Etika – PLANTAGEA

Alternativa u negativi

PG — Wed, 27 Feb 2019 10:57:11 +0000

Iznimno poštujem bilo koga tko želi pomoći drugome. Pomoć drugima nije samo kirurško spašavanje života, već i jedna dobra riječ koja može biti jezičac na vagi sreće. Uz mnoge dobre namjere postoji manji broj primjera loših. Ego, duhovna zaslijepljenost i oholost uzroci su mnogih ljudskih patnji.

Etika i groteska

Želim ovime i ispričati svoja iskustva o ružnijim primjerima kršenja osnovnih etičkih principa u segmentu alternative. Etika počiva ne samo na medicinskoj struci, ona počiva i na pacijetnima i ljudima općenito. Počiva pogotovo na onima u “alternativi”. Ako već ponavljamo kako je današnja medicina u nekim segmentima dehumanizirana, od “alternative” na koju se pozivamo u kontekstu humanosti, očekujemo više standarde. Ili ne?

Groteska je karikaturalni stil iskrivljavanja stvarnosti koji kroz elemente komičnosti izaziva zastrašujuće osjećaje. Groteska nije cinizam, jer iz cinizma ne učimo. Ma koliko etika bila duboko znanstvena, a nadasve životna, toliko groteska, kroz pomicanje realnosti na sam rub, može nam jasnije ukazati od suhoparnih rasprava o etici. Nekoliko crtica, nekoliko groteski, pred vama, svakako ne za uživanje. Na žalost, nijedan detalj nije dodan. Groteska je bila stvarna.

Ovo nije kritika alternative, dapače. Ovo je kritika pojedinaca, sramota svih koji bilo čemu, pa i komplementarnoj i alternativnoj medicini pristupaju ozbiljno.

Kao što možete i sami uočiti, probleme možemo sažeti u nekoliko crtica:

velika disproporcija u nabavnoj cijeni sirovina i konačnog pripravka. To je čista “mužnja” novaca, najčešće iz očajnih ljudi.
manipulacija, kao što ćete vidjeti s tragičnim posljedicama.
nepoštivanje osnovnih fizičkih zakonitosti, odnosno oholost prema znanosti i medicini u ime neutemeljene “duhovnosti”. Ako je i dio, nazovimo znanstvenog svijeta, naučio poštivati nevidljivu sferu postojanja, onda se od takvih ljudi očekuje da poštuju neke osnovne znanstvene, kemijske i medicinske, zakone.

Krema po mjeri čovjeka

“Ma kolegice, najbolje je da se bavite aromakozmetikom”, kaže NN kolegici i nastavi, “kupiš belobazu po kilu, natrpaš u kutijicu, nakapaš par kapi eteričnog ulja, onog jeftinog od L. I naravno naplatiš to bar 150 kuna. To ti je, znaš, čista zarada”. Odlično. NN je snalažljiva, dvije vrećice čaja ne stoje ipak 1200 kuna, ali jedna košta 100-150 kuna – naravno. Možda cijena ima smisla, ali kad bi čaj bio biodinamički. I to iz egzotične zemlje. Ne onaj kupljen na kilu, iz “špajze”.

Novac težak kao astma

Gospodin BB imao je sina, tipičnog astmatičara. Srećom, nije to bio onaj najteži oblik astme. Sin je živio relativno normalno djetinjstvo. Ipak, uvijek može bolje i prirodno je da svatko želi da zdravlje bude bolje. I eto čarobnog rješenja, poznati lijek za astmu, astma nestane za cijeli život, samo treba otići u Rijeku i “iskeširati” 9000 (devet tisuća) kuna. Nakon godine dana od kupnje i uzimanja tog “lijeka”, baš kao i i cijele te godine, sve je ostalo po starom. Osim ostatka minusa na tekućem.

Rak na licitaciji i Beogradska pomast

Sjemenke marelica – oni indijanci, gdje je marelica autohtona vrsta koliko je i eukaliptus u Zagrebu, nikada ne obolijevaju od tumora jer jedu te sjemenke. To svi znamo. To što nemaju lance brze prehrane, trče povazdan po šumi da nađu malo hrane i sigurno ne jedu dva prsta debelu istočnoeuropsku nutelu namazanu na bijeli kruh – koga briga.

I tako moja kolegica prolazi Trgom bana Jelačića, jednim od onih tipičnih vašara. Odjednom – gužva. Za štandom s biljnim uljima cijela jagma jer eto stiglo je ulje marelice koje On sam proizvodi. Proizvodi vožnjom u kamionu od pravog proizvođača. I ne samo to, On sam obogaćuje vitaminom B17 iliti amigdalinom to isto ulje, kojeg isto sam proizvodi – što je pravo čudo, pa za to treba vrlo sofisticiran sintetski laboratorij jer cijanidna kemija nije jednostavna. Cijena, prava sitnica, preko 100 kuna 100 mL, u trenu kad je na tržištu jedna litra imala takvu cijenu. U gužvi čuje se glas – “imal’ nešto za tumor pluća”. Odgovor kao iz puške – “uzmi sedam dana 2 žlice konoplje, pa sedam dana dve žlice crnog kima, pa nakon toga marelice”. Novi glas “a bute imali kaj za rak creva”. Opet ko iz puške – “10 dana dvije žlice crnog kima, pa nakon toga po žlicu sjemenki grožđa. Sljedeći.” I tako licitacija za licitacijom, odgovor za odgovorom. I još kaže “sljedeći”. Kolegica ne zna jel’ bi se plakala ili smijala. Vašar u nekoć kulturnom gradu, gdje ne zna tko je luđi, očajnici na licitaciji ili On-Koji-Odgovara-Ko-Iz-Puške. Peku se lepinje, licitirani tumori odlaze ispraćeni mirisom točenog piva i kobasica, zvone bočice ulja u savršenoj disonanci s Thompsonom, žlica do dvije pa smo zdravi, žlica po žlica, da bolje podmažu ruke straha i ruke prepredenosti koje se uvijek tako savršeno spoje.

A onda, kad pomislih da luđe biti ne može, dolazi gospođa isti dan. Opet, bočice za rak, amigdalin koji je ulje. Ovo puta iz beogradske ljekarne ili nečeg sličnog, prava sitnica, 10 mL, jel’ rekla 50 ili 100 eura nisam siguran. Par kapi svaki dan, koncentracija amigdalina, da je malo veća doza, bila bi čak i homeopatska, a ovako je ispod razrjeđenja koju ljudi nazivaju nekim suvislim nazivom. Nazvali smo ju – Beogradska pomast, jer put tog ulja vodi samo u jednom pravcu, i one koji uzimaju, i one koji prodaju.

Lynch to sve možda gleda i srami se Twin Peaks-a kao amaterskog i dosadnog djela.

Čaj tip 1200

Gospođa NN bila je sasvim simpatična osoba koja je, kao i tisuće drugih ljudi, imala peh da oboli od teško izlječivog tumora. Naravno, svaka teška bolest nas ozbiljno pokrene da počnemo raditi sve po malo: od pospremanja svojeg razmišljanja do prehrane i načina života.

Gospođa, koja je svoj slučaj shvatila prilično ozbiljno ali i beznadežno, krenula je kopati po internetu, raspitivati se među ljudima i među pacijentima koje muče slične bolesti. I tako je došla do gospodina, navodno 100% uspješnog travara iz okolice Sarajeva. Meni je došla nakon nekih mjesec dana iza posjete tom gospodinu. Pomalo frustrirana samom bolešću, počela ju je kopkati jedna činjenica: da li doista dvije vrećice čaja, svaka oko 100-150g, vrijede 1200 (slovima: tisuću i dvije stotine) kuna? Donijela da vidim što je to tako čarobno unutra da ima toliku cijenu. Sadržaj čaja je bio sasvim jednostavan: cvijet nevena, list koprive, zelen majčine dušice i još nekoliko posve uobičajenih vrsta. Bila je napisana i doza, dvije čajne žličice u litri vode, uobičajena doza osvježavajućih napitaka ali ne i ozbiljne fitoterapije. Maksimalna nabavna cijena ove količine je oko 20-tak kuna, možda koju kunu više ili manje. Ostalo je novac kojim je gospođa platila, uz čaj, i očaj. Gospođa već dugo nije živa. Gospodin 1200 kuna još uvijek je.

Silovatelji duše

Neke su predstave monodrame. Druge su odličan dramatski splet kada se nađu dvije kompatibilne duše, ali ne da se ožene, već da stvore tragikomediju. Isprika starim Grcima – parodiju tragikomedije.

S jedne strane scene stoji Madame Lulu koja vidi sve. Marica Perkić ili Perkica Marić (imena izmišljena, ali simbolika ostaje ista) ipak se osjećala ugodnije kao Madame Lulu. 12 sloj aure bila je njena specijalnost, ali workout duše bilo je njeno oruđe. Cijena – prava sitnica, desetak tretmana po 400 kuna i sve bude super. S druge strane scene je Marko. Bog mu je dao neko vrijeme da nije trebao misliti o zarađivanju niti je trebao raditi. Lišen tih prizemnih bedastoća, u dokolici je iscjeljivao svoje ogromne duševne i psihičke jadi jednog sasvim prosječnog djetinjstva i prosječne hrvatske obitelji.

Scena je postavljena, privatni stan za seanse, veliki drveni stol, kava, žarulja nije štedna ali je svjetlo prigušeno. I kreće. Ta gdje je problem? Pa ja zaslužujem obilje, pa trebam vjerovati u obilje (pogotovo dokolica voli obilje), pa Boga treba percipirati kroz ljubav, pogotovo ako će Bog imati utjelovljenje dobrog novčanika. Pa obilje, pa ona đubrad od roditelja, zamisli, samo prosječno djetinjstvo. Pa tako prvih par seansi.

A onda krene ispipavanje.

“Pa kakav je bio tata?”

Pa tata ovakav i onakav, opet prosječan, ajme pa znao je i galamiti, pa to nitko ne radi zaboga, a mama žrtva i tako vrši agresiju, pa tako sve ono što znamo iz knjiga popularne psihologije.

“Pa jel’ tata imao kakvih namjera?”

Pa ovakvih, pa kompenzacije njegovog djetinjstva, potisnute agresije…

Puno “pa” se još nastavi. Pa krene igra – zaboga pa uvidi moraju biti spektakularni a ne na razini prosječne obitelji.

“Pa jel’ te tata seksualno napastvovao, pa vidim u tvojoj auri. To se sigurno desilo!”

Gospodin tata, prosjek svih prosjeka, stvarno je bio sasvim ugodan čovjek. Odgovor “pa” postaje sve čvršći i ipak se Marko sjeti da se stvarno ne može sjetiti takvih stvari.

“Pa idemo onda vidjeti, pa možda vrlo rano, pa si imao potisnuta sjećanja.” – tone sve dublje Madame Lulu.

Stvarno nije, više nema “pa”, svašta se može reći, ali stvarno nije silovatelj vlastitih sinova.

Traži, traži Madame Lulu način da se izvuče.

“Pa idemo, idemo u duboko djetinjstvo, pa šest mjeseci kad i nisi mogao pamtiti.”

Marko je već sve čvršći. To se sigurno nije desilo.

Traži, traži, Madame Lulu, lica igrača pokera – “idemo sada duboko u djetinjstvo, ma kad si još bio u utrobi, hajde vizualiziraj sebe kao bebu u maternici.”

Zna Madame Lulu igru. Na riječ “vizualiziraj” odmah se uključi Markova znatiželja. Vizije lete, vizije trče. I, paf, nađe se trenutak. Netom oplođena jajna stanica. Duša tek ušla nakon rekombinirane DNA. Gle, ma zamisli molim te, baš u tom trenu oplođene jajne stanice, su roditelji vodili ljubav. Sasvim neprilično za jedan mladi bračni par. I stanica, oplođena, mali jednostanični Marko, osjeti to kao ugrozu. Silovanje. Našli smo! Juhu!! Skoro da bi tatu mogli policiji prijaviti, ma na galge s njim, kad si tako senzitivna, fina, velika, mudra duša, Marko.

“Ma moram zapalit’ cigaretu, tako sam zadovoljna.” – kaže pokerašica Madam Lulu. Koji fantastični tretman, ma vrijedi i više od 400 kuna. Kako se dobro izvukla. Svi sretni, ma to je uzrok svih životnih problema, od sada na dalje sve će se odvijati drugačije.

Šipak. Da li je tko uopće mislio da će se sve drugačije odvijati?

Puno je godina prošlo. Sreo sam “silovatelja” prije nekog vremena, uvijek lijepog osmijeha, jednostavan čovjek sa svim svojim manama i vrlinama. Nikad mu nisam imao srca reći da je njegova duša ta koja je bila silovana. Da li bi ikada shvatio da je bila silovana dokolicom i pokerom?

Rave travari

Jedne užurbane srijede doslovce je uletjela gospođa BB. Visoka žena, naizgled zdrava, pomalo agresivna, sasvim odlučna i na žalost bolesna: tumor od kojeg je oboljela gotovo da nema statistiku izlječenja. Malo mi je to bilo teško objasniti, no gospođa je bila sasvim optimistična, što je lijepo. Malo preoptimistična, što uvijek zvoni na uzbunu. I krenula je opisivati, da što ti liječnici znaju kako je, kad je ona k’o grom, odlično, nikada se nije bolje osjećala. I da zna da nije lako, ali eto ona kreće i uspjet će. A da, usput, uspjela je kontaktirati onog slavnog travara iz nama-bliskih-zemalja, onog do kojeg se teško dolazi, treba neka gotovo politička veza. I dao joj je, pa izvadi bocu nekog zelenog soka, sličio je pomalo na neki sok nedefiniranog, čak i ugodnog mirisa. No to nije bilo sve, osim te boce, dobila je malu bočicu, plastična bijela kapalica od 20 mL, e, a iz te bočice se nakapa 10 kapi u čašu te zelene tekućine. I tako gospođa BB u dahu objasni, tonom kao da je sada oslobodila Zagreb. Onda uočim te zjenice, proširene kao da je upravo sada bila na oftamološkom pregledu, to karakteristično škripanje vilice… “Gospođo, a što vam je u toj bijeloj bočici?” Pa to je ekstrakt neke biljke naravno, od gospodina travara. Bočica mirisa na organsko otapalo, bočica mirisa na najgori četvrtak Aquariusa kad je Rave bio mlad. I gospođa i bočice su otišle, da što oni liječnici znaju, ne treba njoj kemoterapija kad je ona super zadnjih dana. Nisu se vratile ni gospođa ni bočice. Srećom nisam niti pitao koji je to slavni travar, još se šećem živ po gradu.

Charleston izgubljen među zvijezdama

Gospođa susjeda imala je dosta stresova u životu, pa je “puknula”, a s vremena na vrijeme je znala pucati redovito. Malo kompulzivnog bojenja zidova jednom puta mjesečno, neobičnog načina šminkanja preko usana. Povremeno su bili upućivani pozivi rodbini kako bi se, eto, oprostila od njih, lijepo našminkana i s cigaretom na dugoj muštikli kao u doba charlestona. No, živimo u moderno doba, pa su lijekovi držali šavove da tih pucanja ne bude previše, dapače skoro su i nestala. Pucanja duboko unutra, istina, vjerojatno nisu nikada prestala, ali zašto bismo bili perfekcionisti? Gospođa susjeda je onda otišla zacijeliti do kraja svoja pucanja, o da, odličan bioenergetičar, pa navodno ima posebnu energiju, neke zvijezde se složile kao jednom u 12000 godina, ili 12 milijuna, sad nisam siguran, pa on dobio poseban talent, samo on zna liječiti, a ta energija, ma ni Tsar bomba joj nije ravna, a Isus osobno dolazi kada ju on daje. I što će vam ti lijekovi, odmah u smeće s njima, ma jeste čuli, ajde brzo u smeće tu kemiju, kad ste u mojoj energiji oni vam ne trebaju, ma izliječio ja pol’ Vrapča i Jankomira. I vrećica čaja, baš kombinacija na kojoj studenti farmacije padaju ispit kad uče o interakcijama lijekova. I tako jedan dan, dva dana, pa je energija sve jača a jad sve dublji, pa tjedan dana, pa je i ono malo kontrole pucanja puklo. Gospođa je otplesala svoj zadnji charleston s desetog kata. A taj zvjezdani gospon bez da trepne, srećom ne vidim ga više na oglasima. Ponekad ga zamišljam u poetičnoj pravdi kako pleše charleston, tamo u zapadnom dijelu grada.

Molitva suprotiva užeglom

Gospođa Hopica je silno uvijek nasmiješena. Ona je oduvijek voljela sve alternativno, pa masaža, pa eterična ulja, pa duhovna, pa prosvijetljena, skoro prosvijetljena i uskoro prosvijetljena. I stalno je na duhovnim čišćenjima, ma valjda još od doba pelena, čisti se čisti na veliko, još malo pa joj je život čist. A ta moć u njoj, njena masaža od 100 eura izvlači sve, čak i urasle dlake osim entiteta, duhova i mrtvih prateta kvačicama zakačenih ispod trećeg ili osmog sloja aure, ne sjećam se baš dobro. Ali to nije sve, ma ona super kuži biljna ulja i macerate, a još eterična ulja i hidrolate. Ma ona radi kapi za ljubav, za bogatstvo, od hidrolata. “Ali gospođo Hopica, pokvare se rado ti hidrolati kad istočite pa onda ljudi to uzimaju oralno po par kapi”. Ma ti to sve preznanstveno Stribore, to su niže energije u kojima ti živiš, znanost je niža energija, ti još nisi duhovno odrastao, ja sam ti iznad toga, posebne molitve južne Šambale, one sve to štite, to sve očisti, a nije ni skupo, ma bočica od 30mL oko 50 eura, kad toliko milosti nosi. “A što ovaj macerat malo je užegao, je li bio na suncu previše”, ma kakvi, pa opet molitve, ravno s Tibeta, Brahmaputre, sveti ljudi, ma mrak, molitve protiv užegnutosti, ma valjda imaju posebne molitve za perokside, a posebne za superokside i jedno malo otajstvo koje sprječava hidrolizu. Ma to dajem sad jednom koji ima rak, pa maže, ma uopće nije skupo, ah ti i tvoje niže energije, ja sam iznad toga, to sve fina energija.

Prvo stani i nikad ne reci hop

Gospodin BB bio je na dobroj poziciji i na dobroj plaći. Ne baš u braku, ali i veza i sreće u ljubavi je ipak bilo. Gladan svakako nije bio, a bilo je i lijepih odijela za obući. No, percepcija zašto bismo bili sretni uvijek je subjektivna, a on očito nije bio sretan. I vidjeh ga prije dosta godina, tada je bio malo uplašen ali sasvim pribran i psihički koherentan. Nakon toliko godina ponovo mi je došao. Malo sam se naježio kad sam vidio kakvu ima frizuru i kakav mu je stil odijevanja, ali pomislih da je to samo onaj famozni drugi muški pubertet u 40-tim. Gospodin BB volio je posuđivati novce drugima, sve nekim duhovnim osobama. Gospodin BB je u pet minuta razgovora najmanje deset puta ponovio priču o nekima koji mu pomažu, o nekim velikim novcima koje je prije par dana dao da bude sretan. “Moji dobri prijatelji sigurno će mi pomoći.” Ali malo je nervozan nešto se vratila tjeskoba. “Moji dobri prijatelji sigurno će mi pomoći.” I malo ima nesanice i uopće ne može spavati. “Moji dobri prijatelji sigurno će mi pomoći.” I nije lako na tom poslu. “Moji dobri prijatelji sigurno će mi pomoći.” Očaj jer su se brojni simptomi vratili. “Moji dobri prijatelji sigurno će mi pomoći.”

Nakon par dana nazvala me njegova, nazovimo, partnerica za koju nisam ni znao da je bila partnerica.

Glasom kao da priča o jučerašnjem dobrom espressu: “Bok, evo sam’ da ti kažem kako se BB ubio, sigurno bi to doznao. Bacio se sa zgrade. Znaš, mi smo ti bili zajedno ako nisi znao.”

Pomislih – kako li je baš njega uhvatila? Opet preko “dobrih prijatelja”? – “Bože dragi, bojao sam se jer sam vidio da nije dobro”.

“A gle, pomagala sam mu, redovito mu čistila šestu čakru, a i slala sam ga na tretmane eteričnim uljima prijateljici (op.a.: 700 kuna po seansi), pa drugoj drugoj prijateljici (op.a.: 3000 kuna mjesečna “pretplata”) i tako još svašta.”

Poludio sam – “Gle, njemu je trebala hitna pomoć, farmakoterapija odnosno lijekovi. Ja sam ga odmah uputio, i to hitno, da ide psihijatru. Tako si trebala i ti.”

“E pa vidiš to je bila greška i okidač samoubojstva što si ga poslao psihijatru. To ga je nagnalo da se ubije. Mi smo baš bile na dobrom putu da ozdravi.”

Ne mogu vjerovati što to slušam – “Ma razumiješ, on je trebao hitno lijekove. Jesi li ti dobro, treba li tebi pomoć?”

“Ma gle, prije bih ja tebi mogla pomoći nego ti meni.”

Klik.

Kuja je u pravu. Ona bi meni mogla pomoći, toliku razinu prepredenosti neću nikada imati u životu.

A BB? Za novac, ne samo bez sreće nego i bez života. Ma, u duhovnoj sferi nije lova bitna, zar ne? Stoga ni espresso partnerica ni drugi dužnici neće mu trebati vratiti novac. Kako vratiti novac mrtvom čovjeku? Da li je odgovor na ovo pitanje na njihovu radost? I još sam bio “kriv”, a taman su bile na dobrom putu. Odlično. Mislim si, od kada se to “duhovni” ljudi ne boje osnovnih božjih zakona? “Moji dobri prijatelji sigurno će mi pomoći.”

Moja pokojna teta je vjerovala u duhove. Nadam se da će im svima lupati svaku noć u ormaru, hodati po tavanu i puhati ledenim dahom za vrat.

The post Alternativa u negativi first appeared on PLANTAGEA.

Patvorenje i lažiranje

PG — Wed, 27 Feb 2019 10:55:47 +0000

Etički kupleraj vlada u svim područjima društva pa time niti ne zaobilazi fitoterapiju. Čarobne pilulice za erekciju, fascinantno djelotvorne kreme za atopijski dermatitis, sredstva za smirenje koja nekako previše smiruju, preparati za mršavljenje od kojih ne spavamo noćima; nastala je cijela grana fitoterapije posoljena kemijom. I još se pravdaju: “stavili smo samo malo”. Pitam se jedino: zašto kolege farmaceuti opetovano honoriraju takve proizvođače? Jesmo li tako nisko pali? Ako kupleraj vlada na internetu, mora li u profesiji koja se bori za status i smisao u medicini?

Zašto patvorenje i lažiranje?

Da je ljudski um toliko kreativan u drugim aktivnostima kao u prevarama, već bi odavno zavladali s pola galaksije. Šalu na stranu, ali postoji dva glavna uzroka patvorenja i lažiranja.

Patvorenje droga jeftinijim zamjenama ili lažiranje deklarirane doze. Ono je u potpunosti motivirano zaradom. Skuplja droga poput ginsenga ili ginka zamjenjuje se drugim jeftinijim ekstraktima, o čemu postoji puno dokumentiranih slučajeva. Ponekad se lažira sadržaj, pa se umjesto deklarirane doze koristi manja doza.
Patvorenje sintetskim lijekovima je sasvim drugačije motivirano. Naime, biljni lijekovi mogu ponekad brzo djelovati, ali kod nekih bolesti to jednostavno nije brzi proces. Kako bi se ovaj proces “ubrzao”, biljnom preparatu dodaju se ne samo lijekovi, već potpuno neispitane tvari kako bi efekt bio “spektakularan” i time je naravno prodaja dobra. Naravno, te tvari se ne deklariraju, već se jednostavno umiješaju u biljne ekstrakte. S ovim smo se susreli i u Hrvatskoj, a u SAD-u, Kanadi i EU pojava je postala vrlo česta. Ovakvim kriminalom nismo se susreli u tisućama godina povijesti fitoterapije. Najčešći opisani slučajevi su preparati za erektilnu disfunkciju, mršavljenje i smirenje te kozmetički preparati u koje se dodaju kortikosteroidi i retinoidi.

Slučaj 1: ginko bez ginka

Hrvatski zavod za javno zdravstvo je 2008. godine radio analizu dodataka prehrani na bazi ginka. U 75% preparata nije dobivena zadovoljavajući sadržaj aktivnih tvari. Drugim riječima, 75% ginka nije bio ginko u pravom smislu te riječi.

Na žalost, ostala je samo priča vezana za opće postotke, nisu navedeni proizvodi nazivima, a svi proizvođači su brže bolje uprli u druge prstom, umjesto da su bili etični i ispričali se svojim potrošačima zbog prevare i obećali jasne korektivne mjere. Svi su jako dobro znali kakve su ekstrakte nabavljali. Srećom, prevarantski menadžment ipak se infantilno boji ovakvih javnih rezultata, usprkos prividnoj bahatosti, pa su godinu dana kasnije 75% proizvoda ginka zadovoljavali kvalitetom. Zanimljivo, 2008. godine neovisna organizacija Consumerlab u SAD-u objavila je kako pet od sedam proizvoda ginka ne zadovoljavaju kvalitetom.

Jako je teško znati u području dodataka prehrani sadrži li navedeni proizvod deklarirane količine aktivne tvari. Nije neobično što su u SAD-u proizvođači prehrani podvrgnuti istim pravilima dobre proizvođačke prakse i inspekcija kao i proizvođači lijekova. To se ne bi niti tražilo u SAD-u da nije bilo silnih slučajeva prevara. Situacija se popravlja i u EU.

Takvi načini upravljanja proizvodnjom i sama regulativa puno koštaju. Na kraju upravo kupac plaća visoku cijenu sustava koji pokušava obuzdati nemoral.

Slučaj 2: preparati za potenciju

Najpoznatiji slučaj i kod nas i u svijetu je dodavanje sintetskih tvari u “biljne” preparate za potenciju. Naime, vrlo malo biljaka pokazuje “instant efekt” kao što to pokazuju današnji lijekovi, najčešće inhibitori enzimafosfodiesteraze 5 (PDE5). Jedna od rijetkih prirodnih tvari koje pokazuju takav efekt je ekstrakt kore biljke johimbe (Pausinystalia yohimbe) bogat alkaloidom johimbinom i korinantinom. Druge klasične biljke koje se koriste kod erektilne disfunkcije, poput tribulusa (Tribulus terrestris), make (Lepidium meyeni) i Epimedium grandiflorum, pokazuje efekte tek nakon kontinuiranog i redovnog uzimanja. Kako živimo u doba kada ljudi malo razmišljaju o trajnijim rješenjima već hoće rješenje odmah i kad se sjete, dovitljivi prevaranti su kreirali proizvode koji će pod krinkom “biljnog proizvoda”, biti sakrivene sintetske supstancije koje su inhibitori fosfodiesteraze 5. Oni ostvaruju taj željeni “instant efekt” pa se pitamo imamo li razloga biti zabrinuti zbog toga, kada se ionako i prodaju lijekovi istog sastava? Razloga i te kako ima.

Prvo, takvi proizvodi se reklamiraju kao biljni pripravci i tako se i registriraju, a postoji potpuno odsustvo kontrole kvalitete konačnog proizvoda. Potencijalni kontaminanti u sintezi, točan sadržaj doze u kapsuli ili tableti, stabilitet tijekom vremena pohrane, kontrola kvalitete od strane nacionalnih regulatornih agencija – sve su to točke koje u potpunosti nedostaju takvim proizvodima. Takvi proizvodi se izruguju i biljnom svijetu i fitoterapiji, ali i farmaceutskoj industriji koja ulaže milijune ne samo u kontrolu kvalitete i osiguranje kvalitete već i troše na velike takse za nacionalne regulatorne agencije koje se također brinu o sigurnosti proizvoda za pacijente. Na stranu što se radi o prevari, jer se ne deklarira sastojak koji može imati i teške nuspojave i smije ga propisati samo liječnik i pacijent treba imati kontakt s liječnikom, no još je veći problem upravo kvaliteta. Sadrži li doista kapsula uvijek istu dozu skrivenog lijeka? Što ako sadrži dvostruku količinu?

Drugi još veći problem je što u takvim proizvodima završe i spojevi koji gotovo uopće nisu klinički ispitani niti su u kliničkoj upotrebi. Naime, od kada su regulatorne agencije EU, SAD-a i Kanade počele “češljati” takve proizvode i tražiti u njima tri standardna lijeka za erektilnu disfunkciju (sildenafil citrat, tadanafil, vardenafil), proizvođači su počeli nalaziti načine izbjegavanja detekcije takvih tvari u analizama.

To je jedino moguće ako uzmu potpuno drugu molekulu sličnog djelovanja. Kako je pak to moguće? Tijekom farmaceutskog istraživanja otkrije se cijeli niz molekula koje djeluju na željenu molekulu, u ovom slučaju inhibiraju PDE5. No, od više desetaka, čak i više stotina takvih molekula, razvije se samo jedna zbog raznih svojstava (jeftiniji sintetski put, manja toksičnost, bolje farmakokinetičke osobine…). Ostale molekule vrlo često se opisuju u znanstvenoj literaturi i patentima, ali nikada ne dožive kliničko ispitivanje niti postaju lijek. Tada stupa na scenu skrivena kemijska industrija, najčešće u kineskim ilegalnim laboratorijima. Objavljene, a klinički neispitane molekule se sintetiziraju i mogu se nabaviti skrivenim kanalima preko interneta. Dapače, vrlo lako su dostupne te ih čak nabavljaju i u Hrvatskoj, a same se supstancije “švercaju” običnim poštanskim paketima, uglavnom lažno deklarirane kao, primjerice, “biljni prašci”. Laboratoriji koji ih sintetiziraju nemaju klasičnu kontrolu kvalitete. Stoga je njihova sigurnost često upitna, a glavni problem je upravo u tome što takve molekule nisu klinički ispitane i ne znamo njihov točan profil nuspojava niti znamo što kontinuiranom upotrebom čine organizmu.

Ovaj koncept naziva se designer drug concept i poznat je prije svega iz svijeta droge. Naime, kada regulatorne agencije ili policija nađe skriveni lijek, primjerice sildenafil, proizvođač promijeni ime proizvoda i doda drugačiju supstanciju, primjerice homosildenafil. Ona je tek neznatno modificirana osnovna molekula, no regulatorne agencije u početku “propuste” ovakvu molekulu jer se ona sasvim drugačije analitički detektira. Da stvar bude kompliciranija, kapsulama se dodaju biljne tvari koje sadrže stotine različitih spojeva i stvaraju pravu “šumu” signala u laboratorijskim analizama. Kada regulatorna agencija detektira ovakav novi spoj, proizvođač u novi proizvod novog imena stavi treću molekulu, već prilično modificiranu, poput acetildenafila. I tako se nastavlja igra mačke i miša. Da nije bilo takvog slučaja kod nas, ovakva detektivska priča s opasnim posljedicama kod nas bi prošla nezapažena. Vani se time bavi i istraživačko novinarstvo te je objavljeno i nekoliko reportaža, a National Geographic je tome posvetio i cijelu dokumentarnu emisiju. I to sve kako bi se javnost upozorila na ovaj rastući problem. FDA broji cijelu listu takvih pisama upozorenja (warning letter) koju po godinama možete pretražiti na sljedećem linku.

Na sljedećoj slici su prikazani takvi derivati sildenafila koji su detektirani u biljnim proizvodima, a crveno su označene modifikacije u molekuli koje ne umanjuju djelovanje nove molekule na PDE5, a služe za “skrivanje” detekcije od strane regulatornih ustanova. Ovaj problem traje već dugo, tako da su prvi zbirni radovi objavljeni prije desetak godina, kao što je primjer rad Blok-Tip et al.

Nezgoda je u ovim “sitnim” modifikacijama što one mogu potpuno promijeniti toksikološki profil takvih molekula. Ovo je i poziv analitičarima u laboratorijima regulatornih agencija da ne “traže” samo klasične lijekove za potenciju u takvim preparatima, već i druge molekule od kojih neke još nisu niti evidentirane.

Nema drugih riječi osim da se radi o mafiji u pravom smislu riječi, koja radi zarade ne preza ugroziti zdravlje tisuća ljudi. Velika je odgovornost zdravstvenih djelatnika da o tome vode računa, a ne samo da gledaju dnevni utržak. Velika je odgovornost na farmaceutu. Dvije godine prije detekcije od strane HALMED-a, ljudi su se u Hrvatskoj žalili na nuspojave takvih preparata, od dvodnevnih i trodnevnih dugotrajnih bolnih erekcija, hipotenzije, tahikardije, što rijetko koji biljni preparat “klasičnog” sastava za potenciju može izazvati. Ako moral vrijedi manje od par tisuća kuna utrška, onda svi zdravstveni djelatnici koji tako razmišljaju nisu niti zaslužili svoje diplome, jer su pogazili zakletvu. No i ovaj tekst neće imati odjeka sve dok se ne dese posljedice sa smrtnim ishodom. Dovoljno je platiti kaznu koja je smiješna u odnosu na ostvareni profit, pa da posao ide dalje. Da je Dante Alighieri danas živ, zanima me gdje bi u Božanskoj komediji završili ovakvi slučajevi.

Slučaj 3: sredstva za mršavljenje

Pregleda li se spisak pisama upozorenja FDA, može se vidjeti da su uz sredstva “za potenciju”, sredstva “za mršavljenje” najpopularniji tip proizvoda kojem se ilegalno (bez deklariranja i registracije kao lijeka), dodaju lijekovi.

Područje lijekova za pretilost ionako je prilično “tanko” nakon povlačenja Reduktila (sibutramin) i Acomplia (rimonabant) s tržišta, te zabrane efedre (Ephedra sinica) u biljnim preparatima. Svejedno, nakon što je Abbott 2010. godine povukao sibutramin s tržišta zbog ozbiljnih nuspojava, proizvođači su nastavili s praksom ilegalnog dodavanja takvog lijeka svjesno znajući da dovode u rizik zdravlje pacijenata, a sve u ime zarade. Štoviše, još 2006. godine detektirani su sintetski analozi sibutramina u dodacima prehrani, prije svega N-di-desmetilsibutramina, slično designer drug konceptu kod sildenafila. Samo u 2013. godini FDA je objavio upozorenje za čak pet takvih proizvoda.

Posljedice? Imali smo slučaj i u Hrvatskoj prije nekoliko godina da su ljudi nabavljali razne shakeove. Nekoliko ljudi se žalilo na lupanja srca i nesanicu, prije svega jer su takvi preparati osim sibutramina i njegovih derivata sadržavali i vrlo visoke doze kofeina, a ta kombinacija je tek loša po zdravlje – ne treba zaboraviti da je sibutramin povučen upravo zbog zdravstvenih rizika po krvožilni sustav. Nažalost, mršavljenje je tip ljudske djelatnosti koji ne pita za cijenu po vlastito tijelo, stoga se preko ovakvih nuspojava uglavnom prelazi bez velikih pitanja.

Slučaj 4: čudotvorne kreme

Svi dermatolozi znaju kako je teško liječiti atopijski dermatitis. Koristimo kortikosteroide koji vrlo brzo poboljšavaju kliničku sliku, ali te lijekove ne smijemo primjenjivati predugo te se ubrzo nakon prestanka terapije stanje vrati na staro. Ako pak koristimo dermokozmetiku, ona uglavnom vrlo slabo poboljšava stanje, premda je možemo koristiti kontinuirano.

I tako se rodila mračna ideja da u dermokozmetiku ilegalno dodamo kortikosteroid. U cijelom svijetu je to postao problem, a Hrvatska je, budimo ironični, uhvatila takav trend. Naizgled ćemi imati “prirodnu” kremu s ekstraktima biljaka, ali će biti spektakularnog djelovanja zbog kortikosteroida. S jednim velikim ali… Dugotrajna, višemjesečna primjena bez kontrole liječnika dovodi do velikih zdravstvenih rizika. Pokušavam se sjetiti svih roditelja koji su mi govorili da su koristili takve kreme na djeci mlađoj od tri godine kroz godinu dana i više. Stanjenje kože, problem sistemskog djelovanja kortikosteroida kroz kožu, djelovanje na imunološki i hormonski sustav, metabolizam: kortikosteroidi upravljaju s preko 1% naših gena, a imamo li na umu da imamo oko 30 000 gena, treba samo zamisliti koliko to posljedica nekontrolirana kronična primjena može ostaviti.

Mafiji ide na ruku što u slučaju kortikosteroida gotovo ne treba posegnuti za designer drug konceptom. Naime, na tržištu ove stare klase lijekova postoji više desetaka molekula, što predstavlja veliki izazov analitičarima koji detektiraju ilegalno prisutne lijekove. Triamcinolon acetonid, betametazon i njegovi propionati i valerati, hidrokortizon, mometazon furoat, fluocinolon acetonid, dezonid, budezonid…. ovo je tek mali dio spiska kortikosteroida na tržištu. Postoje komercijalno dostupni kortikosteroidi koji nisu registrirani kao lijekovi ali su snažnog djelovanja. I naravno, cijelu tu prevaru potrošač plaća više stotina kuna po malom pakiranju, tako da je bilo slučajeva roditelja djece atopičara koji bi dizali kredite da bi mogli kupiti dovoljne količine takve kreme. I to sve da bi na kraju svojem djetetu ugrozili zdravlje.

I ovdje je trebalo uključiti zdrav razum i promatrati pacijente. Stolisnik ili neven ne mogu izliječiti atopijski dermatitis ili psorijazu za dva dana. Isto tako, iznimno brzo vraćanje simptoma bolesti nakon prestanka terapije, ili čak i rebound effect, pogoršanje stanja na gori stupanj od stanja prije terapije, tipične su odlike kortikosteroida. Ali se o svemu tome šutjelo. Dapače, kolege farmaceuti su dobili i kružno pismo gdje se implicitno prijetilo tužbama onim farmaceutima koji su koristeći zdrav razum posumljali da se u kremi skriva ilegalni kortikosteroid. Podvaljivali bi se certifikati nekih vanjskih ustanova kako je krema “bez kortikosteroida”, a na certifikatu bi pisalo da “kortikosteroid nije dokazan”. Nezgoda balkanske mafije je u tome što perverzno uživa u vrijeđanju razuma i znanja, jer to je kao da na certifikatu napišete “bez vitamina”. Kojih? Koji su to kortikosteroidi bili točno dokazivani da se izdao takav certifikat?

Rezultat? Kazna proporcionalno smiješna zaradi, tisuće djece koja su tretirana van svih pravila farmakologije, a sve to pod okriljem riječi prirodno. I naravno, tužba jednoj kolegici od strane pacijenta kojem je prodala takvu kremu. Znači: najprije ide tužba ako odbijemo izdati takvu kremu, a potom ide tužba kada je izdamo.

I još luđi rezultat? Roditelji koji su i nakon objavljenih rezultata analiza i povlačenja s tržišta i javnih upozorenja, odlazili kupovati istu kremu izvan Hrvatske.

Najnovije dostignuće je krema koju navodno “izrađuju časne sestre”. Kako su danas ljudi izgubili povjerenje u druge, lukavim stratezima kortikosteroida ostalo je zanimljivo oružje: pa ne bi valjda ljudi koji se Boga boje ilegalno dodavali lijek? Mislim da časne sestre tu kremu nisu vidjele, no svejedno smo te “časne” nazvali kortikosteroidne časne koje, očito, služe nekog tamnijeg Boga. Odmah bude sumnjivo kada navodno tradicionalni recept miriše po sintetskom mirisu jagoda. Ilegalni kortikosteroid “časnih”, interesantno, dolazi od “vjekovno neprijateljske nacije”, što samo govori kako se kod nečasnih poslova odnosno poslova nečastivog i “neprijatelji” odlično slože.

Od ovih gorkih priča treba naučiti puno toga. Pacijenti i kupci konačno moraju prestati bulazniti o ekspres rješenjima. Poetsko doba dadaizma bilo je prije stotinu godina. I bolest i liječenje ima svoj tijek. Nadalje, nekoć su svi koji kažu da rade “prirodno” odmah imali auru dobrih momaka, za razliku od zle farmaceutske industrije koja stalno pokušava zatrti te ultra-etične prirodnjake. Pa ipak, polako se smanjuje i naivnost ljudi ili se ja tome nadam. Zdravstveni djelatnici moraju upozoriti na ono što naiđu u kontaktu s pacijentima. Mladi agresivni prodajni predstavnici takvih proizvoda trebaju paziti na svoju bahatost, jer će se njihova imena zapamtiti i vrata će im ubuduće biti zatvorena čak i kad će raditi kao predstavnici korektnih proizvoda. Oni koji takve ideje smišljaju, nemaju što od ove priče naučiti. Oni su svoje duše prodali već davno.

Često se farmaceutskoj industriji podmeće kako igra prljavo. Iskreno, ne možemo reći da prljave igre nisu, na žalost, postale modus vivendi od političara na niže. Ima u farmaceutskoj industriji i korupcije i pritisaka i, po meni, stvarno nepotrebnih pojava poput bonova za DM liječniku/ici za svakih deset izdanih lijekova. Ali, prosudite sada sami koliko su tri gornja primjera bolja ili gora od teorija zavjere “zle” farmaceutske industrije.

The post Patvorenje i lažiranje first appeared on PLANTAGEA.

Etika

PG — Wed, 27 Feb 2019 10:51:53 +0000

Nema dosadnije teme od filozofije etike. Opet, etika prožima svakodnevni život više od bilo koje druge pojavnosti (uključivši i emocije), u posve nevažnim ili presudnim odlukama. Fitoterapija u tome nije iznimka. Kako je fitoterapija medicinska disciplina i povezana je s ljudskim zdravljem i životom, etika ovdje ima daleko veću težinu. Etika u fitoterapiji sadrži svoje specifičnosti u odnosu na medicinu samu. Ovdje ću probati pobrojati neke bitnije segmente specifičnosti koje će biti detaljnije razložene u zasebnim podnaslovima.

marketing i reklamiranje. Dva različita termina, ali kod nas se često smatraju sinonimima (osim kad za reklamiranje treba “izvući” više novaca, pa se finije naziva marketing). Bombastične reklame: liječi rak, djeluje na sve bolesti, koristila NASA… Bombastični marketing najčešće ide na populaciju koja ga najviše priželjkuje, a to su oboljeli od zloćudnih tumora. Nepreciznost indikacija je jedna od temeljnih karakteristika reklamiranja, osim u časnim iznimnikama.
nestručnost i neznanje. Nestručnost postaje planetarni problem i zadaje nam puno glavobolja u fitoterapiji. Doza, indikacija, formulacija, nuspojave, interakcije… Ne možemo se olako baviti s nečim. Cijeli niz proizvoda kreirao se ili uvezao bez ikakve realne stručne procjene njihove kvalitete, koristi ili štetnosti. Puno neutemeljenih strahova oko sigurnosti ili pretjerane sigurnosti u primjeni potencijalno škodljivih biljaka nastalo je zahvaljujući – neznanju.
kvaliteta. O nekim eklatantnim primjerima loše kvalitete i patvorenja već je bilo riječi – u fitoterapiji, ali i kod biljnih ulja i eteričnih ulja. Katkad se kvaliteta srozava zbog neznanja, a katkad posve namjerno.

namjerno stvaranje lošeg proizvoda. U loš proizvod spada i doza za koju znamo da ne djeluje – ali ćemo stvoriti proizvod samo zato da se nečim trguje i jer marketinška mašinerija već čeka. Još je gore kada u njega dodajemo sintetske tvari radi spektakularnijeg učinka i uz veliki rizik po zdravlje. Tehnički, ovo je kategorija na raskršću patološkog marketinga i kvalitete.
hvalospjevi i ocrnjivanje. Isti problem s dva različita kuta gledanja. Pretjerani hvalospjevi o biljkama, najčešće iz prodajnih razloga jednako štete kao i namjerne pokude stručnjaka koji i ne znaju toliko puno o ljekovitim biljkama i fitoterapiji. To su pojave koje sliče na religijske ekstremiste.
moda. “Fito je in”. Danas ljudi vole prirodne i tradicionalne načine liječenja ili prevencije bolesti. Katkad me veseli, katkad me nimalo ne veseli. Nekoliko biljaka, poput nonija, postalo je žrtvom mode (ali i marketinga). Zelena kava je stvarno dobar ekstrakt, ali već sada njegova prodaja pada. Dr. Oz će primiti novi honorar za neku drugu biljku. Moda ulazi i u domenu fitoterapije i aromaterapije, pa je to jako “in” zanimanje. Neki su se u tome odlično snašli, laici ili medicinski djelatnici. Mnogi su u to zalutali i tvrdoglavo u tom lutaju.

The post Etika first appeared on PLANTAGEA.