovi. Uz veliki odabir macerata, možda će samo profinjenim sladokuscima pasti na pamet da izrađuju ili koriste ovaj dragocjeni macerat. Možda ste to baš vi.

Monoi (Tiaré) – Gardenia taitensis DC, Rubiaceae

Toliko je raskošnih i ljekovitih biljaka priroda podarila našim krajevima, no htjeli mi to ili ne, uvijek nas iznova namami raskoš tropskih i egzotičnih krajeva i nevjerojatnih biljnih vrsta koje tamo prebivaju. U srcu Francuske Polinezije bijelim cvijetom cvate monoi, raskošnog, zanosnog i afrodizijačkog mirisa, kao da je došao iz neke bajke ili čak ravno iz rajskog vrta. Eterično ulje monoija sadrži aromatične spojeve koje nalazimo u razvikanom cvijetu ylang ylang, no sama mirisna nota je diskretnija i, usudio bih se reći, ugodnija.

Teško da ćete sami raditi ovaj macerat, no ako vas usud ponese na transplanetarni put do Francuske Polinezije (u neku ruku do jedne potpuno drugačije Francuske od one koje zamišljamo), zapamtite da je izrada macerata vrlo jednostavna. Na litru hladno prešanog ulja kokosa dodaje se točno 80 svježe ubranih cvjetova monoija. Ako vam je taj isti usud dao mogućnost da uživate u rajskim vrtovima tijekom 2-3 tjedna, točno će vam toliko vremena i biti potrebno da nastane ovaj divan macerat, spoj ugodnog mirisa kokosa i zanosnog mirisa monoija. Ne zaboravite, morat ćete provesti još jedan bitan faktor u proizvodnji ovog macerata – prošetati plažama Tahitija i pronaći nekoliko ljušturi školjki i rakova i dodati tijekom maceriranja u kokos. Kažu da upravo to daje završni “štih” ovom maceratu. Cijeli ovaj posao djeluje toliko stresno – branje cvjetova ujutro, šetnja po plažama i namakanje u kokos – da bih se odmah mijenjao za ovo zanimanje da mi ponude. Dok ne budemo mogli konkurirati za ovakve poslove, ostaje nam tek kupnja komercijalnog preparata.

Kao i mnoge druge rajske stvari, čini se da mu je glavna uloga čisto ljudsko uživanje u čulima. Premda ljekoviti spojevi iz monoija njeguju kožu, smiruju nadražajne procese i potiču regeneraciju, budimo iskreni: postoje drugi, ljekovitiji macerati koji će bolje odraditi tu ulogu, poput nevena, kantariona ili brđanke. Stoga pustimo sada tlapnje farmaceutskog jezika i kažimo: ovaj macerat su stvorile dobre vile prirode da bi nas podsjetile kako je barem dio ljudskog života namijenjen i čistom užitku.

Iznimno ugodan kao macerat za masažu, u pakunzima za kosu, laganim i hranjivim kremama, balzamima za usne… primjena je bezbroj. Lijepo se slaže s maceratom vanilije, kakao maslacem, drugim egzotičnim eteričnim uljima poput nerolija, ylang ylang-a, pačulija, destiliranog peru balzama i mnogo čemu drugome što ćemo još upoznati.

Budite oprezni, na inozemnom tržištu naći ćete razne monoi macerate, na žalost s dodanim sintetskim mirisima koji potpuno unište prirodnu diskreciju i raskoš. Stoga budite obazrivi i tražite isključivo potpuno prirodni macerat.

The post Ljiljan i monoi first appeared on PLANTAGEA.

Lavanda i smilje

PG — Mon, 11 Mar 2019 09:50:58 +0000

Lavanda – Lavandula officinalis L., Lamiaceae

Toliko je već rečeno o lavandi, toliko je poznata ova biljka, da ne znam isplati li se pisati panegirike o njoj. Chanter les louanges, pjevala je Céline Dion u svojoj pjesmi Pour que tu m’aimes encore (Da me ponovo voliš), jer jednom kad vidite divlju lavandu, uvijek ćete htjeti da je ponovo vidite i zavolite. Neka vas put odnese jednom na jug Francuske, ali daleko od gužvi mondenog Cannesa. Dalje čak i od Grassea, prijestolnice mirisa koja to više nije, već je mjesto za hvatanje prosječnih turista. Takva mjesta Francuzi zovu attrape touriste, zamka za turiste. Doista, ljepota svake zemlje počinje dalje od ruta kojima vode turistički vodiči. Iznad Grassea počinje stvarna priča o biljci lavandi. Edith Piaf, koja je čudnovatom igrom sudbine upravu umrla u tom mjestu, zvali su glasom nacije. Tako je i lavanda – miris i šarm Francuske, ma gdje rasla. Iznad sjaja Azurne obale, u brdima visoke Provanse, ako se tamo vozite automobilom krajem srpnja, odjednom ćete vidjeti skroman, ljubičast cvijet. Tu završava svaka priča, a počinje poezija. Izdržljiva je ovo biljka – šibana je vjetrom i snijegom na temperaturama od -30 °C, a ljeti je vruće kao na Paklenici. Priroda kao da od nečeg surovog uvijek stvori kontrapunkt s nečim nježnim. Svima je poznato njeno eterično ulje, a vrlo malo ljudi spravlja ili koristi macerat ove divne biljke. Stoga, zašto ne?

Priprava macerata

Radite macerat s pravom lavandom, a ne lavandinom. Destiler Alain Durante zlobno kaže kako lavandin ima miris po ribi. Ako se i ne složimo s njim, treba znati da je upravo prava lavanda najnježnijeg mirisa i djelovanja na kožu. Da me ne bi krivo shvatili, i lavandin se može macerirati, ali ćete dobiti i macerat snažnijeg i bockavijeg mirisa s više kamfora. Danas i u Hrvatskoj ljudi uzgajaju pravu lavandu, a ne samo lavandin. Cvjetove, koje uberete i očistite od stabljike, samo kratko prosušite, možda preko noći, jer se oni ionako beru preko dana, kada je sunce najjače i kad je cvijet gotovo pa suh i prepun eteričnog ulja. Cvjetove rahlo posložite u čašu. Odabir ulja je presudan. Naime, miris lavande je diskretan, stoga samo ulje mora imat vrlo neutralan i diskretan miris. To mogu biti badem i kukui, te eventualno dezodorirano ulje suncokreta, koje kod nas nije dostupno. Napunite ulje oko dva prsta iznad cvjetova. Ostavite da se macerira 2-3 tjedna uz miješanje 2-3 puta tjedno. Nastali macerat procijedite, dobro istisnite cvjetove i ostavite 2 tjedna da se slegne pelud i manje nečistoće.

Macerat lavande, za razliku od intenzivnog eteričnog ulja lavande, diskretnog je mirisa koji podsjeća na buket svježe lavande. Osim otopljenog eteričnog ulja, macerat sadrži i druge ljekovite spojeve, poput protuupalne ružmarinske kiseline. Regenerira kožu, smiruje opekotine nastale sunčanjem, njeguje kožu, a kako se spravlja u bademu, dobar je za sve tipove kože. Izvrstan je kao ulje za masažu, jer smiruje i djeluje protiv stresa – upravo je zbog toga i danas lavanda planetarno popularna. Jednako je dobar za njegu kože male djece, kao i u uljnim smjesama za hranjenje i najrazmaženije kože lica. Gotovo efemerna ljepota lavande leži u njenoj skromnosti i nenametljivosti.

Smilje – Helichrysum italicum(Roth) G. Don fil., Asteraceae

Drago mi je da danas sve više ljudi spravlja ovaj zaboravljeni macerat. Glavni adut smilja je eterično ulje koje postupkom maceracije prelazi u biljno ulje. Ovo je odlična alternativa dodavanju vrlo skupog eteričnog ulja u kozmetiku. Smilje je postalo kultni “anti age” sastojak kozmetike te kao i lavanda potiče regeneraciju kože. Berite smilje u doba njegove cvatnje, što je peti i šesti mjesec, i to svježe žute cvjetove a ne već ocvale smeđe cvjetove. Berite upravo cvjetove a ne cijelu biljku jer će i miris macerata time biti finiji. Cvjetovi se ubiru po sunčanom danu, te macerat spravljajte isti dan od posve svježih cvjetova. Spravlja se kao i lavanda, ali maceriranje neka se odvija kroz 3-4 tjedna. Odabir biljnog ulja je također presudan, pa kao i kod lavande odaberite ulja neutralnog mirisa. Ipak, smilje daje dosta intenzivan miris maceratu, stoga, ako malo štedite novac, možete posegnuti i za jeftinijim biljnim uljima poput suncokreta i marelice.

The post Lavanda i smilje first appeared on PLANTAGEA.

Kantarion

PG — Mon, 11 Mar 2019 09:43:42 +0000

Hypericum perforatum L, Hypericaceae

Gospina trava u potpunosti zaslužuje prvo mjesto među svim maceratima. To je doista blagoslovljena biljka, raste spontano u svim krajevima naše domovine: od udaljenih otoka, preko slavonskih ravnica do visokih brda Gorskog Kotara i Like. U narodnoj medicini je korištena kao lijek za sve: čaj i tinktura se upotrebljavala kod nervoza, nesanice, depresije, bolova i probavnih tegoba, a uljni macerat, tradicionalno spravljen u maslinovom ulju, kod opekotina, bolova mišića i zglobova, za zacjeljivanje rana, kod raznih upalnih bolesti kože, kao pakung za kosu, pa čak i kao ulje za “brže tamnjenje”. O farmakologiji ove biljke napisane su knjige i vjerojatno je znanstveno najproučavanija biljka, no ne pada mi na pamet daviti vas s time ovdje. Fokusirat ćemo se na njen uljni macerat.

Korak 1: odabir ulja, antioksidansa i posude za maceraciju

Glavno je pitanje sada – koje ulje? U svojoj sam praksi isprobao, osim tradicionalno upotrebljavanog maslinovog, i ulje sezama, badema, makadamije, kokosa, masline, uljene repice, suncokreta, lješnjaka, oraha i marelice. Neka ulja sam odbacio zbog potencijalne i realne nestabilnost, kao što je u slučaju oraha. Druge sam odbacio zbog češćih alergijskih reakcija, kao što je slučaj sezama. Sam proces ekstrakcije mi je bio manje efikasan u kokosu ili repici. Badem i lješnjak su odlični, ali su i ulja bogme skupa i malo neprikladna – kada ih radite 20 ili 50 kg, tada se to i te kako osjeti. I tako sam ostao na dva ulja – marelici i suncokretu. Nakon dosta odvagivanja tijekom godina, najviše mi se dojmio “običan” suncokret. On mora biti linolnog kemotipa (obavezno). Macerati kantariona u suncokretu vrlo su stabilni, rubinsko crvene boje i odlično se upijaju. Naravno, to ne znači da su tradicionalni macerati maslinovom ulju zastarjeli. Samo govorim svoj osobni ukus, a danas i veći broj europskih proizvođača proizvodi macerat kantariona i u suncokretovom i u maslinovom ulju.

Macerirajte u staklenim prozirnim posudama. Staklo je inertan materijal i svakako bolji od plastike. Najjednostavnije je macerirati ih u velikim staklenkama od 1-5 litara za zimnicu (ovisno o količini koju želite napraviti). Ovo su i najjeftinije posude na tržištu. Imajte na umu da od jedne litre ulja nećete dobiti 1 litru macerata, izgubit ćete 10-20% ulja tijekom postupka.

Korak 2: Branje biljke

Gospina trava cvate, ovisno o klimatskom i geografskom podneblju i vremenskim godišnjim prilikama, od početka lipnja do kolovoza. Bere se obično u doba kada je nekoliko cvjetova otvoreno, a drugi cvjetovi su još zatvoreni u pupoljak. Volim ga skupljati u brdskim krajevima Gorskog kotara, Žumberka i Like krajem srpnja. Gospine trave obično ima u izobilju i botanički gledano ona je invazivna, agresivna vrsta, no kao što je već bilo rečeno, budite vrlo etični prema prirodi. Ubire se cvijet te nekoliko pricvjetnih listića, a nikako cijela biljka. Pravi je zločin iščupati biljku s korijenom i time je zauvijek uništiti. To su znali raditi u zemljama poput Bugarske ili Bosne i Hercegovine i time su narušili njenu prirodnu rasprostranjenost, a sve zbog jeftinog otkupa kompanija iz zapadne Europe. Vi budite obazriviji prema svojem botaničkom nasljeđu – tijekom branja ostavite po nekoliko cvjetova na stabljici i uberite samo dio cvjetova. Ne berite sustavno na jednom području kako bi ubrali masu cvjetova na jednoj livadi. Time ćete dati biljci dovoljno šanse da se rasije i za sljedeću godinu, čak i ako godina bude nepovoljna. Ukoliko vidite da već netko skuplja na istom mjestu, nađite drugo područje. Danas su ljudi općenito lijeni i radije bi svi bili menadžeri ili živjeli od socijalne pomoći i katkad iznuđenih mirovina pa su srećom mnoge biljke kod nas sačuvane.

Cvijet gospine trave berite za sunčanih dana, ne odveć rano ujutro i ne nakon kiše, kako bi cvjetovi bili dovoljno suhi. Berite ih u platnene vreće, a ne u plastične kako se ne bi “kuhale” tijekom branja i transporta. Nakon što ste ubrali cvjetove, rasprostrite ih u tankom sloju na papir da se malo prosuše od suvišne vlage ili tijekom poslijepodneva ili tijekom noći. Pazite, ako je cvijet jako suh nemojte ga dodatno ostavljati preko noći, ako je malo “vlažniji”, možda će biti korisno ostaviti ih preko noći i odmah ujutro nastaviti posao. No cvjetove nemojte sušiti. Rasprostriranje cvjetova će dati šansu za bijeg malim paucima i bubama, nema smisla da se i one maceriraju. Ovo je proces kojeg u šali zovem debubizacija.

Korak 3: priprema biljnog ulja s antioksidansom

Već sam rekao da je moja omiljena kombinacija antioksidansa prirodni vitamin E (0,05-0,1%) i CO₂ ekstrakta ružmarina (0,1-0,2%). Premda se postotni račun uči u osnovnoj školi, idemo za svaki slučaj provjeriti:2 kg biljnog ulja suncokreta želim konzervirati s 0,1% vitamina E i 0,1% CO₂ ekstrakta ružmarina. To znači da mi treba:

(2000 grama x 0,1)/100 = 2 grama vitamina E + 2 grama CO₂ ekstrakta ružmarina

Antioksidanse odvažite u manju posudu/staklenu čašu od 400mL. Dodajte manji dio ulja (cca 200-300mL), kako biste efikasno otopili oba antioksidansa miješanjem. Zagrijavanje obično nije potrebno, osim ako ne koristite druge tipove antioksidansa, poput tokoferil-acetata i sukcinata.

Dobro izmiješajte ostatak ulja i otopljene antioksidanse u staklenoj kemijskoj čaši volumena 3 litre ili nekoj drugoj posudi, ako nemate takvu čašu. Ako spravljate veću ili manju količinu, pripazite na veličinu posude. Možete si još pojednostavniti život. Primjerice, ako ste kupili 4 kg ulja u plastičnom spremniku, jednostavno dodajte odvagane i otopljene antioksidanse direktno u ostatak ulja i izmućkajte.

Korak 4: priprema macerata

U posudu gdje ćete macerirati dodajte ubrane cvjetove gospine trave i lagano ih pritisnite (sprešajte) rukom kako ne bi bili odveć rahli. Nemojte ih niti sabiti svom snagom! Prelijte ih smjesom ulja da ono prekrije cvjetove u visini 2-3 cm. Pritisnite ih žlicom da istisnete zrak između cvjetova. Zatvorite posudu. Za taj dan ste gotovi.

Korak 5: proces ekstrakcije

U narodu se iz nekog zanimljivog razloga zna da se cvjetovi maceriraju obavezno na suncu, odnosno u prostoriji gdje se čaša može izložiti direktnoj sunčevoj svjetlosti, a da bude zaštićena od kiše. Je li to potrebno? Da. Naime, ekstrakcija ljekovitih tvari iz gospine trave u ulje nije jednostavan proces, već složen proces u kojem se zbiva fotolitička reakcija, odnosno sama svjetlost izaziva nastajanje ljekovitih spojeva iz same biljke. U tom procesu nastaje, vrlo polagano, ona divna, rubin crvena boja macerata. Nasuprot uvriježenom mišljenju kako je toplina sunca ta koja to čini, dokazano je da nije bitna sama toplina, već energija svjetlosti. Sam proces maceracije traje 4-6 tjedana. Ja obično ostavljam 5 tjedana.

Tijekom tog procesa dobro izmiješajte biljni materijal svaki treći do četvrti dan, običnom velikom žlicom ili “drepalicom za krumpir”. Treba imati na umu da se tijekom procesa maceriranja na suncu iz biljke oslobađa vlaga. Ona se kondenzira na poklopac posude za maceraciju, pa je potrebno tijekom sunčanih dana obavezno otvarati poklopac kako bi se ta vlaga sasušila. To zahtijeva brigu svakog dana, ali to je tako kada se radi dobar macerat kantariona. Navečer i preko noći poklopac zatvorite kako se ne bi vraćala vlaga. Kako se kantarion spravlja u ljeti, pazite se iznenadnih ljetnih pljuskova kada imate otvorene poklopce! Oni vam mogu upropastiti cijeli trud.

Korak 6: Proces cijeđenja

Nakon 4-6 tjedana macerat je spreman za pripremu. Dobro iscijedite sada već prilično “izmoždene” cvjetove. Dobro cijeđenje smanjuje gubitak ulja – na kojeg se uvijek mora računati. U tu namjenu koristimo “sofisticiranu znanstvenu opremu”, odnosno običnu cjediljku (prešu) za čvarke. Neki to znaju raditi i samim pritiskanjem rukama, neki stišću u metalnoj cjediljci za špagete sa sitnijim rupicama, ili ćete se vi već nečega dosjetiti. Imajte na umu – ovo je masni dio posla i radite ga na mjestu koje će se lako oprati. Nakon što ste ocijedili biljni materijal, ostalo je mutno crveno ulje. Po potrebi ga ocijedite kroz cjediljku sa sitnim rupicama ili kroz 2-3 sloja gaze kako biste uklonili zaostale cvjetove ili listiće. Mutni i još sirovi macerat spremite u novu i čistu posudu. Ona može biti od stakla, ali i od plastike u kojoj se čuvaju biljna ulja, jer će ionako taj macerat stajati samo dva do tri tjedna i procesirati dalje.

Korak 7: Proces bistrenja

Ovdje imate dva odabira.

U prvoj varijanti dodajete bezvodni natrij-sulfat kako biste osušili ulje od prisutne vode iz cvjetova. Bit će vam potrebno 1:20 – 1:25 w/v, odnosno na 20-25 volumnih dijelova macerata dolazi 1 maseni dio natrij sulfata. Primjerice, za 5 litara macerata trebat će vam 200-250 grama. Pazite, natrij sulfat je higroskopan – ako je grudičast nemojte ga koristiti. Uvijek ga dobro zatvorite i držite na suhom mjestu! Odvagani bezvodni natrij-sulfat dodajte u sirovi macerat, dobro izmiješajte nekoliko puta. Ostavite ga potom na miru da se slegne. Prednost ovog postupka je potpuno uklanjanje vlage, čime će se produžiti trajnost macerata.

U drugoj varijanti oslanjate se na tradicionalni postupak. Ostavite ga bez miješanja s natrij sulfatom.

U oba slučaja, ostavite macerat još dva do tri tjedna u dobro zatvorenoj posudi i u tamnom mjestu. Tijekom tog vremena nastat će talog od vlage, peludi i još koječega. Prednost je korištenja bezvodnog natrij sulfata da će on pokupiti suvišnu vlagu do kraja, te će se stvrdnuti na dnu kao grudasti ili čvrst talog. Taj čvrsti talog “uhvati” i čestice peludi te se nastali macerat lako odvaja od taloga. U slučaju tradicionalnog macerata, vode će se na dno izdvojiti tek nakon duže vremena u obliku sluzavog taloga.

Korak 8: proces odvajanja

Oprezno odlijete sada već bistar macerat, pazeći da ne izlijete i talog. Ako treba, najprije odvojite otprilike 3/4 volumena kojeg ćete lako odvojiti. Potom ostatak odvajate u zasebnu posudu – on će se vjerojatno malo pomiješati s talogom. Njega prebacite u novu posudu i neka se i on taloži ponovo tjedan ili dva. Ovako manji volumen ćete nakon toga lakše odvojiti od taloga.

Ulijte u tamne boce do vrha, dobro zatvorite i spremite na tamno i hladnije mjesto.

Čestitam. Ako niste nikada do sada to radili, ovim ste postupkom dobili svoj prvi macerat gospine trave.

Boja macerata ovisiti će i o biljnom ulju. Zeleno i zeleno-žuto ulje masline te žuto ulje repice daju macerate crveno-žute do zagasitije crvene boje, svjetlija ulja marelice, suncokreta ili lješnjaka daju macerate intenzivne i čisto rubin crvene boje. Macerat u kokosu na hladnijoj temperaturi bit će kruta mast divne zagasito roza boje.

Zašto se koristi macerat gospine trave?

Djeluje protuupalno kod raznih bolesti kože, za zacjeljivanje rana i opekotina. Dalmatinci su najvjerniji obožavatelji ovog macerata i kunu se da ih je upravo on spasio kad su se opekli vrelim uljem, kada su pali u barci i uganuli zglob, kad ih je boljela kičma… Dobro protuupalno djelovanje je najbolja vrlina kantariona. U pakunzima za kosu daje kosi blag crvenkast odsjaj, a kremama lijepu roza nijansu. Njegovo upijanje ovisi o ulju koje ste odabrali. Miris macerata je karakterističan i možda se nekima ne sviđa, no gledajući njegovu ljekovitost, to doista nije bitno. Macerat kantariona nezaobilazna je sirovina za balzame i meleme za zacjeljivanje kože i hemoroide, a čak služi i za izradu vagitorija (vaginaleta), a obavezan je sastojak ulja i gelova za reumatske tegobe i bolove u mišićima.

Premda ga u Dalmaciji vole koristiti i za sunčanje, treba biti oprezan: kantarion je blago fototoksičan. To znači da pod utjecajem ultra-ljubičastih zraka (UV zraka) može oštetiti kožu. Za nekog tko već ima preplanuli ten ili čija je koža sklona brzom tamnjenju to ubrza proces tamnjenja, no u današnje se doba treba paziti takvih igri. Kantarionov macerat koristi se uglavnom nakon sunčanja.

Spravite li jednom svoj macerat, vidjet ćete koliko su često komercijalno dostupni macerati – loši. Čak i kad su komercijalni vrlo kvalitetni, ovako spravljen domaći macerat je jednostavno bolji. Usporedite boje i vidjet ćete razliku svojim očima.

PREPORUČENI ONLINE TEČAJEVI

The post Kantarion first appeared on PLANTAGEA.

Gotu kola (centela)

PG — Mon, 11 Mar 2019 09:39:48 +0000

Centella asiatica (L.) Urb. (=Hydrocotyle asiatica), Mackinlayaceae

Kada sam započinjao edukaciju iz kozmetike i fitoterapije, gotu kola je bila potpuno nepoznata biljka. Tek oni koji su proučavali ajurvedu, bili su svjesni njezine upotrebe. Tisućama godina ova je biljka poznata u indijskoj medicini, budući da je samonikla u području jugoistočne Azije i Oceanije. Premda je njezina upotreba u tradicionalnoj i modernoj medicini prilično seriozna i uključuje vensku insuficijenciju i regeneraciju živčanih stanica, ovdje ćemo razmotriti blagodati lipidnog macerata gotu kole. Ono što je u našim krajevima macerat gospine trave i gaveza, to je u indijskoj fitoterapiji macerat gotu kole, koji koži daje sjaj i ljepotu, a pomaže kod regeneracije i raznih upalnih procesa. Koristio se uz ulje chaulmoogre čak i kod lepre. Brojni spojevi triterpeni, azijatikozidi, odgovorni su za ovaj ljekovit učinak.

Premda striktno naveden u monografijama Svjetske zdravstvene organizacije, ovaj macerat bi i dalje plutao u svijetu zaborava da nije moćne kozmetičke industrije i još moćnijeg motivatora najstrašnije “bolesti” današnjice – celulita. U zadnjih nekoliko godina gotu kola je doživjela opravdanu renesansu. U francuskoj školi fitoterapije njen se macerat dugo koristi kod teških oblika celulitisa, upalne bolesti potkožnog tkiva, djelujući na vezivno tkivo i pospješujući njegovo remodeliranje. Time se smanjuju slavne neravnine oblika kore naranče, ali i potiče regeneracija ožiljnih tkiva i keloida. Stoga, upregnite moć gotu kole u vašu korist. Komercijalni macerat gotu kole bezobrazno je skup, a možete ga spraviti i sami. U našoj zemlji gotu kola se može nabaviti u obliku suhe mljevene biljke, odnosno pulvisa. To silno olakšava njegovu upotrebu, a kako, vidjet ćete iz sljedeće recepture. Ostaje nam pitanje – u kojem ulju spraviti macerat gotu kole? To može biti po vašem odabiru i ne morate se limitirati samo na jeftinija ulja. Koristite li ga za spravljanje pripravaka za celulit, vjerojatno ćete posegnuti za uljima badema, makadamije, lješnjaka, marelice, sjemenki grožđa i sličnim uljima. Koristite li ga za njegu lica ili si jednostavno želite spraviti malo “finiji” macerat, odnosno hranjiviji i ljekovitiji, možda ćete odabrati i plod divlje ruže ili čak i noćurak. Ovo je prilično “perverzna” kombinacija, ali zašto ne? Čemu služi život ako nije i igra?

Postupak maceriranja

Za razliku od kantariona ili nevena, priprema macerata gotu kole iznimno je jednostavna.

Za prvi korak dat ću vam osnovnu recepturu za spravljanje macerata. On se dobiva maceriranjem jednog masenog dijela praha (pulvisa) gotu kole i devet masenih dijelova biljnog ulja.

Za cca 500mL macerata treba vam jedan dio praha (pulvisa) centele i devet dijelova ulja. Primjerice, za pola kilograma treba će vam:

50 g pulvisa centele,
450 g biljnog ulja.

Dobro izmiješajte; nakon miješanja nastaje ružna blatna masa koja ne ostavlja puno nade da će nastati išta suvislo, a kamoli tako fini macerat. No, ostavite da se slegne tijekom dva do tri tjedna i u tom vremenu nemojte miješati macerat kao kod izrade kantariona ili nevena! Nakon dva tjedna situacija postaje puno bistrija: nastaje gornji, relativno bistri sloj macerata i gotovo zacementirani čvrst talog. Da je maceracija bila uspješna, vidjet ćete po promjeni boje: maceriranjem se oslobađaju zelenkasti spojevi koji mijenjaju boju ulja, sličnu nekim vrstama maslinovog ulja. Nježno odlijte gornji, zelenkasti sloj macerata i spremite u tamnu bocu. Ovisno o odabranom ulju, po želji možete dodati i neki prirodni konzervans. Ne bacajte ostatak! Uljem prožeta masa odličan je pilign ili hranjiva maska za lice i tijelo.

Tehnički napredniji od vas mogu nastali macerat centrifugirati ili filtrirati kroz uljne filtere kako bi postigli potpunu bistrinu.

Vrlo važna opaska: za spravljanje macerata koristite isključivo pulvis (prah) suhe biljke, a ne suhi standardizirani ekstrakt koji se koristi za spravljanje oralnih ljekovitih oblika. Budući da je suhi ekstrakt nastao ekstrakcijom u etanolu i vodi, lišen je optimalne količine u ulju topljivih ljekovitih tvari.

Djelovanje macerata gotu kole

Macerat gotu kole je toliko koristan a podcijenjen macerat. Koristi se kao čisti macerat ili u balzamima za regeneraciju kože – za tu namjenu ga čak preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija. Ne treba zaboraviti da je gotu kola odličan venetonik i limfotonik te je obavezni sastojak ulja, gelova i emulzijskih sustava koji pomažu kod venskih tegoba, otečenih i umornih nogu te kod slavnog celulita. Vrlo je pametno koristiti upravo macerat gotu kole kod celulita, zajedno s eteričnim uljima. Potpuno je siguran, pa kad trudnice predostrožnosti radi izbjegavaju eterična ulja, za celulit i otečenost nogu mogu koristiti samo ovaj dragocjeni macerat. Gotu kola je odličan macerat za anti-age kozmetiku, sam ili u bezbroj kombinacija uljnih seruma i emulzijskih sustava.

Uz takve pohvale i njegovu jednostavnost – što vas zaustavlja da ga sami spravljate?

PREPORUČENI ONLINE TEČAJEVI

The post Gotu kola (centela) first appeared on PLANTAGEA.

Gavez

PG — Mon, 11 Mar 2019 09:34:13 +0000

Symphytum officinale L., Boraginaceae

Sveta Hildegarda od Bingena upozoravala je kako gavez treba koristiti s oprezom: primjenjujemo li ga, izazvat će zacjeljivanje rana, ali će “crvi” ostati u njoj zatvoreni. Vrlo se slikovito izrazila o dvije činjenice: kako ranu treba isprati i drenirati kako ne bi došlo do razvoja infekcije, ali je time naglasila kako gavez toliko brzo djeluje da će rana doista zacijeliti, ali će možda u njoj ostati potencijalni izvor infekcije. U današnjoj medicini ova opaska izgleda nepotrebna, ali nas podsjeća kako su ljudi imali svijest o infekcijama i prije doba moderne mikrobiologije.

Nekoć naširoko poznata ljekovita biljka, čija se mast kod nas proizvodila u farmaceutskoj industriji, polako je potonula u zaborav. To je prava šteta. “Črni korijen”, kako su ga znali nazivati u nekim krajevima zemlje, opisuje što se koristi – korijen. Kada je umrla naša draga teta Slavica Katzler, ostalo je na meni i sestri da detaljno prekopamo stoljeće i pol naše obitelji u isto toliko staroj kući u kojoj smo odrasli. Svašta smo našli, od dionica davno nepostojećih kompanija, preko raznih knjiga zabranjivanih u raznim režimima, pa sve do jedne zanimljive kante koja je mogla oduševiti samo mene. Stara skoro jedno stoljeće, imala je na sebi vrlo uščuvanu naljepnicu na njemačkom i francuskom jeziku. Racine de consoude fraiche, iliti svježi korijen gaveza, nagnao me da otvorim tu konzervu. Osim korijena gaveza, sadržavala je zelenu glinu, eterična ulja ružmarina i prave lavande i imala je namjenu da se koristi kao oblog kod raznih tegoba sa zglobovima i mišićima. Premda sam očekivao da ću naći bijedan suhi ostatak sadržaja, iznenadio me gotovo potpuno svježi miris eteričnih ulja i vrlo jasno vidljivi komadići korijena gaveza u lijepoj pasti od gline. Pitam se pitam, rade li danas takve proizvode koji traju jedno stoljeće?

Branje i spravljanje

Vratim li se u sadašnje vrijeme, želim vas podsjetiti da ne zaboravite ovu divnu biljku. Vrlo rado raste duž puteva i cesta cijele kontinentalne Hrvatske, cvatući u kasno proljeće karakterističnim ljubičastim cvjetovima. Kao što je rečeno, ljekovit je korijen – to imajte na umu jer se u ljekarnama nudi i list gaveza koji nema takvo ljekovito djelovanje. Korijen gaveza je mukotrpno skupljati, no za vaše potrebe ćete uspjeti naći dovoljno biljke. Moja je topla sugestija da ga ne berete uz ceste kojima prolaze automobili, jer ćete umjesto ljekovitog macerata dobiti koktel teških metala i kancerogenih spojeva. Umjesto toga, radije ga berite na čistijim livadama gdje također voli rasti. Za razliku od branja kantariona ili nevena, branjem korijena gaveza uništavate cijelu biljku. Premda ona nije zaštićena, ipak i ovom slučaju dozovite svoju etičnost i nemojte “poharačiti” cijelu livadu. Ostavite dovoljno biljaka da se razmnože i dalje, a harač prepustite vladama neovisno od njihovih boja – to im jedino ide dobro.

Korijen se iščisti od zemlje, nasiječe na manje komadiće i poput cvijeta nevena prosuši tijekom tjedan dana. Po nekim recepturama se macerat spravlja od svježeg korijena. Tradicionalne recepture kao ekstrakcijsko sredstvo koriste nezaobilaznu svinjsku mast, ali i kozju i guščju mast. Korijen gaveza bi se kuhao kratko vrijeme u masti, potom bi se ostavio nekoliko dana i ponovo ugrijao. Kako mi ovdje mahom radimo s biljnim materijalom, našao sam se pred velikim zadatkom: kako naći prikladnu zamjenu za ove životinjske masnoće. Nakon dosta promišljanja i eksperimentiranja, iskristalizirale su se slijedeće varijante varijante: jojobi, suncokret i kokos. Zašto jojoba? Ovaj tekući vosak izvrsno podnosi zagrijavanja i do 100 °C bez oštećenja, njeguje i štiti oštećenu kožu i time je idealan za ovakav macerat. To ne znači da se maceracija ne može raditi i u drugim uljima, ali je poželjno da ih zaštitimo koktelom antioksidansa kao i u prethodno opisanim maceratima. Komercijalno, gavez se može nabaviti u oblicima masti, bilo životinjskim mastima, vazelinu i parafinu, te kao macerat u suncokretovom ili maslinovom ulju. Postoje dvije varijante spravljanja macerata:

bez grijanja, odnosno macerat nastao potapanjem korijena tijekom 4-6 tjedana u ulje,
s grijanjem, kada se u određenim vremenskim intervalima ekstrakcija poboljšava zagrijavanjem.

Kako bilo, temeljni omjer glasi:

1 maseni dio prosušenog korijena gaveza nasječenog na manje komadiće,
8-9 masenih dijelova biljnih ulja.

Ukoliko ga spravljate po hladnom postupku, korijen se jednostavno prelije uljem i ostavi da odstoji 5-6 tjedana, uz gotovo svakodnevno izmješavanje kako bi se olakšala ekstrakcija iz tvrdog materijala. Maceraciju radite na normalnoj sobnoj temperaturi i ne na direktnoj sunčevoj svjetlosti. Nakon perioda maceracije, procijedite macerat i istisnite korijen, koliko možete, u kućnoj preši.

Postupak zagrijavanja je nešto bolji jer olakšava topljenje ljekovitih tvari poput alantoina (o kojem je bilo još riječi u tonicima).

Ukoliko radite u jojobi, odvažite 1 dio (npr. 100 grama) korijena gaveza i 8-9 dijelova (npr. 800-900 grama) voska jojobe. Morat ćete raditi u kemijskim čašama koje izdrže promjene temperature. Obične staklene posude mogu popucati pod utjecajem povišene temperature. Stavite grijati u kipuću vodenu kupelj (70-90 °C) kroz 10 minuta. Maknite s vatre i ostavite poklopljeno da se macerira. Svaki tjedan dva puta ponovite postupak zagrijavanja i to radite kroz 4 tjedna. Na kraju dobro procijedite. Korijen gaveza je dosta tvrd i usprkos preši imat ćete gubitak ulja zbog upijanja u sam korijen.

Ukoliko spravljate macerat u kokosu ili drugim uljima, postupak je identičan, ali pazite da ga zagrijavate na maksimalnoj temperaturi od 60-70 °C.

Macerat korijena gaveza ima diskretan, ali specifičan miris po kojem ga možete prepoznati.

Za što se koristi macerat gaveza?

U tradicionalnoj medicini, macerat gaveza se koristio za puno toga: liječenje oštećenja kože, bolnih zglobova i mišića, hemoroida, proširenih i upaljenih vena. U modernoj medicini koristi se kao jak cikatrizant, sredstvo za zacjeljivanje trauma i oštećenja kože. Potiče rast novog tkiva i smanjuje mogućnost nastanka većih i ružnijih ožiljaka. Gotovo je šteta što ga se (više) ne preporuča nakon operacijskih zahvata kako bi rana brže zacijelila. Jedna je od sirovina za balzame i emulzijske sustave i zna se kombinirati s drugim maceratima, poput kantariona, nevena i gotu kole.

Osim macerata, od gaveza se spravlja i oblog spravljen kuhanjem gaveza u vodi ili smjesi glicerola i vode, o čemu je bilo riječi u tonicima, maskama i kremama.

S gavezom je potreban mali oprez: čaj i tinktura, ali i svi drugi ekstrakti korijena gaveza nisu za oralnu primjenu, već se isključivo koriste izvana. Budući da pripada nezgodnoj porodici koja sadrži dosta alkaloida, a u eksperimentalnih životinja čak i izaziva tumore na jetri, shvatite ovo kao ozbiljno upozorenje. No, primjenom izvana, čak i kroz duže razdoblje, takvi rizici ne postoje.

PREPORUČENI ONLINE TEČAJEVI

The post Gavez first appeared on PLANTAGEA.