Asteraceae – PLANTAGEA

Rod vratića (buhača) – Tanacetum

PG — Wed, 20 Oct 2021 23:50:00 +0000

Rod vratića (buhača) iz obitelji Asteraceae nije kompliciran i u našoj zemlji sadrži tek nekoliko vrsta. Članovi tog roda plod su česte zabune s vrstama drugih rodova pa zaslužuju malo pažnje. Rod se dijeli na dvije skupine, prva u kojoj je cvjetna glavica žuta jer su prisutni samo žuti cjevasti cvjetovi. Tipična vrsta je obični vratić, Tanacetum vulgare L. Druga skupina ima cvjetove građene od bijelih jezičastih cvjetova i žutih cjevastih. Upoznajmo dva predstavnike posljednje skupine s bijelim jezičastim cvjetovima.

Tanacetum corymbosum (L.) Sch. Bip. je gronjasti vratić ili gronjasti buhač. Jedan do naziva je i kokotac, no potrebno je jasno ih razlikovati od roda Melilotus (kokotac) koji pripada obitelji Fabaceae. Gronjasti vratić na prvi pogled sliči ivančicama (Leucanthemum), no odaju ga potpuno drugačiji listovi te broj cvjetova na jednoj biljci kojih bude i desetak i više. Postoje dvije podvrste. Tanacetum corymbosum (L.) Sch. Bip. ssp. clusii (Fisch. ex Rchb.) Heywood ima listove koji su sjajno-zeleni s obje strane, a režnjevi su pilasti. Tanacetum corymbosum (L.) Sch. Bip. ssp. corymbosum ima sjajno-zelene listove samo s donje strane, a režnjevi listova su zupčavi, kako se vidi na slici.

Tanacetum macrophyllum (Waldst. et Kit.) Sch. Bip., velikolisni vratić (velikolisni buhač) ima pak nesreću da se prema Domcu zove isto– gronjasti vratić. Velikolisni buhač na fotografijama podsjeća na stolisnik i zabune na prema slikama su česte. No, u prirodi je razlika je više nego jasno vidljiva. Sama biljka je velika, dosegne metar visine, a cvat je ogroman u odnosu na vrste stolisnika koje rastu kod nas. Omiljen je skupljalište kukaca koji ga oprašuju.

Obje vrste susrećemo u na hrvatskim brdima i planinama. Velikolisni vratić nalazima od područja Samarskih stijena, brda Like do Velebita, te na Medvednici. Gronjasti vratić lako nalazimo na Medvednici, Žumberku te Gorskom Kotaru.

Fotografije su s Velebita.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Rod vratića (buhača) – Tanacetum first appeared on PLANTAGEA.

Šikalina – Picnomon acarna (L.) Cass.

PG — Wed, 20 Oct 2021 23:40:51 +0000

Kako se mijenja percepcija lijepe biljke. U djetinjstvu nisu mi to bile ruže, kad se radi u cvjećarstvu ruže su bodljikave za branje i nošenje. Bile su mi lijepe meke dalije i “pomponke” koje nisu derale kožu, čak i karanfili su mi bili ružni na dodir zbog voska. Vrati se čovjek cijeli krug s godinama pa zavoli bilje bez spektakularnog cvijeta, bodljikavo, podsjeća me na sebe samog s godinama. Nastalo je kušnjama terena i klimatskih izazova.

Šikalina, Picnomon acarna (L.) Cass., Asteraceae, naziv pustena sikavica još jednom će ukazati problem naroda da sve bodljikavo zove sikavica. Silybum marianum oštro će nam to kasnije zamjeriti. Šikalina je ljepotica dalmatinskog krša, taman vode da se živi. Kao i mnoge srodnice, njena kemija je benigna, spojevi u njoj su flavonoidi koje susrećemo u drugim Asteraceae.

Fotografije: okolica Krupe i Kozjak, proljeće i jesen.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Šikalina – Picnomon acarna (L.) Cass. first appeared on PLANTAGEA.

Runolist – Leontopodium alpinum Cass.

PG — Wed, 20 Oct 2021 23:30:55 +0000

Biljnim vrstama se može pristupiti na puno načina, Linnaeus nas je zadužio za sistematsku botaniku, neki će dijeliti biljke prema korisnosti – jestivosti, ljekovitosti ili otrovnosti. No biljke možemo podijeliti s obzirom na mjesto odakle potječu i time spojiti nespojivo. Junak koji je dolepršao izdaleka da uveseljava naša brda, postao je kultni stanovnik i simbol Europe bez da smo svjesni njegovog podrijetla.

Leontopodium alpinum Cass., Asteraceae simbol je romantike planina, slavni runolist, Edelweiss. Preci runolista spustili su se s Himalaja u kinesku provinciju Yunnan, a potom je preko provincije Hebei došli do Mongolije, a iz Mongolije u Europu. Najveći broj vrsta ovog roda postoji u Kini, a u Europi postoje samo dvije vrste, L. alpinum i L. nivale. Toliko ih je uspjelo stići.

Simbol Austrije, Švicarske i Slovenije (i naših planina) tako je potomak kineskih vrsta, ako uopće naša prolaznost smije svojatati vrste. U svakom slučaju mudrije se hvaliti vrstama. Runolist volimo zbog prekrasnih dlačica koje su nužda– one štite biljku do vremenskih ekstrema, od žega do naglih padova temperature. U svojem planinskom podneblju koristila se kod kašlja i proljeva, no njena ugroženost i zaštita ne opravdava više njeno korištenje. Ostala je prisutna u skupoj kozmetici: Švicarci uzgajaju Edelweiss za dobivanje ekstrakta koji se koristi u njezi kože. Sestra moje bake i žena koja nas je dijelom odgojila, teta Rozika, dugo je čuvala Edelweiss kojeg joj je donio njen suprug kao poklon na prvom „dejtu“, tamo negdje iza prvog svjetskog rata.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Runolist – Leontopodium alpinum Cass. first appeared on PLANTAGEA.

Zidna salatika – Lactuca muralis (L.) P. Gaertn.

PG — Wed, 20 Oct 2021 23:20:31 +0000

Naizgled je nebitna i dosadna. Lactuca muralis (L.) P. Gaertn. (=Mycelis muralis (L.) Dumort.), Asteraceae, zidna salatika opravdava svoje ime. Mladi listovi, prije cvjetanja biljke, su savršeno jestivi jednom kada ih naučimo prepoznavati. Voli zidove, i to je istina, i rast će u pukotinama zidova koje stvori čovjek, pa je nalazimo ne samo u brdima i planinama već i u urbanom okolišu i selima. No, jednako se lijepo snalazi i u prirodnim stijenama.

Dosada prestaje onog trena kada pogledamo dublje u botaniku. Ovih pet žutih latica nisu latice već jezičasti cvjetovi. Što nama izgleda kao cvijet s pet latica je pet udruženih cvjetova koji tako povećavaju šansu oprašivanja. Strategija je bila očito uspješna i vrsta se proširila po cijeloj Europi.

Ovdje je slikana blizu spilje kamenoloma u Tounju. Spilje u blizini Tounja su jedinstveni fenomen poznat po freatičkim sigama. Kakve su to sige? Neke će biti stalaktiti, a neke stalagmiti, to ste učili davno u školi. No freatičke sige nastaju kada rastu po cijelom zidu koja je ispunjena vodom i spektakularan su fenomen (za sad) unikatan za našu zemlju.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Zidna salatika – Lactuca muralis (L.) P. Gaertn. first appeared on PLANTAGEA.

Blaženi čkalj – Cnicus benedictus L.

PG — Wed, 20 Oct 2021 23:10:32 +0000

Kažu kako je blažen i uvijek se iznova začudimo kako smo gorki okus i gorke biljke svjesno i nesvjesno zavili u ogrtač blaženstva. Englezi ga prozvaše St. Benedict’s thistle i blessed thistle a ne bismo ga trebali brkati s “mliječnom” srodnicom iste obitelji, milk thistle, sikavica (Silybum marianum). Blažen je ostao i u francuskom jeziku, le chardon béni, a Nijemci su bili razumni pa su osim Benediktenkraut nazvali ga gorkom istinom, Bitterdistelkraut.

Kod nas je blaženi čkalj, Cnicus benedictus L., Asteraceae, pomalo zaboravljena gorka biljka u šumi drugih. Kao i kod njegove srodnice artičoke, gorčinu mu daju gorki seskviterpenski laktoni namijenjeni, paradoksa li, obrani od biljojeda. Nama je ostao čaj kao gorki aperitiv sličan drugim takvim biljkama. Nema puno da se brani od svijeta, kako bi pjevalo Bijelo Dugme, osim sa dva trna i malo više trna, ali je ostao urezan u povijesti, čak i likera.

Tražio sam ga godinama a onda sam ga našao u vrtu gdje je radio Linnaeus. Tako do bude u životu. Uče nas biljke strpljivosti, doći će kada za to dođe vrijeme.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Blaženi čkalj – Cnicus benedictus L. first appeared on PLANTAGEA.

Bijela babljača – Urospermum picroides (L.) F. W. Schmidt

PG — Wed, 20 Oct 2021 23:00:14 +0000

Rod Urospermum (babljača) ima samo dvije vrste. Zgodno upoznati Urospermum picroides (L.) F. W. Schmidt, Asteraceae, bijela babljača.

Urospermum bi pripadao skupini DYC (damn yellow composite) kada ne bi bilo izdajničkih tragova. Samo treba okrenuti cvijet i vidjeti ovojne listove koji su vrlo karakteristični kod roda Urospermum. Bijela babljača ima pak karakteristične dlačice (“trniće”) koje je odmah izdaju.

Biljka je jestiva premda je dosta gorka, kao i njena srodnica Urospermum dalechampii.

Slikano na Braču u proljeće.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Bijela babljača – Urospermum picroides (L.) F. W. Schmidt first appeared on PLANTAGEA.