Brassicaceae – PLANTAGEA

Mrežasta lukica (mrežasti šikovac) – Peltaria alliacea Jacq.

PG — Sun, 24 Oct 2021 23:20:15 +0000

U obitelj Brassicaceae (krstašice) gura se preko 4000 vrsta i neki rodovi te obitelji sadrže puno vrsta i predstavljaju intelektualni zalogaj u određivanju. Srećom, u nas postoje i jednostavniji rodovi. Jednu vrstu najlakše je upoznati po plodovima koji podsjećaju na dukate i većini ljudi zapne za oko baš taj detalj. Rod Peltaria zove se lukica ili šikovac i kod nas susrećemo jednu vrstu. To je Peltaria alliacea Jacq., mrežasta lukica ili mrežasti šikovac.

U ljeti se prepoznaje po karakterističnim i vrlo lako uočljivim plodovima po kojima je dobila i ime. Pelte (πέλτη) na grčkom znači štit, preciznije mali kožni štit– osim na dukate, plodovi sliče na štit. Mrežastu lukicu odaju i listovi gornjeg dijela biljke koji obgrljavaju stabljiku i koji imaju karakteristične nijanse pastela i diskretne roza-ljubičaste nijanse. Tako ju je lako za uočiti i na planinama. Donji listovi imaju peteljku. Cvjetovi su bijeli, skupljeni u cvati na vrhu biljke i latice su obrnuto jajaste. Najlakše je nalazite duž planinskog područja uz sjeverni Jadran, Gorski Kotar i Velebit.

Mrežasta lukica je jestiva biljka. Listovi i cvjetovi mogu završiti u salatama jer imaju bockavi okus koji podsjeća na rotkvicu ili senf. Biljka može biti gorka u sušnim periodima, pa je najukusnija u vlažna doba godine i u proljeće. Intenzitet gorčine ovisi i na istom terenu o izloženosti suncu, pa je jednostavno treba probati. Stabljike uglavnom nisu jestive zbog vlaknaste, tvrde strukture.

Biljke su fotografirane na putu iz Bribira u Lič.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Mrežasta lukica (mrežasti šikovac) – Peltaria alliacea Jacq. first appeared on PLANTAGEA.

Nemoćnica (gladuš ranocvjetni) – Draba verna L. = Erophila verna (L.) Chevall.

PG — Sun, 24 Oct 2021 23:10:08 +0000

Bila je bura, onakvu kakvu Dalmacija dobro poznaje, vjetar kad se trudi uhvatiti zrake Sunca i odnijeti ih u Italiju. Uzalud, ne možeš uhvatiti ni neutrine niti spektar svjetla, sve su došle do zemlje. Zrake su puzale po istrošenom flišu i budile zaspale crne borove; spusti glavu s njihovih krošnji, najveća bića nisu uvijek i najzanimljivija. Svakojakim mjerama mjerimo vrijednost čovjeka, biljni svijet malo haje za naše mjere. Ne uče nas više skromnosti, u se, na se i poda se, mi, ja, padneš s tave ega na tavu duhovnog ega poput dosadne palačinke. Jedini je lijek kleknuti na fliš, s fliša na vapnenački krš, na koljenima. Taman kad zaboli, dobiješ ono što si tražio. Cijeli jedan svijet po kojem si gazio, svijet u kojem najmanja biljna bića otkrivaju svoje šume, ali to možeš tek kad obraz spustiš skroz do kamena, oči u oči da se pogledaš pa sve to nosiš u srcu. Na putu do vrha brda taj svijet postaje važniji od pogleda na Biokovo uronjeno u bijelu temperu.

Uživajmo u najmanjim biljkama. Obitelj Brasicaceae je započela svoj put kad još nije bilo Himalaje pa se pitaš je li veća biljka ili sama Himalaja.

Draba verna L. = Erophila verna (L.) Chevall., Brassicaceae, čudno je nazvasmo, nemoćnica i gladuš ranocvjetni. Gladuš je samo gladan proljetne sunčeve svjetlosti, kad se probudi, ogrne se crvenom bojom proantocijanidina da štiti samog sebe, nemaju biljke kaput već vlastitu kemiju.

Bura će opet neuspješno probati odnijeti sunčeve zrake u Italiju, od crvene boje nastat će zelena i još dok cvjetaju nastat će plodovi po kojima razlikujemo tri podvrste. Nemoćnica je teoretski jestiva, listova i cvjetova karakterističnog okusa kupusa, no tko bi brao cijelu malu šumu koju vidimo tek kad obrazom dotaknemo kamen? Veliki planinari je gaze, ona nekako izmakne pa sačuva svoj svijet. Svaka sličnost s nama sasvim je namjerna.

Sljedeći put samo treba pasti na koljena i prisloniti obraz na kamen. Koga briga za Biokovo uronjeno u bijelu temperu?

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Nemoćnica (gladuš ranocvjetni) – Draba verna L. = Erophila verna (L.) Chevall. first appeared on PLANTAGEA.

Vunasti (dlakavoplodni) gladuš – Draba lasiocarpa Rochel

PG — Sun, 24 Oct 2021 23:00:37 +0000

Volim kontraste, žuto na sivom, cvijet dok još druge biljke spavaju, naizgled krhka biljka na kamenu velike planine. Rod Draba (gladuš) dobro se snašao na svijetu, više stotina vrsta razmililo se po planetu, njihova determinacija je zabavna, a nagrade uvijek vizualno savršene.

Na Biokovu dok se još topio snijeg, nije bilo teško uočiti žute cvjetove koji se smiju prilično hladnom vjetru u pustoši ranog proljeća. Hrabrost se isplati- rani dolazak znači puno manje konkurencije za kukce oprašivače, lako je cvjetati u travnju ili svibnju, ali je tada konkurencija velika. Cvjetanje u rano proljeće nije bez rizika, zima može učas ponovo pokucati na vrata.

Draba lasiocarpa Rochel odmah odaje pripadnost povelikoj obitelji krstašica (Brassicaceae). Na hrvatskom jeziku zove se vunasti ili dlakavoplodni gladuš. Na jednoj od fotografija vidjet ćete dlačice na plodovima. “Draba” na grčkom znači žareći ili oštar okus- plod i cvijet imaju okus koji podsjeća na hren ili rotkvu, premda i ne tako žestok. Biljka je toliko malena da nije na meniju, tko misli da će najesti se nje, ostat će gladuš.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Vunasti (dlakavoplodni) gladuš – Draba lasiocarpa Rochel first appeared on PLANTAGEA.

Rigoliki dvoredac – Diplotaxis erucoides (L.) DC.

PG — Sun, 24 Oct 2021 08:25:00 +0000

Rod Diplotaxis (dvoredac, riga) često se pobrka s rodom Eruca (rikula, rikola, riga) što nije niti čudno – članovi roda dvoredaca su gotovo jednako ukusni kao i rikola. Rikola je kod nas vrtna biljka koja katkad pobjegne u prirodu, a rod dvoredaca je samonikao po cijelo Hrvatskoj i dobrodošao je gost u salatama ili povrću na lešo. Postoje četiri vrste u nas, a tri od njih imaju žute cvjetove koje ih lako razlikuju od rikole. No, jedna je vrsta bijelih cvjetova.

Diplotaxis erucoides (L.) DC., rigoliki dvoredac ili pomalo smiješnog naziva rigolika riga, dobio je naziv po sličnosti s rikulom. Ta je sličnost samo površna. Rigoliki dvoredac je dlakava biljka, za razliku od rikole. Cvjetovi su bijeli i kasnije ljubičasti, dok rikola uglavnom ima izražene tamnije žile po cvjetovima. Plod rikole ima kljun na znatno debljoj komuški, dok kod rigolikog dvoredca kljun nije znatno tanji od komuške. Čaška je kod rikole tamna, glatka dok je kod rigolikog dvoredca zelenkasta i dlakava.

Rigoliki dvoredac je tipična dalmatinska biljka koje ima jako puno u okolici Šibenika.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Rigoliki dvoredac – Diplotaxis erucoides (L.) DC. first appeared on PLANTAGEA.

Hrvatska gušarka – Cardaminopsis croatica (Schott, Nyman et Kotschy) Jáv.

PG — Sun, 24 Oct 2021 08:20:00 +0000

Za razliku od povelikog roda Cardamine, rod Cardaminopsis je relativno malen. Pripadnost obitelji Brassicaceae odmah daju naslutiti cvjetovi. Hrvatska gušarka, Cardaminopsis croatica (Schott, Nyman et Kotschy) Jáv., je endem kojeg nalazimo na Velebitu gdje voli pukotine stijena, no za razliko od primorske režuhe, voli malo vlažnija područja u bukovim i crnogoričnim šumama. Listovi su obrnuto jajasti ili lancetasti, jednakog izgleda po cijeloj biljci i po njima se lako razlikuje od druge dvije vrste ovog roda koje rastu kod nas.

Fotografirana je blizu Lubenovca na Velebitu.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Hrvatska gušarka – Cardaminopsis croatica (Schott, Nyman et Kotschy) Jáv. first appeared on PLANTAGEA.

Primorska režuha – Cardamine maritima DC.

PG — Sun, 24 Oct 2021 08:10:00 +0000

Srcu su mi posebno prirasle biljke koje rastu iz malenih pukotina u stijenama. Kada sam bio mladi student botanike, naš nikad prežaljeni kustos botaničkog vrta Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, gospodin Brkić, objašnjavao mi je kako nisu tamo biljke bez razloga. Prvo, nisu toliko ugrožene natjecanjima s drugim razmaženijim vrstama koje rastu po poljima. No, gospodin Brkić spominjao je tada po prvi put kako u tim pukotinama nalazimo posebnu zbirku mikroorganizama. U to doba razmišljanje o mikrobiomu tla bilo je daleko do pojma popularnosti u XXI. stoljeću. Skromni vizionar usadio mi je u mozak viziju koju sam tek kasnije počeo shvaćati dublje. Okrutno stanište stijena time postaje prava privilegija.

Primorska režuha, Cardamine maritima DC., Brassicaceae, pripada povelikom rodu režuha. Lako se razlikuje od drugih režuha po stasu i vrlo zanimljivom obliku listova. Najsličnija joj je vrsta umjerena rusomača, Cardamine fialae Fritsch, no od nje se razlikuje po manjim laticama, stabljičnim listovima koji nisu uškavi i uglavnom golim listovima, a ne dlakavim. Komuška je u primorske makovice do 4cm duga.

Fotografirana je na Paklenici.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Primorska režuha – Cardamine maritima DC. first appeared on PLANTAGEA.

Rod režuha (zubica) – Cardamine

PG — Sun, 24 Oct 2021 08:00:15 +0000

Rod režuha ili zubica (Cardamine) je velik i naizgled je određivanje vrsta naporno. Uz dobar ključ sve se lako posloži i vrste se daleko lakše prepoznaju no mnoge vrsti kompliciranih rodova obitelji orhideja. Režuhe su upoznavaju polako, postaju prijatelji i učas ih možemo razlikovati deseta vrsta. Režuhe pripadaju slavnoj obitelji Brassicaceae.

Upoznat ćemo dvije proljetnice koje su slične, ali ih po listovima vrlo lako razlikujemo. Prva je Cardamine kitaibelii Bech., Kitajbelova režuha, a druga je Cardamine enneaphyllos (L.) Crantz, devetolisna režuha. I jedna i druga režuha su među prvim proljetnicama i rastu najviše u bjelogoričnim šumama. Puno ih nalazite po Gorskom Kotaru i Žumberku i gotovo ne nema planinara ili planinarke da ih nisu sreli. Obje vrste imaju uvijek žute cvjetove koji se nalaze na vrhu biljke, skupljeni u cvat i kod obje vrste listovi se nalaze u pršljenu oko cvata. Po tome se razlikuju od drugih vrsta. No, kod Kitajbelove režuhe listovi su perasto sastavljeni, a kod devetolisne režuhe listovi su utrojeni ili dlanasto sastavljeni. Možete se igrati i brojenja; devetolisna režuha ima devet liski, dok Kitajbelova ima daleko više.

Osim što su vrste česte i dio su planinarske kulture prepoznavanja najčešćih proljetnica kontinenta, postoje i drugi motivi njihovog prepoznavanja. Sve su režuhe jestive, jestivi su cvjetovi i listovi. Cvjetovi mogu završiti u salatama, sendvičima ili fritaji, a listovi se pripremaju na lešo. Imaju karakterističan okus koji podsjeća na sirovi kupus. Svježi zeleni plodovi su začinski, okusa senfa.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Rod režuha (zubica) – Cardamine first appeared on PLANTAGEA.

Proljetna gušarka – Arabis verna (L.) R. Br.

PG — Sat, 23 Oct 2021 23:10:27 +0000

Na cesti nas je dočekalo netom okoćeno janje, pupčana vrpca odavala je njegov recentni dolazak na svijet. Izgubilo se, majka ga je dozivala ali njemu su iz nekog razloga bili zanimljiviji čudaci koji su s ruksacima izašli iz automobila. Doletio je pastir, primio ga je i odnio majci, majka je jela listove masline s odrezanih grana. Požalio se pastir, nije lako na otoku othraniti ovce, trebaš kamionom po sijeno na kontinent, nije to onako kako zamišljaju urbani romantičari. Kamena polja Brača sliče na minijaturne replike Stonehengea; proljeće je pustilo nešto malo niknule trave, baš kao tek okoćeno janje. Stonehenge je bio prekriven ovčjim izmetom. Za dobru fotografiju treba ne samo kleknuti već i leći po tom izmetu, ne treba se skanjivati, privilegija je upoznati mikrobiom drugih bića. Ovčji zubi probrali su biljke, obogatili su minijaturni Stonehenge cvijećem.

Arabis verna (L.) R. Br., Brassicaceae, proljetna gušarka, mini je proljetnica prelijepe boje cvijeta koja usprkos svojoj minijaturi lako privuče pažnju i lijepom rozetom listova. Teoretski jestiva, umjesto nje radije ćemo pojesti kupus.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Proljetna gušarka – Arabis verna (L.) R. Br. first appeared on PLANTAGEA.

Rod gušarka – Arabis

PG — Sat, 23 Oct 2021 23:07:00 +0000

Katkad nam se čini da je vlada potpuni kaos. Biljne vrste odlaze iz jednog roda u drugi, rodovi prelaze u nove obitelji. Ono što nama izgleda kao kaos, na višoj botaničkoj razini tek sada nastaje red. Ne treba plakati za preseljenjima vrsta, nitko na tome ne gubi, osim što znanje botanike svako malo moramo osvježavati. Odlasku vrsta kumovale su DNK analize koje nam rješavaju stare nepravde i dileme koje nismo uspjeli riješiti samo promatranjem izgleda dijelova biljke.

Rod gušarka (Arabis) naziva se i toranjka, vrizak i guščarica. Bio je to nekoć poveliki rod koji je uključivao i američke vrste sve dok analize gena nisu presjekle rod na pola. Većina američkih vrsta zajedno s nekim azijskim vrstama koje rastu u Rusiji izdvojile su se u rod Boechera. Boechera je srodnija rodu Arabidopsis nego Arabis. Naše vrste su se srećom zadržale u rodu Arabis. Rod je umjereno kompleksan; trebamo gledati rozetu listova, stabljične listove, boju cvjetova i katkad plodove.

Arabis verna Vill., proljetna gušarka, ističe se svijetloljubičastim vjenčićem i time se lako razlikuje os drugih vrsta. Ima prekrasnu rozetu listova koji su pilastog ruba, a cvijet se nalazi na dužoj, tankoj stabljici. Fotografiran je na Braču na putu za pustinje Blace, gdje mu odgovara klima malenog kanjona. Proljetna gušarka je jednogodišnja biljka.

Arabis scopoliana Boiss., Skopolijeva gušarka je endemska biljka Balkana koja se lako razlikuje po malenoj rozeti listova koja izgleda poput nekog sukulenta. Listovi imaju karakterstične duge i nerazgranjene dlake, a vjenčići cvjetova su bijeli. Fotografirana je u blizini Zavižana na Velebitu.

Druge vrste možemo i grupirati po izgledu stabljičnih listova, pa se dijele na skupinu gdje su baze stabljičnih listova srcaste, streličaste ili uškave, dok drugu grupu čine biljke zaobljene ili utanjene baze. Arabis alpina L., planinska gušarka, prava je planinska biljka relativno velikih latica i cvijeta. Biljka je dlakava što joj omogućuje zaštitu od nepovoljnih vremenskih utjecaja. Fotografirana je na Biokovu u blizini najvišeg vrha.

Sve su vrste gušarki potencijalno jestive. No, biljke su malene, pogotovo prve dvije nabrojene vrste, proljetna i Skopolijeva, sačuvajmo ih u svojem okolišu za buduće generacije.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Rod gušarka – Arabis first appeared on PLANTAGEA.