Fitoterapija – PLANTAGEA

Trputac, uskolisni

PG — Wed, 27 Feb 2019 12:01:06 +0000

Uskolisni trputac je do današnjeg dana ostao sinonim suhog i iritativnog kašlja. Ma gdje se okrenuli, srest ćemo ga jer voli osvajati puteve uz šume jednako kao i gradske ulice i travnjake. Listovi uskolisnog trputca, kao i širokolisni (Plantago major L.) i srednji trputac (Plantago media L.) stoljećima su se koristili za zarastanje manjih rana. Velika je bila mudrost naših starih jer su biljku za tu namjenu koristili gotovo redovito svjež. Danas znamo da su iridoidi, jedne od aktivnih tvari, dosta nestabilni i njihov je sadržaj najveći baš u svježoj biljci. Imam veliku čast da vas na koristi uskolisnog trputca ne moram podsjećati, ali ćemo se pozabaviti njegovim dodatnim vrijednostima i razlozima zašto on djeluje. Plantago je specijalist za kemiju polisaharida koji su jedni od aktivnih tvari uz iridoide. To se odnosi i na sjemenke: kao i sjemenke daleko poznatijeg psiliuma (Plantago psyllium L.) sadrži puno polisaharida i koristile su se u narodu za liječenje zatvora. Listovi mladog trputca su i jestivi premda pomalo gorkastog okusa, uz listove mladog maslačka i vodopije budu dio mišanci u rano proljeće. Današnji svijet nas toliko često guši, trputac je sveprisutni kontrapunkt. Možda ga zato i često nalazimo – u prirodi ima puno mudrosti.

Botanički naziv:

Plantago lanceolata L. Plantaginaceae

Naziv vrste:

Hrvatski sinonimi (FCD): suličasti trputac Domac R., 1994, bukvica 1847, mala bokvica 1847, bokva duga Šulek B., 1879, glavor Šulek B., 1879, konjsko rebro Šulek B., 1879, krepotec Šulek B., 1879, marinja bokva Šulek B., 1879, treputac Šulek B. 1879, triputac Šulek B., 1879, troputac Šulek B., 1879, trputac dugi Šulek B., 1879, žilovlak Šulek B., 1879, Marina bokvica Šulek B., 1879, bodkasti trputec Schlosser J.C.K.; Vukotinović Lj., 1876, uskolisni trputac Šimić F., 1980, ženska bokvica Gelenčir J.; Gelenčir J., 1991, bokvica Pahlow M., 1989, muška bokvica Pahlow M., 1989

engl. narrowleaf plantain, ribwort plantain, ribleaf, buckhorn plantain, buckhorn, lamb’s tongue; fr. plantain lancéolé, plantain étroit, oreille de lièvre, herbe à cinq coutures, herbe à cinq côtes, psyllium blond d’Allemange; njem. Spitzwegerich, Heilwegerich, Wundwegerich

Porodica:

Plantaginaceae (terputnice)

Rod:

Plantago (trputac)

Ljekoviti dio biljke:

List (folium).

Tradicionalna primjena:

Kašalj, zacjeljivanje kože, tegobe probavnog sustava kao sredstvo ublažavanja osjećaja pečenja u želucu.

Moderna primjena:

Katar dišnog sustava; prolazna, blaža upalna stanja oralne i faringealne mukoze; ubodi insekata i zacijeljivanja manjih ozljeda kože

Kada biti oprezan:

Uskolisni trputac je sigurna biljka.

Prehrambena vrijednost:

Vrlo mladi listovi jedu se kratko kuhani u mišanci. “Klasići” sa ne do kraja zrelim sjemenkama kratko se prže na ulju i prava su delikatesa.

Mogućnost zabune:

Zabune s drugim vrstama, poglavito srednjim trputcem (Plantago media) nisu opasne. No, mladi listovi nekih vrsta naprstaka (digitalisa) a prije cvatnje mogu se lako zamijeniti. Zabuna je fatalna – digitalisi su otrovne biljke. Kod digitalisa nervatura (žile) nisu paralelne, kod uskolisnog trputca uvijek su paralelne.

Zanimljivosti:

Sjemenke trputca sadrže puno sluzi, te su i nutritivno korisne kao prebiotik i kao vrlo blagi laksativ te sluz za zaštitu želučane sluznice.

Botanički podaci

Uskolisni trputac je biljka visine 10-30 cm. Suličasti, dugi listovi imaju isključivo paralelnu nervaturu koja se spaja na vrhu lista. Organizirani su na razini tla u rozetu. Cvat se formira na dugoj stabljici a cvjetovi su mali, bijele do blijedosmeđe boje. Plod je smeđe boje, a sjemenka se nalazi u kapsuli.

Oficinalni dijelovi biljke

List (folium) ili herba (zelen)

Kvaliteta

Sukladno Ph. Eur. 01/2012:1884 Plantanginis lanceolatae folium Cijeli ili fragmentirani suhi listovi uskolisnog trputca.

najmanje 1,5% derivata orto-dihidroksicimetne kiseline računate na akteozid
identifikacija makroskopska i mikroskopska
identifikacija tankoslojnom kromatografijom uz poredbene tvari akteozid i aukubin. Usporediti s uzorkom droge Digitalis lanata. Na kromatogramu ne smije se vidjeti blještavo plava fluorescencija ispod zone crveno-smeđe fluorescencije aukubina.
strane tvari: najviše 5% listova druge boje i najviše 2% strane tvari
najviše 10% listova drugačije boje
gubitak sušenjem najviše 10.0% (1.000 g pulverizirane droge, sušenje 2 sata na 105 °C)
ukupni pepeo najviše 14.0%

Moguće su fatalne zabune s raznim vrstama roda Digitalis. Kod nas, najčešće mogu biti vrste Digitalis ferruginea L. (hrđavosmeđi naprstak), D. grandiflora Mill. (velecvjetni naprstak) i D. lanata Ehrh. (vunenasti naprstak). Vrste ovog roda također imaju listove u rozeti i zabne su moguće prije cvatnje. Osim tankoslojnom kromatografijom, makroskopska diferencijacija ovih biljnih je jednostavna: uskolisni trputac uvijek ima isključivo paralelnu nervaturu (žile) listova, kod vrsta roda Digitalis nervatura nije paralelna.

Kemijski sastav

Wichtl/Anton: Iridoidni heterozidi kojih bude obično 2-3%. Glavni predstavnici su aukubozid, katalpol, apserulozid, globularin i metilni ester deacetil-asperulozidične kiseline. Sadržaj iridoida varira: u mladih listova iznosi do 9% i katalpol je dominantni iriodoid. Sadržaj iridoida pada sa starošću biljke i raste sadržaj aukubozida. U prosjeku, list sadrži 1-3% aukubozida i oko 1% katalpola. Sušenjem aukubozid se hidrolizira i polimerizira što listovima daje smeđu boju ako sušenje nije pažljivo. Pad aktivne tvari je zbog toga limitiran kontrolom kvalitete: droga ne smije sadržavati više od 5% smeđih listova. Iridoidi su jedni od aktivnih spojeva protuupalnog učinka i zato se, slično divizmi, droga koristi kod suhog i nadražajnog kašlja.
Feniletanoidi, najčšće derivati cimetne kiseline, također su jedni od aktivnih tvari. Najviše ima akteozida (3-8%), a nalazimo i cistanozid, lavadulifoliozid, plantamajozid i izoakteozid.
Sluzi su također prisutne i ima ih 2-6,5%. Sastoje se od galakturonske kiseline (30-35%), galaktoze (28-44%), arabinoze (20-32%), glukuronske kiseline (6-7%), glukoze (6-9%), ramnoze (4-7%) i manoze (2-4%). Arabinogalaktan, glukomanana i ramnogalakturonan grade bočne lance tipa arabinogalaktana i ramnoarabinogalaktana te linearnog 1,6-D-α-glukana. SLuzi su uglavnom zadužene za ekspektorirajući učinak te imunomodulacijski učinak.
Flavonoidi su također prisutni, najčešće derivati apigenina i luteolina (apigenin-6,8-C-diglukozid, luteolin-7-O-glukuronid, luteolin-7-O-glukozid, 7-O-glukorinid-3′-glukozid apigenina i luteolina, apigenin-7-O-glukuronid i apigenin-7-O-glukozid. Flavonoidi su (vjerojatno) također aktivni protuupalni spojevi.
Tanina ima oko 6%.
Derivati fenolskih kiselina također su prisutni: p-hidroksi benzojeva kiselina, protokatehinska kiselina, gentizična kiselina, klorgeninska i neoklorogeninska kiselina. Sadrži i male količne kumarina eskuletola i loliolid (produkt degradacije ksantofila).
Derivata silicijske kiseline ima više od 1%, te minerala (cink, kalij) također su prisutni. Zbog toga biljka u kontroli kvalitete ima visok ukupni pepeo. Prisustvo silicijske kiseline srećemo i kod plućnjaka te je moguće da su i oni aktivne tvari baš kao i mineral cink. List sadrži i male količine eteričnog ulja u kojem dominira spoj okt-1-en-3-ol. Opisano je i prisustvo malih količina saponozida, no za razliku od lista bršljana oni vjerojatno nisu aktivne tvari.

Indikacija i djelovanje

ESCOP:

katar dišnog sustava
prolazna, blaža upalna stanja oralne i faringealne mukoze
ubodi insekata i zacijeljivanja manjih ozljeda kože

Uskolisni trputac je prije svega biljka suhog i iritativnog kašlja te mehanizam djelovanja i namjena preklapa se prije s divizmom. U off label use, koristi se i kao adjuvantna terapija peludnih alergija i blaže astme, ali trputac ne možemo smatrati samostalnim biljnim lijekom kod ovih bolesti već samo kao adjuvantnu simptomatsku terapiju.

Tipovi ekstrakata i posologija

ESCOP: 3-6g suhe droge dnevno podijeljene u 2-3 doze. Ekvivalentni preparati.

EPS: 5mL 2-4x dnevno.

Da li koristiti macerat ili infuz?
Gradska ljekarna Zagreb je svojedobno imala dva sirupa od trputca: dobiven maceracijom listova u mlakoj vodi sadržavao je više sluzi i koristio se za produktivni kašalj, dok je onaj dobiven maceracijom listova u vurćoj vodi sadržavao više iridoida i koristio se za suhi i nadražajni kašalj. Kako bilo, kod obično se list spravlja kao infuz – 1 jušna žlica u 1,5-2 dcl kipuće vode, ostavi se 10 minuta i pije svježe spravljen 3x dnevno.

EPS je relativna novost i zbog bolje efikasnosti ekstrakcije on se i najčešće koristi kao adjuvantna terapija nadražajnog kašlja kdo alergija.

Za ubode insekata i zacijeljivanje kože: svježa biljka, sok svježe biljke ili EPS.

Biljke s kojima se često kombinira: list crnog ribiza (kod nadražajnog kašlja kod alergija) i ehinacea (suhi kašalj izazvan infekcijama dišnog sustava).

Vrijeme primjene

Nema ograničenja. U slučaju pogoršanja simptoma javiti se liječniku.

Kontraindikacije

Nepoznate. Primjerena za pedijatrijsku uporabu.

Interakcije s lijekovima

Nisu objavljene (ESCOP).

Suspektna: paralelna primjena s centralnim antitusicima.

Trudnoća i dojenje

Nema podataka (ESCOP). Pitati za stručni savjet, no uglavnom se smatra sigurnim jer je i vrijeme primjene obično limitirano.

Nuspojave

Nepoznate. U praksi gotovo odsutne. Izbjegavati kod ljudi alergičnih na trputac.

Mehanizam djelovanja

Vigo et al. ispitivali su ekstrakte bijelog bora i uskolisnog trputca u staničnoj liniji makrofaga. Utvrdili su kako oba ekstrakta smanuju produkciju dušikovog oksida putem smanjenje ekspresije inducibilne sintaze dušikovog oskida (iNOS). Istovremeno, isti ekstrakti ne utječu na ekspresiju cikloogisgenaze 2 te ne pokazuju citotoksično djelovanje. Rezultat ovog in vitro istraživanja može barem djelomično objasniti mehanizam djelovanja ovih biljaka na dišni sustav.

Spazmolitički učinak uskolisnog trputca dokazali su Fleer et al. na glatkim mišićima bronha i ileuma zamorca. Vrijednost ove studije temelji se i na podatku da su autori, osim ekstrakta, ispitali i pojedinačne spojeve iz uskolisnog trputca. Utvrdili su kako luteolin, akteozid, plantamajozid i katalpol-peracetate djeluju spazmolitički na glatku muskulaturu ileuma, ali ne i katalpol, izoakteozid, lavandulifoliozid i aukubin. Spazmolitički učinak na glatku muskulaturu bronha pokazuju spojevi luteolin i akteozid.

Izolirani akteozid smanjuje upalu u modelu upalnih bolesti crijeva, odnosno upali crijeva u miša izazvan dekstran natrij sulfatom (Hausmann et al.). Ex vivo izolirani limfociti pokazuju smanjenu produkciju proupalnog, Th1 citokina interferona γ. Relativno je teško povezati ovaj model s klasičnim indikacijama trputca, ali iz njega možemo zaključiti kako je akteozid važan za protuupalni učinak trputca. Ekstrakt uskolisnog trputca djeluje antiulcerogeno u nekoliko modela: gastrički ulkus izazvan indometacinom i ligacijom pilorusa, te duodenalni ulkus izazvan cisteaminom (Melese et al.). Da je probavni sustav i metabolizam mogući cilj primjene trputca a ne samo povijesna uporaba, govori i rad Yoshida et al. koji su prvi utvrdili djelovanje ekstrakta lista trputca u modelu pretilosti u miševa. Zanimljivo, uskolisni trputac ne djeluje na manji unos hrane, već djeluje na povećanje ekspresiju gena koji utječu na razgradnju masnih kiselina: HSL (hormone sensitive lipase), Adrd3 (β-adrenergic receptor 3) i Cpt2 (carnitine palmitoyltransferase 2). On i smanjuje aktivnost sinteze masnih kiselina.

Ekstrakt uskolisnog trputca u “cell free” enzimskim sustavima inhibiraju neke ključne enzime koji stvaraju lipidne medijatore upale: ciklooksigenazu 1 i lipooksigenazu 12 (Beara et al.) te ciklooksigenazu 2 i lipooksigenazu 5 (Herold et al.). Nejasno je da li se takvi efekti mogu opaziti i in vivo, ali znamo da su prije ovih in vitro podataka Murai et al. dokazali protuupalni učinak akteozida i plantamajozida u modelu edema uške izazvanog arahidonskom kiselinom. Da li su baš ti enzimi uključeni ili se ipak radi u nekom drugom mehanizmu djelovanja tek treba utvrditi.

Uskolisni trputac koristi se odvajkada za zacijeljivanje rana. Tek nedavno, Kovač et al. objavili su kako ekstrakt uskolisnog trputca u modelu zacijeljivanje rana na štakorima ubrzava zarastanje i kvalitetu zarastanja mjerenu rastežnom čvrstoćom. Mehanizam počiva na pojačanoj tranformaciji fibroblasta u miofibroblaste i boljoj organizaciji međustaničnog matriksa (kolagen I).

U nekim zemljama uskolisni trputac koristio se i protiv parazitnih infestacija probavnog sustava. Kozan et al.dokazali su značaj antihelmintički učinak uskolisnog trputca u mišjem modelu crijevne infestacije vrstama Syphacia obvelata i Aspiculuris tetraptera. Čini se da je to posljedica evolucijske adaptacije, jer uskolisni trputac djeluje i protiv nematode Meloidogyne incognita koja je patogena za biljke a ne životinje (Meyer et al.). Yigit et al.dokazali su učinak metanolgnog i kloroformnog ekstrakta uskolisnog trputca na Candidu albicans i Candidu tropicalis. O samom antibakterijskom učinku podaci su nejasni. ESCOP navodi više referenci (mahom starijih) o antibakterijskom učinku, dok Nemershina et al. pokazuju probiotički efekt vodene iscrpine trputca na Escherichia coli K12 koji je pozitivno koreliran s udjelom flavonoida a negativno koreliran s udjelom tanina.

Izolirane sastavnice iz uskolisnog trputca pokazuju više raznolikih bioloških funkcija. Aukubin djeluje hepatoprotektivno u in vivo modelima (Chang et al., Chang et al., Chang et al.). Mehanizam hepatoprotektivnog djelovanja u životinja tretiranim otrovom zelene pupavke vjerojatno počiva na vezanju za DNA no ne objašnjava u potpunosti mehanizam djelovanja (Lee et al.). Akteozid pokazuje sličan učinak u modelima oštećenja jetre izazvanog BCG-om (Zhao et al.). Aukubin štiti i stanice pankreasa od oštećenja izazvanog streptozotocinim (Jin et al.). Ove efekte je teško korelirati s uporabom uskolisnog trputca i mahom su korišteni za pokušaj objašnjenja mehanizma djelovanja drugih biljaka a ne trputca.

Aukubin i katalpol djeluju protuupalno u karagenin induciranom edemu šape miša (Recio et al.) te spazmolitički u modelima uterine kontrakcije eksperimentalnih životinja (Ortiz de Urbina et al.). Aukubin blokira stvaranje proupalnih citokina tumor nekrozirajućeg faktora α i interleukina 6 u RBL-2H3 mastocitnoj staničnoj liniji (Jeong et al.) i TNF-α u RAW 264.7 makrofagima (Park et al.) i 3T3-L1 adipocitima (Park et al.). Zanimljivo, u leukocitima ljudske krvi aukubin povećava sintezu Th1 citokina interferona γ. Kako ovaj citokin balansira ravnotežu između Th1 i Th2 odgovora, to može biti jedan od mehanizama djelovanja kod respiratornih infekcija i alergija (Chiang et al.). Akteozid smanjuje ekspresiju ICAM-1 molekule koaj je bitna za ulazak upalnih stanica u tkivo (Chen et al.). Akteozid i smanjuje lučenje histamina, TNF-α i IL-4 u bazofilnoj RBL-2H3 staničnoj liniji (Yamada et al.) i smanjuje aktivnost proupalne fosfolipaze A2 u istoj staničnoj liniji (Song et al., Ryu et al.). U humanoj bazofilnoj liniji KU812 akteozid smanjuje proupalne proteine zbog djelovanja na signalni MAPK put (Motojima et al.). Akteozid vjerojatno djeluje putem signalnog puta p38 MAPK i NF-E2-related factor 2 (Nrf2) povećanjem ekspresije protuupalnog proteina hem-oksigenaze 1 (Seo et al.). Svi ovi efekti djelomično objašnjavaju primjenu u upalnim bolestima dišnog sustava.

Aukubin i katalpol djeluju na diferencijaciju i razvoj živčanih stanica (Yamazaki et al.). Aukubin djeluje neuroprotektivno u životinja s dijabetesom preko bcl-2 i Bax gena (Xue et al., Xue et al., Xue et al., Xue et al.) te u in vitro modelima (Kim et al.). Akteozid također iskazuje neuroprotektivni učinak u modelima oštećenja živaca izazvanog β-amiloidom (Wang et al., Wang et al.) i smanjuje agregaciju β-amiloida (Kurisu et al.). Ova uporaba za sada se teško može korelirati s uporabom uskolisnog trputca.

Aukubin pevećava sintezu kolagena u starih štakora (Li et al.) te smanjuje UV inducirani stres u fibroblastima (Ho et al., Ho et al.). Aukubin potiče regeneraciju zacijeljivanje oralnih rana (Shim et al.). To nije iznenađujuće s obzirom na tradicionalnu primjenu.

Premda više radova upućuje na antoksidativni efekt uskolisnog trputca (Galvez et al., Herold et al., Kardosova et al.) sama metodologija ovih testova slabo je povezana s mogućim farmakološkim učincima.

Akteozid smanjuje progresiju tumorske stanične linije fibrosarkoma preko CaMK/ERK i JNK/NF-κB signalnih puteva (Hwang et al.) ali ova in vitro studija ne opravdava uporabu kod tumora.

Kliničke studije

Uskolisni trputac tipična je biljka tradicionalne uporabe. Objavljene su tri kliničke studije. U dvije studije otvorenog tipa (Kraft et al., Kraft et al.) ispitan je ekstrakt uskolisnog trputca u ukupno 593 pacijenata s akutnim bronhitisom i postinfekcijskim suhim kašljem. U prosjeku doza je iznosila 31,3 mL sirupa (100mL sirupa sadrži 20g tekućeg ekstrakta uskolisnog trputca 1:1). Ukupno smanjenje simptoma bilo je 65%.

Objavljena je i studija K. Kraft: Spitzwegerich-Fluidextrakt als Antitussivum: Anwendung bei unspezifischen respiratorischen Erkrankungen im Kindes- und Jugendalter. Zeitschrift für Phytotherapie 19, 219,1998. Ukupno je ispitan sirup uskolisnog trputca u prosječnoj dozi koja odgovara 4,5g suhe droge dnevno u djece ispod 18 godina s akutnim respiratornim tegobama. Ukupna je djelotvornost bila 58,3%.

Kozmetička primjena

Svježi listovi trputca, sok trputca te ekstrakti svježe biljke koriste se za zacijeljivanje kože.

Osobna iskustvena praksa

Što reći o jednoj od kultnih biljaka fitoterapije koju srećom i danas mnogi propisuju? Ponavljam da je uskolisni trputac specijalist suhog kašlja i za tu namjenu volim preporučiti infuz listova ili sirup. Moram priznati, malo češće preporučam infuz cvjetova divizme čisto zbog nešto ugodnijeg okusa za djecu. Po mom iskustvu, to je doista je djelotvorna i njena uporaba je smislena čak i kao adjuvantna terapija uz druge lijekove. Kod vrlo intenzivnog i dosadnog suhog kašlja volim preporučiti EPS ekstrakt u kombinaciji s EPS ekstraktom ehinacee u jednakim omjerima. Za djecu se koristi klasična doza od 1mL/10kg, a za odrasle 5mL koja se daje 4x dnevno kroz nekoliko dana. Ako se radi o iritativnom kašlju kod alergije ili pomoći kod alergijskog rinitisa gotovo isključivo preporučam EPS ekstrakt a ne sirup ili infuz, pogotovo u kombinaciji s ekstraktom lista crnog ribiza. Ova kombinacija je jednako popularna u Francuskoj kao što je kod nas popularno ulje crnog kima. Može se koristiti i preventivno, u tekućem obliku ili u suhim oralnim oblicima (tablete) i kao preventivna mjera prije pojave cvatnje biljaka na koju smo alergični – 5mL ili 1 tableta 2x dnevno. Naravno, smije se koristiti i kao adjuvantna terapija antihistaminicima ako oni nisu dovoljno djelotvorni.

PREPORUČENI ONLINE TEČAJEVI

The post Trputac, uskolisni first appeared on PLANTAGEA.

Thymus pulegioides

PG — Wed, 27 Feb 2019 09:58:00 +0000

Timijani, majčine dušice. Za nekog su sinonimi, ali istina je puno ljepša i, kako to u prirodi već bude, puno kompleksnija. Niti jedan od naših jezika, pogotovo u kontekstu narodnih imena, nema dovoljno bogatstvo opisivanja svih vrsta roda timijana, Thymus, kao što to nudi latinski jezik.

Danas ćemo upoznati vrstu Thymus pulegioides. Najlakše je pogledati stabljiku i vidjeti kako je dlakava i kakvog je oblika. Ako ima četiri brida i dlakava je samo duž bridova, radit će se o vrsti Thymus pulegioides. Vrsta ima više podvrsta, pa listovi mogu biti deblji ili tanji, može biti više ili manje puzajuća, čaška može biti dlakava ili gola, stoga su drugi elementi ponekad nespretni za identifikaciju. Thymus pulegioides je jedna od vrsta koja se sakuplja kao „majčina dušica“. U smjesi koju nazivamo majčina dušica nalazi se ionako niz vrsta ovisno o mjestu branja.

Najzabavniji dio igre s rodom timijana, Thymus, je – mirisanje. Biljke mogu imati razne nijanse mirisa, od limunastih, do onih sličnih geraniju, te dubokih mirisa vrste Thymus vulgaris koje kupujete u čajevima i začinima, pa čak i mirisa koji blago podsjeća na origano. Zašto? Ako niste među ljubiteljima biokemije koji to znaju, možda će vas iznenaditi činjenica da sav taj buket mirisa timijani duguju octenoj kiselini. Da, to je ona kiselina iz salate. Ona je prvi korak, ishodna tvar. Putevi biokemije su vrlo raznoliki ali neki su vrlo slični između biljaka i životinja, što znači da su stari više od milijarde godina. Biljka će iz octene kiseline napraviti oksaloacetat, spoj koji stvaramo i mi ljudi, pogotovo kada smo na ketogenoj prehrani ili kada smo gladni. Taj prvi korak je proces zahvaljujući kojem će životinje stvoriti kolesterol. Kolesterol je tipičan za životinje.

Enigmatična „biota Ediacara“ je fosilni trag naših najstarijih višestaničnih predaka. Beskrajno bizarni oblici u fosilima ostavili su bezbroj sumnji jesu li to bile životinje ili biljke ili gljive. Ostaci kolesterola u nekim od fosila potvrdili su ideju da se u toj skupini nalaze i životinje.

Biljke su odlučile krenuti u drugačiji smjer od kolesterola. Na prvom koraku nastaje spoj geranil-pirofosfat. Geranil-pirofosfat je veliko raskršće, mjesto gdje timijani odlučuju kako će mirisati. Različite mirise timijana zato nazivamo plesom enzima oko geranil-pirofosfata. Jedni će stvoriti dublji miris koji izdaleka podsjeća na drvenastu notu lavandina – to će biti miris linalola. Neki će stvoriti limonen i odat će ga limunast miris. Mogu odlučiti rascijepiti fosfate od geraniol-pirofosfata i oslobodit će se geraniol, miris ruže i geranija. Povezat će octenu kiselinu i geraniol i miris će postati još sličniji geranijima.

Dio njih odlučit će se za drugačiji put. Preko gama-terpinena mogu stvoriti timol, onaj karakteristična miris pravog začinskog timijana, ili mirisati na origano ako stvore više karvakrola.

Ples geranil-pirofosfata može biti genetski određen, ali biljke ostavljaju prostor i epigenetici. Epigenetika je postao nepotrebno „nabrijan“ termin, a najlakše ga je prevesti jednom riječi – prilagodba, prilagođavanje. Tim će se plesom biljka pokušati prilagoditi i mikroorganizmima oko njih i oprašivačima i uvjetima u kojima raste. To će napraviti kontrolirajući enzime koji su zaduženi za stvaranje opisanih spojeva. U Hrvatskoj Thymus pulegioides uglavnom sadrži geraniol i linalol.

Thymus pulegioides je fotografiran brdima iznad Novog Vinodolskog te na sjevernom Velebitu. Makro fotografija vam govori da je katkad korisno sa sobom ponijeti povećalo (lupu).

Šetnja prirodom je šetnja svih čula, mirisi različitih vrsta roda timijana su zabavni dio šetnje.

The post Thymus pulegioides first appeared on PLANTAGEA.

Srčanik

PG — Wed, 27 Feb 2019 11:55:17 +0000

Srčanik je jedna od zaštitnih biljaka planinskih krajeva i svaki pravi planinar jednostavno mora poznavati ovu biljku. Prokleti smo mi ljudi, taman kada nas biljka želi otjerati svojom gorčinom da ju ne pojedemo, kao iz napasti je tko zna koji naš predak posegnuo za njom kao lijekom. S punim pravom. Kažu kako jako gorke biljke ili ubiju ili izliječe. Ima u tome nešto istine, a sam okus gorkog je ljekovit – potiče refleksno lučenje žuči, našu drevnu adaptaciju na bolje lučenje potencijalnih toksina koji su često – gorki. Srčanik je biljka otvaranja apetita i bolje probave. Naizgled to nam ne treba u modernom društvu koje uvelike počiva na kulturi žderanja. No baš danas dok ovo pišem sam po tko zna koji put imao pacijenta kojem je krivo dijagnosticiran gastritis, a on “samo” ima tipičnu funkcionalnu dispepsiju. I malo iritabilnog kolona. Zbog kataloške medicine i imamo nevjerojatni porast fitoterapije koja je kao za napast kompliciranija u individualnom pristupu. Kada gledam učestalost tegoba dispepsije ali i poremećaja apetita, mislim da je mjesto srčanika u budućnosti osigurano. Žalite se na gorki okus? Barem će vam izbiti vaše žučljive misli dok gledate dnevnik. Životna gorčina koči vatru ljudske radosti a to je srce. I tako je srčanik odabrao da bude gorak umjesto vas.

Botanički naziv:

Gentiana lutea L. Gentianaceae

Naziv vrste:

Hrvatski sinonimi (FCD): žuti srčanik Domac R. 1994, žuta sirištara Domac R. 1994, srčenik Hirc, D. 1909, košutje uho Hirc D. 1909, sarčenik 1847, linčjura 1847, cvić Šulek B., 1879, lincura Lakušić R. 1982, goreč Šulek B. 1879, rafet Šulek B. 1879, srčanik Šulek B. 1879, srčenika Šulek B.,1879, sviščak Šulek B. 1879, zelje od srca Šulek B. 1879, gorčica Šulek B. 1879, srčenjak Šulek B. 1879

engl. yellow gentian, bitter root, bitterwort; fr. grande gentiane, gentiane jaune; njem. Gelbe Gentian, Enzian, Bitterwurz, Fieberwurz, Bergfieberwirzel, Hochwulrzel

Porodica:

Gentianaceae (vladisaonice)

Rod:

Gentiana (srčanik, sirištara)

Ljekoviti dio biljke:

Korijen (radix)

Tradicionalna primjena:

Razne tegobe želuca i probavnog sustava, kao tonik za pojačanje apetita, sredstvo “osnaživanja” cijelog organizma uključujući i bolji rad srca, biljka za detoksikaciju organizma u slučaju trovanja.

Moderna primjena:

Manjak apetita, primjerice nakon drugih bolesti, funkcionalna dispepsija.

Kada biti oprezan:

Oprez kod “čira” na želucu i dvanaesniku.

Prehrambena vrijednost:

Korijen srčanika jedan je od popularnih aperitiva, u rakiji, vinu i likerima.

Mogućnost zabune:

Vrlo karakteristična biljka, lako se razlikuje od drugih članica roda Gentiana. No, iznimno je opasna zabuna s vrstom bijele čemerike, Veratrum album L. Melanthiaceae. Objavljeno je tijekom povijesti niz slučajeva trovanja zbog ove zabune, a smrtni ishod nakon fatalnog pada krvnog tlaka je vrlo čest. Bijela čemerika i srčanik dijele svoja staništa. Identifikacija je jednostavna na samom terenu jer su listovi bijele čemerike tamno zeleni i paralelne nervature listova, za razliku od srčanika čiji su listovi blijeđe zeleno-žuti s nervaturom listova koja nije paralelna.

Zanimljivosti:

Naziv roda navodno nam dolazi od imena ilirskog kralja Gentiusa. U njegovo doba vlada je epidemija (kuge?), a kralj je u svojoj viziji dobio odgovor kako će naći biljku srčanik i tako pomoći svom narodu.

PREPORUČENI ONLINE TEČAJEVI

Navodno je rod Gentiana dobio naziv prema posljednjem ilirskom kralju Gentiusu, sinu kralja Platora II.

Botanički podaci

To je snažna nerazgranjena zeljasta trajnica visoka do 150 cm, okrugle i šuplje stabljike. Biljka u tlu ima snažni, dugi, debeli i razgranjeni korijen koji je izvana tamno smeđ, a iznutra žućkast. Listovi su nasuprotni, veliki, širokosuličasti do jajasti, široki 5-15 cm, s 5-7 uzdužnih, u luku razvijenih i na naličju istaknutih žila. Donji listovi su na kratkim peteljkama, združeni u prizemnu rozetu; stabljični su sjedeći i dijelom obavijaju stabljiku. Kod nas raste samo G. lutea ssp. symphyandra, međusobno sraslih prašnika i predstavlja balkanski endem, za razliku od široko rasprostranjene europske tipične podvrste (G. lutea ssp. lutea).

Oficinalni dijelovi biljke

Korijen (radix)

Kvaliteta

Sukladno Ph. Eur. 01/2008:0329 Gentianae radix

Fragmentirani korijen srčanika.

identifikacija makroskopska i mikroskopska
identifikacija tankoslojnom kromatografijom uz poredbene tvari hiperozid i fenazon. Detekcija A – UV zrake 254 nm. Vide se zone gašenje fluorescencije na retencijskoj zoni hiperozida (gentiopikrozid), između Rf hiperozida i fenazona (amarogentin), iznad retencijske zone fenazona izražena zona gašenja fluorescencije. Detekcija B – kalij hidroksid i fast Blue B. Blijeda smeđa zona na retencijskoj zoni hiperozida gentiopikrozida, ljubičasto crvena zona amarogentina. Nema izražene tamno ljubičasta fluorescencija iznad retencijske zone amarogentina .
indeks gorčine najmanje 10 000
ukupni pepeo najviše 6.0%
U vodi ekstraktibilne tvari: najmanje 33%.

Moguće zabune s drugim vrstama roda Gentiana. Identificiraju se detekcijom B – kod drugih vrsta ljubičasta fluroescencija iznad retencijske zone amarogentina je prisutna.

U slučaju miješane kontaminacije s drugim vrstama roda Gentiana, moguće je napraviti analizu tankoslojnom kromatografijom uz poredbene supstancije amaropanin i amarosverin (ne propisuje Ph. Eur.). Kontaminacija drugim vrstama bogatim škrobom lako se identificira bojanje škroba jodom – škrob je odsutan u srčaniku. Kontaminacija vrstom Rumex alpinus detektira se bojanjem destilata kalij hidroksidom – boja destilata je kodRumex alpinuscrvena.

Iznimno je opasna zabuna s vrstom bijele čemerike, Veratrum album L. Melanthiaceae. Objavljeno je tijekom povijesti niz slučajeva trovanja zbog ove zabune, a smrtni ishod nakon fatalnog pada krvnog tlaka je vrlo čest. Bijela čemerika i srčanik dijele svoja staništa. Identifikacija je jednostavna na samom terenu jer su listovi bijele čemerike tamno zeleni i paralelne nervature listova, za razliku od srčanika čiji su listovi blijeđe zeleno-žuti s nervaturom listova koja nije paralelna. Na mikroskopskoj razini pojavljuju se tipične strukture monokotiledona.

Kemijski sastav

Wichtl/Anton: Sekoiridoidi gorkog okusa, od kojih ima najviše gentiopikrozida (2-3%), svertiamarin, sverozid i njihovi esteri. Niska koncentracija najgorče prirodne tvari amarogentiozida (amarogentina) kojeg ima 0,025-0,04%. Gentiopikrozid jednoliko je distribuiran u korijenu dok amarogentiozida ima najviše u kori korijena. Indeks kiselosti gentiopikrozida je 12 000, a amarogentiozida je 58 000 000 pa je posljednji spoj najviše i odgovoran za gorki okus.
Ksanotni daju korijenu karakterističnu žutu boju po kojoj se i makroskopski razlikuje od bijele čemerike i kojih ima oko 1%. Uglavnom se radi o derivatima gentizina (gentizin, izogentizin, metilgentizin, gentizein).
Oligosaharidi su dominantni spojevi (3-55%) i sastoje se uglavnom od gradivnih jedinica glukoze i fruktoze. Disaharid gentiobioza i trisaharid gentianoza, zanimljivo, doprinose gorčini droge. Pektin je dominantni polisaharid zbog kojeg droga bubri u vodi. Eterično ulje sadržano je u tragovima i vjerojatno nije zaduženo za djelovanje. Odsutan je škrob, a opisano prisustvo alkaloida odgovara artefaktima nastalim tijekom nekih procesa ekstrakcije.

Indikacija i djelovanje

ESCOP:

anoreksija, primjerice nakon drugih bolesti
funkcionalna dispepsija

I u tradicionalnoj medicini srčanik se koristi za istu namjenu. Jedna od omiljenih biljaka Sv. Hildegarde koja ga je pripisivala kuhanog u vinu kao lijek za želudac. Nalazio se u starim lijekovima koji su se davali kod “trovanja”, bez da se naravno precizira o kojem se to trovanju radi. No, imajuću na umu gorki karakter biljke ovakva uporaba (poticanje lučenja žuči i u probavnom sustavu) djelomično je bila i opravdana. Srčanik se koristio i kao tonik (roborans) za oporavak i snaženje organizma.

Tipovi ekstrakata i posologija

ESCOP:

0,1-2g droge kao infuz, dekokt ili macerat u 150mL vode, do 3x dnevno
tinktura 1:5 w/v u 45-70% etanolu, 1 mL (20 kapi), do 3x dnevno
hidroetanolni ekstrakti sličnog indeksa gorčine

EPS: 2,5mL 2-3x dnevno.

Kod manjka apetita obično se daje pola sata prije obroka kao i svaka gorka droga.

Osobno preferiram tekuće ekstrakte a ne suhe oralne oblike. Naime, sama gorčina droge, kako je već bilo rečeno, je putem okusnog refleksa ljekovita, bez obzira što ljekovite tvari djeluju u probavnom sustavu nakon ingestije (uzimanja). Kod funkcionalne dispepsije može se uzeti i neposredno nakon obroka.

Vrijeme primjene

Nema ograničenja. U slučaju progresije simptoma javiti se liječniku.

Kontraindikacije

Gastrički ili duodenalni ulkus. Hiperaciditet želuca.

Interakcije s lijekovima

Nisu objavljene (ESCOP).

Suspektna: paralelna primjena s inhibitorima protonske pumpe i antgonistima H2 receptora koji smanjuju kiselost želuca zbog suprotnog farmakodinamskog učinka. Precizna diferencijacija gastritisa od funkcionalne dispepsije je neophodna.

Trudnoća i dojenje

Nema podataka (ESCOP). Dati samo u slučaju potrebe.

Nuspojave

Rijetke (glavobolja, mučnina, nadutost, grčevi u želucu). U praksi vrlo rijetke ako se pridražava navedenih doza.

Mehanizam djelovanja

Djelovanje na probavni i dišni sustav
Još rano u XX. stoljeću dokazan je niz pozitivnih učinaka ekstrakta srčanika na lučenje probavnih sokova i enzima (R.R. Paris et H. Moyse; Edition Paris, Masson & Cie, 1971.; Schmid W. Zur Pharmakologie der Bittermittel. Planta Med 1966;14 (Suppl): 34-41. 31; Hansel R, Keller K, Rimpler H, Schneider G (1993) Hagers Handbuch der Pharmazeutischen Praxis. Drogen E-0, 5th edition. Springer Verlag Berlin Heidelberg). Ekstrakt srčanika povećava i bronhosekreciju u zečeva, što objašnjava tradicionalnu adjuvantnu primjenu gorkih droga kao srčanika i kod dišnih tegoba (G. Chibanguza, R. W. März, W. Sterner: Zur Wirksamkeit und Toxizität eines pflanzlichen Sekretolytikums und seiner Einzeldrogen. Arzneimittelforschung / Drug Research 34 (I), Heft 1, 1984).

Srčanik u dozi od 200 Ph.Helv. jedinica/g apliciran u gastričkoj perfuziji kod anesteziranih štakora povećava gastričku sekreciju, ali, zanimljivo, ne smanjuje pH želuca. Isto tako, ekstrakt srčanika ne povećava incidenciju gastričkog ulkusa u modelu piloričke ligacije (A pharmacometric evaluation of nine Bio- Strath herbal remedies. Medita 1978;8:31-47. 33. Kazakov BN.). Ovaj model upućuje kako sam srčanik, premda poboljšava proces probave, ne doprinosi mogućem oštećenju želuca izazvanom povećanjem obima gastričkog lučenja.

Ozturk et al. dokazali su kako intraperitonealna aplikacija ekstrakta srčanika povećava lučenje žuči u štakora tretiranih tetraklormetanom. Jednokratna aplikacija nije pokazivala taj efekt, već samo predtretman ekstraktom srčanika kroz tri dana.

Antimikrobni učinak
Mahady et al. dokazali su relativno slab učinak protiv bakterije Helicobacter pylori (oko 100 µg/mL) no srčanik je ionako više biljka dispepsije a ne gastritisa. Skromni antimikrobni efekt na niz Gram + i Gram – bakterije te Candida albicans dokazali su i Savikin et al. (MIC 0,12-0,31 mg/mL).

Drugi učinci
Natasijevic et al. ispitivali su djelovanje ekstrakta srčanika u 25, 50, 75 i 96% etanolu na mijeloperoksidazu, enzim koji zbog nakupljanja upalnih stanica raste u tkivima i doprinosi, uz druge faktore, oštećenju tkiva. 50% etanolni ekstrakt pokazao je najsnažniji učinak. Spoj koji pokazuje najbolji učinak bio je gentiopikrozid. Moguće je da ovaj učinak doprinosi ukupnom djelovanju srčanika. Ekstrakt srčanika i amarogentin smanjuju aktivnost aldoza-reduktaze in vitro (Akileshwari et al.). Aktivnost aldoza reduktaze i porast unutarstaničnog sorbitola jedan je od negativnih faktora kod dijabetesa tip II. Premda je srčanik u nekim zemljama bio dio tradicionalnih lijekova kod dijabetesa tip II, kao i mnoge gorke droge, ovaj mehanizam djelovanja ne opravdava samostalnu uporabu srčanika kod dijabetesa tip II. Kesawan et al. utvrdili su kako ekstrakt srčanika smanjuje proliferaciju glatkih mišićnih stanica aorte in vitro što može imati implikaciju potencijlnu primjenu u procesima ateroskleroze.

Kako se srčanik tradicionalno koristio za ojačanje organizma, Ozturk et al.dokazali su kako ekstrakt srčanika povećava izdržljivost u testu prisilnog plivanja u miševa. Esktrakt srčanika pokazao je i blago anestetičko djelovanje. Srčanik se u nekim zemljama koristio kao cikatrizant (pospješivanje zarastanja rana). Ozturk et al.utvrdili su kako ekstrakt srčanika u pilećim embrioblastima povećava sintezu kolagena i ubrzava njihovu diobu što potencijalno objašnjava ovu tradicionalnu primjenu. Do tri ispitivana izolirana spoja, gentiopikrozid, sverozid i svertiamarin dva posljednja pokazali su najbolji učinak.

Scmieder et al. dizajnirali su pomalo neobičan model u kojem su željeli utvrditi da li ekstrakt srčanika smanjuje oštećenje endotelnih stanica krvnih žila izazvano dimom cigarete in vivo. On to doista i čini a odgovorni spojevi su, zanimljivo, ksantoni (izogentizin). Nejasno je da li to otvara mogućnost moguće preventivne primjene u pušača jer se radi o studiji in vitro, ali govori o pozitivnom učinku ekstrakta na stanice izložene oksidativnom stresu. Slično citoprotektivno djelovanje kod oštećenja tetsisa i epididmisa izazvanog ketokonazolom u štakora dokazao je Amin A. U zanimljivoj ex vivo studiji Menkovic et al. zdravim su dobrovoljcima oralnim putem davali ekstrakt srčanika. Iz njihove krvi izolirali su periferne mononuklearne stanice (u kojima dominiraju limfociti i monociti) i podvgnuli ih X zračenju u dozi od 6 i 8 Gy. Stanice nekih dobrovoljaca bile su zaštićene od posljedica stresa izazvanog zračenjem no autori naglašavaju kako individualni karakter odgovora zahtijeva daljnje detaljnije studije.

In vivo, gentiopikrozid smanjuje ekspresiju GluN2B-N-metil-D-aspartat (NMDA) receptora i time doprinosi smanjenju ovisnosti o morfiju u miševa (Liu et al.). Isti mehanizam djelovanja rezerpin induciranu bol i depresiju u miševa (Liu et al.) Nejasno je da li to ima ikakve primjene u ljudi.

Kliničke studije

Srčanik je biljka tradicionalne uporabe i prema 2004/24/EC srčanik se klasificira kao tradicionalni biljni lijek. Postoje objavljene dvije važnije studije.

Wegner T., Anwendung eines Trockenextraktes aus Gentianae luteae radix bei dyspeptischem Symptomkomplex, Z Phytotherapie 1997, 19: 163-64.

U otvorenoj studiji, regrutirano je 205 pacijenata prosječne dobi 53,3 godine, 65% žena s različitim simptomima funkcionalne dispepsije. Pacijenti su priali 120 mg suhog ekstrakta (4,5-5,5:1, 53% etanol kao ekstrakcijsko sredstvo), s prosječnom dozom od 4,8 kapsula dnevno koji odgovaraju dozi od 2,9g suhe droge kroz 15 dana. Učinak se počeo pokazivati u roku pet dana. Djelotvornost je bila procijenjena od strane liječnika, 31% kao izvrsna (potpuno odsustvo simptoma), 55% dobra, 9% umjerena te 5% nedjelotvorna.

Borgia M., Sepe N., Borgia R., Ori-bellometti M. Pharmacological activity of a herbs extract: a controlled clinical study. Curr Ther Res 1981, 29: 525-536

U kontroliranoj studiji na 24 zdravih ispitanika poliherbalni preparat koji sadrži srčanik, te 2% tinkutra srčanika, povećala je razinu salivarne sekrecije 30 minuta nakon aplikacije u odnosu na placebo.

U nastavku studije koji je bio dvostruko slijepi i randomiziran s 20 sudionika po grupi, ekstrakt srčanika, te poliherbalni preparat (boldo, srčanik, rabarbara, kaskara) pokazali su bolji učinak od placeba kod funkcionalne dispepsije, manjka apetita i konstipacije.

Zimmermann W., Gaisbauer G., Gaisbauer M. Wirkung von Bitterstoff-Drogen auf das darmassoziierte Immunsystem. Z Phytother 1986, 7: 59–56

20 kapi tinkture srčanika 3x dnevno smanjuje razinu IgA u slini pacijenata s upalnim bolestima probavnog sustava.

Glatzel H., Hackenberg K. Röntgenologische Untersuchungen der Wirkungen von Bittermitteln auf die Verdauungsorgane. Planta Med 1967, 16: 223–232 i

Blumberger W. und Glatzel H. Über die Speichelwirksamkeit von Bitterstoffen. Planta Medica 1966, 14 (Suppl): 52-60

Tinktura srčanika povećava obim stvaranja sline i djeluje kolagogno. Djelovanje na povećanje obima lučenja žuči je bilo prolongirano, a praćeno je X zračenjem uz aplikaciju kontrasta. Zbog toga autori u zaključuju kako se radi o kolagogonom djelovanju.

Ivancevic I. und Kadrnka S. Vorgänge an der Magenschleimhaut unter dem Einfluss von Bittermitteln. Arch Exp Path Pharmakol 1938, 189: 557-567 i

Amann K., Maiwald L. Wie beeinflussen Bitterstoffe die Pepsin – und Säuresekretion im Magen. Natura Med 1988, 112: 38-41

Dokazuju povećanje gastričke sekrecije.

Kozmetička primjena

U nekim zemljama vodeni ekstrakti srčanika koristili su se za poticanje zarastanja kože (cikatrizant).

Osobna iskustvena praksa

Gorke droge su moja stara ljubav, često na nezadovoljstvo onih kojima ih savjetujem. No, gorkih droga ima puno i vrlo su raznolikog djelovanja. I dok su artičoka i maslačak specijalisti jetre i žuči, droge poput kičice i srčanika nezamjenjive su biljke funkcionalne dispepsije. Premda danas imamo dosta poznati i odlična biljni lijek Iberogast (koji i sadrži srčanik, gle čuda) i vrlo često mi je on prvi odabir kao i mnogi drugim kolegama, srčanik uvijek ima posebno mjesto u terapiji. Kod odraslih ljudi, to je manjak apetita zbog raznih razloga. To se tiče i onih ljudi koji zbog stresa imaju manjak apetita, pa je kombinacija s “anti-stres” biljkama kao rodiolom (ružičastim žednjakom) dobrodošla. Čisti srčanik će katkad pomoći kod funkcionalne dispepsije (loše probave) koja slabije reagira na druge ljekovite biljke. Preciznost i jasnoća dijagnoze je neophodna: ako je sladić monoterapija (terapija jednom biljkom) gastritisa, onda je srčanik monoterapija funkcionalne dispepsije.

Odabir drugih udruženih (sinergijskih) biljaka uvelike će ovisiti o simptomatici. Ako se radi o znakovima hipofunkcije lučenja žuči (nadutost i osjećaj “lopte” 15-20 minuta nakon obroka), tada udružena biljka može biti artičoka. Ako se radi o osjećaju grča u želucu, tada to može biti neki biljni spazmolitik poput stolisnika ili matičnjaka.

Kod nas uglavnom vidim da je njegovu ulogu preuzela druga gorka biljka, njegova “paralela”, kičica. Srčanik se može preporučiti kao dekokt (kako je precizirano u dijelu posologije), a kako tinkutra nije prisutna kod nas na tržištu, koristim i EPS ekstrakt. Biljka je gorka “kao vrag” ali ako je dijagnoza jasna i precizna, uvijek iznenadi odličnom učinkovitosti. Srčanik je, kao i sladić, test jasne dijagnostike i razumijevanja ne samo klasične dijagnostike kao gastroskopije, već i jasnog ispitivanja simptoma. A tu je pomalo moderna medicina postala troma. Inhibitori protonske pumpe su djelotvorni i sigurni lijekovi, ali nisu panacea za sve tegobe želuca i kod nekih ljudi su kontraproduktivni. Promjene u prehrani, naravno, uvijek su obavezne ako uvidimo da osoba čini određene pogreške ili pretjerivanja u nekom od tipova namirnica.

Upozorenje da se ne koristi kod jakog gastritisa i ulkusa doista stoji. Uvijek pitajte za savjet i otiđite obaviti sve pretrage jer su simptomi gastritisa i funkcionalne dispepsije katkad slični.

The post Srčanik first appeared on PLANTAGEA.

Ružičasti žednjak

PG — Wed, 27 Feb 2019 11:53:45 +0000

Kada bi me netko pitao koja je moja omiljena ljekovita biljka, ružičasti žednjak našao bi se sigurno u samom vrhu. Možda zato što volim planinariti – ružičasti žednjak je i naša prekrasna biljka koja osvaja stijene, a opet je nježna, gotovo krhka. „Ružin korijen“ doista daje ekstrakte boje cvijeta ružičaste ruže i suptilnog mirise kraljice biljaka, no prava moć ružičastog žednjaka je daleko veća od mirisa. Priča o stresu postala je floskula jer, iskreno, često ništa ne poduzimamo da ga smanjimo. Potom liječimo dugoročne posljedice stresa i na to trošimo milijarde. U klasičnoj farmakologiji postoje anksiolitici ali nam ružičasti žednjak nudi djelovanje na neke zanimljive molekularne aspekte stresa. Ružičasti žednjak regulira osovinu hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda. Biljka studenata i profesora, menadžera i knjigovođa ima složen mehanizam djelovanja i fitokemijska kompleksnost čini ružičasti žednjak pravom poslasticom za gurmane farmakologije.
Koja je glavna vrijednost? Preventivna medicina stresa – prije nego se slomimo do kraja, na nama je da odaberemo prevenciju.

Botanički naziv:

Rhodiola rosea L. Crassulaceae

Ostali nazivi:

engl. rhodiola, rosenroot; fr. la rhodiole rougeâtre, orpin rose; njem. der Rosenwurz; rodiola

Botanički podaci:

Ružičasti žednjak je do 35 cm visoka biljka brojnih mesnatih listova i debele stabljike. Cvatovi se nalaze terminalno na stabljici i zeleni su ženski cvjetovi a crveni muški. Kod nas raste na stjenovitim visokim planinama, a raste po sjevernoj hemisferi (Europa, Azija, Sjeverna Amerika).

Oficinalni dijelovi biljke:

Korijen.

Kvaliteta:

Ne postoji norma. Opće monografije Europske farmakopeje o mikrobiološkoj čistoći i ekstraktima. Standardizacija na dvije grupe spojeva je esencijalna: rozavin i salidrozid. Moguće su patvorine s drugim vrstama roda Rhodiola. Postoji i rizik patvorenja odnosno dodavanja nedeklariranih sintetskih antidepresiva.

Kemijski sastav:

Ružičasti žednjak sadrži vrlo kompleksnu smjesu kemijskih spojeva – eterično ulje, trigliceride, voskove, sterole, glikozide, organske kiseline, fenolske spojeve uključujući i tanine. Suhi korijen sadrži 0,05% eteričnog ulja u kojem dominira alifatski alkohol n-dekanol, monoterpenski alkohol geraniol 1,4-p-mentadien-7-ol. Geraniol i brojni esteri geraniola daju karakterističan miris ruže. Zanimljivo, smatra se kako je jedan od aktivnih spojeva derivat molekule eteričnih ulja. Rozidrol nastaje oksidacijom geraniola a njegovi glikozidi su rozidrin te rodiolozid B i C (Panossian et al.). To je skupina fenil-propanoida.

Druga važna skupina spojeva su fenolski i cijanogeni glikozidi. To su filil-etanoidi i fenil-propanoidi. Glavni su glikozidi tirozola: salidrozid odnosno rodiolozid kao fenolski spojevi. Rozin, rozavin, triandin i rozarin su fenil-propanoidi koji nisu fenolski spojevi. Salidrozid i rozavin su spojevi koji doprinose biološkom djelovanju i ekstrakti bi morali biti standardizirani na ova dva spoja. Rozavin je i karakterističan spoj biljke koju druge vrste roda Rhodiola ne stvaraju ili stvaraju u malim količinama.

Treća skupina su proantocijanidini, prodelfinidin galat esteri. Biljka sadrži i flavolignane poput rodiolina te niz aril glikozida i flavonoida.

Indikacije/djelovanje:

EMA (Europska agencija za lijekove): Tradicionalni medicinski proizvod namjenjen olakšanju simptoma stresa, kao što su umor i osjećaj slabosti. Dnevna doza 144-400mg ekstrakta.

U etnomedicinskoj uporabi ružičasti žednjak se koristio odavno, prema nekim izvorima više od 3000 godina. Prvi ju je opisao Dioskorid, a nalazila se u primjeni od kineske do europske herbalistike. Gotovo svi izvori, prema Panossian et al. upućuju na tradicionalnu uporabu kao adaptogena, biljke za osnaživanje organizma. Naravno, koristila se i za niz drugih bolesti, vjerojatno kroz svoj efekt osnaživanja organizma, od bubrežnih tegoba, proljeva (sadržaj tanina i oligomernih procijanidina?), histerije, hernije diska kralježnice, kožnih tegoba kao adstringens. Od svih bolesti, moderna fitoterapija danas najviše definira ružičasti žednjak kao lijek kod stresa.

ESCOP i Komisija E ne preciziraju indikacije ove biljke.

Tradicionalno, zemlje u kojima se ružičasti žednjak puno koristi su Island, Rusija, SAD, Kanada, Švedska i Francuska. Ružičasti žednjak je bio opisan u švedskoj, ruskoj i francuskoj farmakopeji.

Tipovi ekstrakata i posologija:

WS® 1375 (Vitango) sadrži 200mg ekstrakta s 3% rozavina i 1% salidrozida. Koristi se u dnevnoj dozi od 200-400mg. Doza se uzima ujutro ili ujutro i u sredini dana.

SHR-5 ekstrakt u dozi od 100-680 mg dnevno, razdijeljen u jednu do dvije doze dnevno. 100mg ekstrakta sadrži 2,43 mg salidrozida, pa ukupna dnevna doza sadrži 2,4-16,5 mg salidrozida. Kod depresije, doze od 340 i 680 mg su najčešće.

Rhodiolife postoji u više oblika, a najčešći je s 5% rozavina i 1% salidrozida. Koristi se u dozi do 500mg dnevno, najčešće razdijeljeno u dvije pojedinačne doze.

EPS/phytostandard sadrži oko 1mg/mL salidrozida na koji je standardiziran. Koristi se doza od 5-10 mL dnevno, odnosno 2-4 kapsule.

Obavezno je koristiti jutarnju dozu, a druga doza bi trebala biti u sredini dana.

Vrijeme primjene:

Nema ograničenja.

Kontraindikacije:

Nepoznate.

Interakcije s lijekovima:

Nepoznate.
Postoji mogućnost korištenja uz antidepresive jer za razliku od gospine trave mehanizam ne počiva dominantno na monoaminima.

Trudnoća i dojenje:

Nema podataka. Ne uzimati bez prethodnog savjetovanja sa stručnom osobom.

Nuspojave:

Rijetke, nisu opisane.
Neki ljudi opisuju problem nesanice ili pojačane budnosti navečer, ukoliko su drugu dozu uzeli navečer. To se vrlo lako ispravi uzimanjem druge doze u sredini dana.

Mehanizam djelovanja

Adaptogeno djelovanje
Abidov et al. u modelu iscrpljujućeg plivanja u štakora potvrđuju kako ekstrakt ružičastog žednjaka povećava izdržljivost u ovom testu, vjerojatno kroz povećanje resinteze ATP u mitohondrijima. Srodna vrsta Rhodiola crenulata nije pokazala takav učinak. Cao et al. potvrđuju djelovanje salidrozida na mitohondrije u modelu inhibicije sinteze ATP u mitohondrijima izazvano antrij-azidom. Salidrozid je smanjio toksično djelovanje ovog spoja u SH-SY5Y staničnoj liniji. Isti autori pokazuju protektivni učinak salidrozida na oštećenje stanica i porast intracelularnog kalcija u OC12 staničnoj liniji izazvan glutamatom i kalij kloridom.

Perfumi et al. ispituju ekstrakt ružičastog žednjaka s 3% rozavina i 1% salidrozida u nizu in vivo modela u miševa u jednokratnoj dozi 10, 15 i 20 mg/kg. U svim dozama ekstrakt je pokazao antidepresivni, anksiolitički i stimulativni učinak u modelima. Mehanizam djelovanja protiv stresa ispituju Panossian et al. i u imobilizacijskom stresu u zečeva. U imobilizacijskom stresu dolazi do porasta fosforilirane stres inducirane kinaze (SAPK, odnosno JNK), dušikovog oksida te kortizola. Pokazuju kako ekstrakt ružičastog žednjaka smanjuje sve ove markere akutnog stresa. To će nam biti zanimljivo u kasnijim kliničkim studijama gdje kortizol može biti jedan od biomarkera djelovanja.

Mattioli et al. vrlo detaljno in vivo ispituju djelovanje na hipofagiju (smanjen apetit) štakora izazvan s više čimbenika: imobilizacijskim stresom; CRF-om (kortikotropin oslobađajućim faktorom), fluoksetinom (antidepresivom) i LPS-om (snažno proupalnim lipopolisaharidom iz enterobakterija). Ekstrakt ružičastog žednjaka povećava apetit samo kod hipofagije uzrokovane imobilizacijskim stresom te injekcijom CRF-a. Kako je CRF jedan od ključnih faktora koji započinju stvaranje ACTH, a on sam izaziva porast kortizola, autori zaključuju kako ružičasti žednjak upravo utječe na osovinu hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda i tako smanjuje stresom induciranu anoreksiju.

Antidepresivni učinak
Panossian et al. dizajnirali su kvalitetnu in vivo studiju u Porsolt testu forsiranog plivanja gdje su štakori suočeni s mogućnosti utapljanja. Ispitivali su ekstrakt ružičastog žednjaka te izolirane komponente: rodiolozid, rozavin, rozin, rozarin, tirozol, cimetni alkohol i kiselinu i usporedili ih s djelovanjem antidepresiva imipramina i ekstrakta gospine trave. Ekstrakt ružičastog žednjaka pokazao je djelovanje ovisno o dozi s 50% efikasnom dozom od 7 mg/kg. U dozi od 20 mg/kg bio je djelotvorniji od imipramina (30 mg/kg) i gospine trave (20 mg/kg). Zanimljivo, rodiolozid i tirozol su bile najaktivnije izolirane komponente, dok ostali spojevi nisu pokazivali učinak.

Hepatoprotektivni učinak
Hepatoprotektivni učinak u modelima oštećenja jetre toksičnim tvarima opisuju Iaremii et al. na štakorima. Ekstrakt ružičastog žednjaka smanjuje oštećenje jetre izazvanog tetraklormetanom. Usprkos ovom publiciranom radu, ružičasti žednjak ne možemo smatrati hepatoprotektivnom biljkom poput sikavice.

Neuroprotektivni učinak
Salidrozid, jedna od aktivnih tvari ružičastog žednjaka, štiti SH-SY5Y neroblastomsku staničnu liniju od apoptoze izazvane vodikovim peroksidom (Zhang et al.). Salidrozid također smanjuje stres PC12 stanica izazvanog smanjenim udjelom glukoze i seruma. Na molekularnoj razini salidrozid smanjuje ekspresiju gena koji potiču apoptozu. Time vraćaju funkciju mitohondrija odnosno njihov električni potencijal te smanjuju stvaranje reaktivnih kisikovih specija poput superoksida, peroksida (Yu et al.).

Antiproliferativni učinak
Majewska et al. pokazuju kako ekstrakt ružičastog žednjaka izaziva apoptozu u tumorskoj staničnoj liniji HL-60 a sama apoptoza se inducirala u G2/M fazi. To ružičasti žednjak ne čini antitumorskim lijekom.

Antioksidativni učinak
Ekstrakt ružičastog žednjaka in vitro smanjuje hemolizu eritrocita, sprječava smanjenje glutationa i aktivnosti gliceraldehid-3-fostat dehidrogenaze izazvanu hipokloritnom kiselinom. Učinak je bio snažniji u odnosu na askorbinsku kiselinu (vitamin C) (De Sanctis et al.). Slične rezultate u istom in vitro modelu pokazuju i
Battistelli et al.

Zaključak o mehanizmu djelovanja temeljem predkliničkih modela

Ružičasti žednjak djeluje na osovinu hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda smanjujući pretjerano povišenje kortizola. Ovaj biomarker koristan je jer povezuje animalne modele i kliničke studije. Povećanje heat shock proteina 70 (Hsp70) i djelovanje na SAPK/JNK kinazni put opažen u ljudima i animalnim modelima je jedan od kontrolnih mehanizama mehanizma povratne sprege kortizola na nivou receptora za kortizol (glukokortikoidni receptor) u mozgu. Opaženo povećanje neuropeptida Y vjerojatno je relevantno za mehanizam djelovanja i u ljudima.

Kliničke studije

Studija	Indikacija	Ekstrakt	Zaključak
Lakomtseva et al.	Kronični umor	WS® 1375 2x200mg	Statistički signifikatno u 8 tjednu
Edwards et al.	Stres	WS® 1375 2x200mg	Djelotvorno u redukciji parametara stresa
Cropley et al.	Tegobe raspoloženja	WS® 1375 2x200mg	Djelotvoran, ali studija je opservacijska sa samoprocjenom i nije placebo kontrolirana
Timpmann et al.	Aklimatizacija na toplu klimu	SHR-5 432 mg	Nije djelotvoran
Ross et al.	Stres	SHR-5 2x288mg	Djelotvoran
Ross et al.	Blaga do srednje teška depresija	SHR-5 1x340mg 2x340mg	Djelotvoran vs. placebo, obje doze
Olsson et al.	Stresom induciran umor	SHR-5 576mg	Djelotvoran vs. placebo
Darbinyan et al.	Blaga do srednje teška depresija	SHR-5 1x340mg 2x340mg	Djelotvoran vs. placebo, obje doze
Shevtsov et al.	Rješavanje mentalnih zadataka u stresu i umoru	SHR-5 370mg 555mg	Efikasan vs. placebo u obje doze
Darbinyan et al.	Stresom inducirani umor u zdravstvenih djelatnika	SHR-5 1x340mg	Efikasan vs. placebo
Spassov et al.	Umor u studenata tijekom učenja	SHR-5 550mg	Efikasan vs. placebo
Mao et al.	Depresivni poremećaj	SHR-5 340 mg	Efikasan vs placebo, slabije djelotvoran vs. sertralin 50mg; manje nuspojava vs. sertralin
Bystrisky et al.	Generalizirani anksiozni poremećaj	Rhodiolife 340mg	Djelotvoran; opaska: pilot studija
Shaneley et al.	Utjecaj na zdravlje maratonaca	Rhodiolife 600mg	Djelotvoran vs. placebo

Komentar

Studije potvrđuju mogućnost korištenja u indikaciji koju je postavila Europska agencija za lijekove. Nedostaju nam veće studije s većim brojem ispitanika. Mogućnost korištenja u profesionalnih sportaša i rekreativaca je vrlo zanimljivo područje za budućnost. Postoji premalo dokaza za liječenje depresije, za to su nam potrebne veće studije. Mehanizam djelovanja i dosadašnje studije otvaraju mogućnost adjuvantne terapije u depresiji.

The post Ružičasti žednjak first appeared on PLANTAGEA.

Plućnjak

PG — Wed, 27 Feb 2019 11:50:45 +0000

Ako planinarite, sigurno ste sreli plućnjak. To je lijepa rana proljetnica koja pokušava iskoristiti period dok šuma nije prolistala i dok ima više sunca na šumskom tlu. Cvate roza-plavim cvijetovima, a karakteristični listovi sa srebrnim mrljama nekoć su davno potaknuli ljude da ju koriste. Listove nalazimo u šumi sve do kasne jeseni. Malo je žalosno što smo ju olako zaboravili i gotovo nam nikada ne pada na pamet da ga koristimo, uz biljke kao što su sljez ili trputac. Možda je sada vrijeme da ispravimo tu nepravdu.

Botanički naziv:

Pulmonaria officinalis L. Boraginaceae

Naziv vrste:

Hrvatski sinonimi (FCD): ljekoviti plućnjak Domac R. 1994; plućnjak Hirc D. 1906; lisjac Šulek, B. 1879; lišac Šulek B. 1879; pljučenica Šulek B. 1879; pljučnjak Šulek B. 1879; sina majke božje cviet Šulek B. 1879; turski svati Šulek B. 1879; žalke Šulek B. 1879; žigerišnjak Šulek B. 1879; lisac Šulek B. 1879; plučnjak srdcolistni Schlosser J.C.K., Vukotinović, Lj. 1876; medunika Gelenčir J. 1991

engl. lungwort, sage of Jerusalem, Our Lady’s milk drops; fr. grande pulmonaire, herbe aux poumons, sauge de Jérusalem, coucou bleu; njem. Lungenkraut, Hirschmangold, Hirschkohl, Unserer-Lieben-Frauen-Milchkraut, Blaue Schlüsselblume

Porodica:

Boraginaceae (porečnice)

Rod:

Pulmonaria (plućnjak)

Ljekoviti dio biljke:

Zelen u cvatu (herba cum flore)

Tradicionalna primjena:

Bolesti pluća, kašalj, zacjeljivanje kože, proljev.

Moderna primjena:

Simptomatsko liječenje kašlja.

Kada biti oprezan:

Plućnjak je sigurna biljka.

Prehrambena vrijednost:

Cvjetovi se koriste kao ukras u kolačima i slasticama.

Mogućnost zabune:

Postoji više vrsta plućnjaka koji su naizgled slični, no rizik zabune je malen.

Zanimljivosti:

Plućnjak je jedna od klasičnih proljetnica naše zemlje i uveseljava planinare svojim raznobojnim cvjetovima. Plućnjak je jedna od klasičnih biljaka koja nas podsjeća na teoriju signatura – svojim listovima asocira na tkivo pluća. Kao i kod preslice, narodna tradicija govori o sposobnosti zacjeljivanja pluća a zanimljivo da obje vrste dijele zajedničku klasu spojeva – silicijeve spojeve.

Botanički podaci

Plućnjak je proljetnica, koja voli vapnenačka šumska tla, visine do 20cm. Listovi su srcoliki, pustenasti, s blijedim mrljama. Cvjetovi su višebojni, mlađi su roza-crvene, a stariji su modro ljubičaste boje.

Oficinali dijelovi biljke

Zelen (herba).

Kvaliteta

Europska i francuska farmakopeja ne propisuju zahtjeve za kvalitetom. Mikrobiološka kvaliteta sukladna kategoriji A. Prema Wichtl/Anton:

makroskopska identifikacija patvorenja vrstom Pulmonaria mollis – list P. officinalis namočen u vodi je grub na dodir, a onaj od vrste P. mollis baršunast.
mikroskopska identifikacija. Karakteristične zašiljene, konične jednostanične dlake u P. officinalis; brojne sekretorne dlačice u vrsti P. mollis, građene od 3-4 stanice sa malom završenom, sferičnom stanicom na vrhu.
tankoslojna kromatografija uz poredbene tvari hiperozid, rutin i klorogenična kiselina.

Kemijski sastav

Sluzi tipa pektina, sastavljeni od 1,4-a-poligalakturonana, te manjim količinama fruktana.
Mineralne soli (do 15%), uglavnom sastavljeni od spojeva silicijeve kiseline koji su parcijalno hidrosolubilni. Flavonoidi, uglavnom heterozidi kemferola i kvercitina.
Alantoin, karakterističan alkaloid obitelji Boraginaceae.
Tanini, oko 4% katehinskih i oko 2% tanina galne kiseline. Klorogenična, ružmarinska i askorbinska kiselina. Pirolizidinski alkaloidi, također tipični za ovu obitelj, nisu identificirani, zbog čega je droga odobrena za upotrebu.

Indikacije/djelovanje

ESCOP i Komisija E ne navode. Komisija E klasificirala je plućnjak u klasu neautoriziranih biljaka, usprkos tradicionalnoj primjeni.

Tradicionalno se koriste kod respiratornih infekcija, kao ekspektorans. Puno rjeđa i zaboravljena upotreba kao antidijaroika zbog sadržaja tanina.

Droga se počela koristiti na temelju signature biljke – blijedo srebrne okruglaste mrlje podsjećaju na parenhim pluća. Odatle potječu i nazivi u europskim jezicima.

Tipovi ekstrakata

Uglavnom infuz biljke, katkad inkorporirani u sirupe. Tinkture i suhi ekstrakti se gotovo ne koriste.

Tipovi ekstrakata i posologija

1,5g droge, infuz (10-15min), 2-3x dnevno (Wichtl/Anton).
ESCOP i Komisija E ne navode posologiju.

Vrijeme primjene

Do poboljšanja simptoma. U slučaju progresije simptoma odmah se javiti liječniku.

Kontraindikacije

Nepoznate.

Interakcije s lijekovima

Nepoznate.

Suspektna farmakodinamska interakcija s centralnim antitusicima.

Mehanizam djelovanja

Iznimno je malo znanstvenih podataka o plućnjaku, osim radova koji govore o kemijskom sastavu. Mehanizam djelovanja promatramo analogijom istih kemijskih spojeva u ispitivanijim ljekovitim biljkama. Sluzi doprinose ekspektorirajućem djelovanju biljke, ali je nejasan doprinos silicijevih spojeva i tanina. Tradicionalna uporaba silicijem bogatih droga (uz plućnjak to je i preslica) vezana je uz regeneraciju tkiva i tuberkulozu, ali s današnjeg aspekta i u manjku potvrde, ovakvu primjenu i mehanizam djelovanja smatramo opslonentnima.

Kozmetička primjena

Zbog sadržaja tanina i silicijevih spojeva vodeni se ekstrakt koristio u narodnoj medicini za zacjeljivanje kože i manje ozljede. Danas je ova uporaba zaboravljena.

Osobna iskustvena praksa

Posebno brižnu i gotovo romantičnu pažnju imam prema plućnjaku. One je jedan od starih biljnih lijekova pronađen prije tko zna koliko tisuća godina zahvaljujući signaturi, obliku i karakteristikama biljke. Refleksija je nekog davnog, šamanskog vremena fitoterapije. I nevjerojatno dugo je opstao u upotrebi, sve do današnjih dana. Stoga se posebice trudim da ga vrijeme ne odnese u zaborav. A to bi se lako moglo desiti: ogromna je redundancija biljnih lijekova za dišni sustav. Crni i bijeli sljez i list bršljana oduzeli su davno primat plućnjaku.

Ipak, u farmaceutskoj praksi je ostao, pa ga ne samo ja nego i moji kolege još uvijek koriste u čajnim smjesama i sirupima. Uglavnom ga volim vidjeti “u društvu” s cvijetom sljeza, divizmom, anisom. Ona ima jednu prednost pred svim klasičnim drogama sa sluzima, a to je obilje silicijevih minerala. Nekoć davno su takve droge bile popularne za liječenje tuberkuloze, jer se vjerovalo da silicijeva kiselina potiče imunitet u plućima, ali i ubrzava obnovu tkiva nakon upale. To je mišljenje polako palo u zaborav, a danas se ponovo počinje vraćati u integrativnu medicinu i znanost. Nadam se će time plućnjak još dugo dugo stoljeća ostati u praksi.

Po mojem iskustvu, plućnjak nije toliko snažan ekspektorans kao oman ili divizma, ali je možda baš zato idealan odabir kod iritativnog kašlja, kod kojeg druge jače ekspektorirajuće droge mogu i smetati. Mali minus mu je okus, koji nije toliko prijatan kao u sljeza, no zaslađen medom ili sladom, te u čajnim smjesama bude posve ugodan.

The post Plućnjak first appeared on PLANTAGEA.

Pelargonium sidoides

PG — Wed, 27 Feb 2019 09:47:55 +0000

Rod Pelargonium (geraniji) nekima je poznat s balkona i iz vrtova, lijepe mirišljave biljke. Nekima je poznat iz domene eteričnih ulja. Iz nekoliko vrsta geranija destilacijom nastaju eterična ulja koja podsjećaju na miris ruže. U medicini postoji jedan geranij koji ih sve nadmašuje ali njega najmanje poznajemo.

Razumijem razloge, to je geranij koji raste na samom jugu Afrike i lokalni nazivi su vrlo neobični: umckaloabo, umcka, zucol ili kaloba.

Došao nam je iz sfere čiste etnomedicine. Etnomedicina je znanost koja proučava tradicionalno i lokalno korištenje biljaka u liječenju ili prevenciji bolesti. Istraživanja etnomedicine nisu samo povijesna, podsjetimo se kako je lijek artemizinin nastao zahvaljujući takvim proučavanjima.

Lokalni su narodi koristili tu vrstu i dali smo joj latinsko ime Pelargonium sidoides. Kod nas se nespretno prevodi kao „ljekoviti geranij“ premda je korektnije koristiti latinski naziv.

Osim izgleda, Pelargonium sidoides puno toga razlikuje od „mirišljavih“ vrsta. Koristi se korijen, a aktivne tvari nisu molekule koje srećemo u eteričnim uljima. Radi se o kumarinima koji nose i prikladni naziv poput spoja umkalina. Osim tih kumarina, biljka sadrži i tanine koji su uobičajeni spojevi mnogih vrsta.

Kako djeluje Pelargonium sidoides? Pojačava funkciju makrofaga koji su zaduženi kao prva linija tzv. nespecifičnog imuniteta. Pojačava i stvaranje defenzina, molekula koji pripada istom nespecifičnom odgovoru i koji štite od patogenih bakterija, te povećava stvaranje tipa I interferona. Tip I interferoni služe kao prva linija antivirusnog odgovora prije nego će se pokrenuti specifična imunološka reakcija. Pelargonium sidoides vjerojatno i smanjuje rizik superinfekcije jer sprječava adheziju („lijepljenje“) patogenih bakterija. No, in vitro i in vivo su samo jedan način ispitivanja. Koliko realno ta biljka funkcionira u ljudima?

Pelargonium sidoides je klinički jedna od najispitivanijih biljaka u kontekstu uobičajenih virusnih infekcija dišnog sustava. Objavljeni su rezultati za osam randomiziranih i placebo kontroliranim studijama za indikacije akutnog bronhitisa (upala bronha), sinusitisa te akutnog tonzilofaringitisa (upala krajnika i ždrijela).

Zahvaljujući tim studijama, Pelargonium sidoides je uvršten kao jedna od mogućih intervencija u NICE smjernicama u Ujedinjenom Kraljevstvu, kod kašlja i akutnog bronhitisa. Europska agencija za lijekove navodi korištenje Pelargonium sidoides za simptomatsko liječenje prehlade.

Pelargonium sidoides je postao prototip i uzor kako treba ispitivati ljekovite biljke u XXI. stoljeću.

Korisne reference

The post Pelargonium sidoides first appeared on PLANTAGEA.

Pasiflora

PG — Wed, 27 Feb 2019 11:45:05 +0000

Dugo godina pasiflora je kod nas bila potpuno nepoznata. U “sjeni” odoljena, pasiflora je biljka vrlo specifičnih namjena i sva sreća da se o njoj danas piše puno više. Iznimno sigurna, u njemačkoj fitoterapiji koristi se čak i u pedijatriji. Nesanica i tjeskoba danas su postale pratitelji modernog društva a primjena pasiflore jednostavno je postala nezaobilazna. Mali oprez: kada spomenem pasifloru, pogotovo u primorskim krajevima, svi odmah kažu: “aha, pa meni raste u vrtu.” Ipak, pazite, postoji puno vrsta roda Passiflora, a samo je vrsta P. incarnata ljekovita. Druge znaju biti i toksične. Pasiflora je prilično dobro klinički istražena biljka i danas ju možemo preporučiti s velikom sigurnošću. Rajski cvijet pasiflore ne može vam stvoriti raj u vašem život, ali vam može donijeti malo mira u pakao koji vas okružuje.

Botanički naziv:

Passiflora incarnata L., Passifloraceae

Naziv vrste:

pasiflora

engl. passionflower, maypop; fr. passiflore, fleur de la passion; njem. Passionsblumenkraut, fleischfarbige Passionsblume

Porodica:

Passifloraceae

Rod:

Passiflora

Ljekoviti dio biljke:

Zelen u cvatu (herba cum flore).

Tradicionalna primjena:

Nervoza, nesanica, loše raspoloženje. Želučane tegobe

Moderna primjena:

Napetost, nemir, iritabilnost, nesanica.

Kada biti oprezan:

Pasiflora je sigurna biljka.

Prehrambena vrijednost:

Plod je jestiv i ukusan.

Mogućnost zabune:

Druge vrste pasiflora od kojih neke mogu biti i toksične. Isključivo identificirati sa stručnom osobom.

Zanimljivosti:

Svoju eksploziju doživjela je u Francuskoj kao lijek za “PTSP” nakon prvog svjetskog rata.

Botanički opis

Pasiflora je zeljasta puzavica, gole, tanke, slabo izbrazdane stabljike duge do 9 metara, s izmjenično poredanim listovima. Listovi su duboko dlanasto razdijeljeni, liske su jajasto suličaste, na vrhu sitno pilaste. Na dugim lisnim peteljkama se nalaze po dvije nektarijske žlijezde. Cvjetovi su pojedinačni, u promjeru 3-8 cm, latice su blijedoljubičaste, a iz njihove baze izrasta niz nitastih ružičastih do purpurnih članova krunice, tako da se prividno čini da su latice dvovrsne. Pasiflora je samonikla u istočnim i južnim dijelovima Sjeverne Amerike, a kao ukrasna biljka sadi se u cijelom svijetu. Upotrebljava se cijeli nadzemni dio biljke. Pasifloru ne treba brkati s voćem passionfruit, vrstom Passiflora edulis Sims. čiji se listovi katkad koriste za patvorenje droge.

Oficinalni dijelovi biljke

Zelen biljke (passiflorae herba).

Kvaliteta

Sukladno Ph. Eur. Passiflorae herba 01/2008:1459 corr. 6.0

najmanje 1,5% ukupnih flavonoida računato na viteksin
makroskopska i mikroskopska identifikacija
identifikacija tankoslojnom kromatografijom s poredbenim tvarima hiperozidom i rutinom. Kromatogram pokazuje odsustvo intenzivnih fluorescentnih zona između dviju poredbenih tvari, a koje odgovaraju diglikozil-flavonima i izo-orijentinu iz vrsta P. edulis i P. coerulea.
ukupni pepeo najviše 13,0%
gubitak sušenjem: najviše 10% (1.000 g pulverizirane droge, sušenje 2 sata na 105 °C)

Postoji zasebna norma za suhi ekstrakt pasiflore 01/2008:1882 koji ne smije sadržavati manje od 2% flavonoida računato na viteksin.

Patvorenje je često s drugim vrstama iz roda Pasiflora. Ispitati mikroskopski – karakteristične dlake lista i stabljike, uglavnom zakrivljene i zašiljenog terminusa. Mezofil lista sadrži oksalatne kristale veličine 15 μm, izolirane ili grupirane duž nervature lista.

Kemijski sastav

Flavonoidi (2,5% u suhoj masi biljke): C-glikozidi apigenina i luteolina: izo-viteksin-2”-glukozid, shaftozid, izo-shatozid, izo-orientin-2”-β-D-glukozid, vicenin-2.
Šećeri: saharoza, fruktoza, glukoza.
Polisaharidi: arabinoglukan.
Eterično ulje (u tragovima): limonen, α-pinen, zizaen, zizanen, kumen.
Cijanogenetski heterozidi (tragovi): ginokardin.
Alkaloidi (tragovi): harmin, harmol, hamalol.

Indikacije/djelovanje

Komisija E: stanja nervoze.

ESCOP: Napetost, nemir, iritabilnost, nesanica.

Druge upotrebe: anksiozinost, predoperativna anksioznost, depresija (lakša do srednja), ADHD, terapija ovisnosti (marihuana/kanabinoidi, kokain, nikotin, alkohol), erektilna disfunkcija, tinitus.

Tipovi ekstrakata i posologija

infuz 4-8g droge dnevno kao infuz
tinktura 1-4mL (1:8 50% etanol w/v) 3-4x dnevno, 4 mL navečer kod nesanice
EPS 5mL/2 kapsule 2x dnevno; 5-10mL 2-4 kapsule navečer kod nesanice
SIPF 5mL 2x dnevno, 5-10mL navečer kod nesanice
suhi standardizirani ekstrakti ekvivalentni suhoj drogi

Vrijeme primjene

Nema ograničenja. Ovisnosti i navikavanje nije zabilježena.

Kontraindikacije

Bez kontraindikacija.

Interakcije s lijekovima

Bez interakcija (Komisija E, ESCOP).

Suspektne: benzodiazepini (Carrasco et al.). Moguća paralelna primjena pod nadzorom.

Trudnoća i dojenje

Nema podataka. Ne uzimati bez prethodnog savjetovanja sa stručnom osobom.

Nuspojave

Rijetke. Vrlo rijetko preosjetljivost na pasifloru. Objavljen je jedan slučaj bradikardije, mučnine i ventrukularne aritmije (ESCOP).

Sposobnost upravljanja prijevoznim sredstvima i mašinama

Nepoznato. U slučaju da izaziva pospanost ne upravljati prijevoznim sredstvima i mašinama.

Mehanizam djelovanja

Anksiolitički efekt
Soulimani et al. ispitivali su hidroetanolni i vodeni ekstrakt pasiflore u mišjim modelima. Hidroetanolni ekstrakt smanjivao je tjeskobu u modelima nepoznatog okoliša, dok je vodeni ekstrakt djelovao sedativno u istim modelima. Vodeni ekstrakt je djelovao i hipnotički. Ova studija je jedna od prvih koja je potvrdila različit mehanizam djelovanja spojeva ovisno o polarnosti, te je i potvrdila važnost ekstrakata koji sadrže sve bitnije skupine spojeva pasiflore. Zanoli et al. ispitivali su pročišćene spojeve, apigenin i krizin koji se nalazi u sastavu njemačke kamilice i pasiflore. Mjerili su djelovanje na lokomotornu aktivnost u štakora te anksiolitički učinak. Oba spoja u najmanjoj dozi od 25 mg/kg pokazivali su smanjenje lokomotorne aktivnosti, ali je samo krizin pokazivao anksiolitički učinak. Aktivnost krizina, za razliku od apigenina, bila je posredovana benzodiazepinskim receptorima. Iz ove studije smo naučili različitost mehanizma djelovanja flavonoida, no kako cjelokupni ekstrakt nije bio ispitivan, ne možemo iz nje procijeniti puni mehanizam djelovanja pasiflore ili njemačke kamilice.

Brown et al. dokazali su anksiolitički učinak krizina u štakora a koji je bio komparabilan s midazolamom, no autori nisu ispitali nativni ekstrak već samo pročišćeni spoj. Etanolni ekstrakt cvijeta pasiflore također je pokazao anksiolitičko djelovanje u modelu anksioznosti u miša (Grundmann et al.).

Koji su aktivni spojevi odgovorni za učinak?

Dhawan et al. malo su detaljnije pokušali razraditi koji su točno spojevi odgovorni za anksiolitički učinak. Koristili su metanolni ekstrakt pasiflore i utvrdili kako su benzoflavoni grupa spojeva koji pokazuju najbolji anksiolitički učinak u modelu tjeskobe u miševa. To je u skladu s objavljenim podacima Ipak, sama studija je već dizajnirana sa ekstraktom koji je metanolni i moguće je i da drugi spojevi koji se optimalno ne ekstrahiraju u metanol također imaju biološko djelovanje. Slijedom toga, Dhawan et al. se kritički osvrću na standardizaciju na viteksin, s obzirom da su drugi benzoflavoni odgovorni za učinak. Benzoflavoni iz metanolnog ekstrakta povoljno djeluju i na nikotin i alkohol izazvan smanjen libido i azospermiju u štakora (Dhawan et al.). Opaženi efekti vjerojatno su posljedica djelovanja na aromatazu, ključni enzim za sintezu ženskih spolnih hormona (Dhawan et al.). Sličan efekt je ista grupa autora dokazala u štakora u kojima je smanjen broj spermatozoida i smanjen libido izazvan kanabinoidima. Dhawan et al. dokazali su povećanje libida ekstraktom pasiflore i u miševa. Nekoliko godina kasnije Holbik et al. suprotstavljaju se mišeljenju ove grupe znanstvenika iz Indije jer u tri ekstrakta pasiflore iz Indije, Francuske i Italije nisu detektirali prisustvo benzoflavona. Dokazali su prisustvo izomera fitola kao jedne od molekula “benzoflavona”. Sampath et al. utvrdili su kako najbolji anksiolitički učinak pokazuje kloroformni ekstrakt, dijelom i butanolni, a jako lipofilni ekstrakt u petroleteru ne pokazuje anksiolitički učinak. Na žalost, autori nisu radili detaljnu analizu sastavnica pojedinih ekstrakata.

Na žalost, studije pasiflore uglavnom su fokusirane na flavonoidnu frakciju. Gotovo nema podataka o važnosti alkaloida iz same pasiflore te da li oni isto utječu na učinak osim u studiji Soulimani et al. Postoji pravo obilje radova o djelovanju alkaloida harmina, harmola, i hamalola (Khan et al.). Ovi alkaloidi vjerojatno nisu dominantni spojevi – oni su inače inhibitori MAO, monoamin-oksidaza, a nuspojave vezane za primjenu MAO ne nalazimo u primjeni pasiflore.

Specifičnost vrste P. incarnata

Vrsta P. edulis (marakuja) često se koristi za patvorenje vrste P. incarnata (pasiflora). U jednostavnoj ali jasnoj studiji Dhawan et al. uspoređivali su anksiolitički efekt ekstrakta obje vrste u miševa. Za razliku od pasiflore, ekstrakt zeleni marakuje nije pokazivao anksiolitički efekt. Ista grupa autora uspoređivala je ekstrakt zeleni (herbe) i korijena pasiflore gdje je utvrđeno kako je tradicionalna primjena zeleni potpuno opravdana: ekstrakt korijena u modelima tjeskobe nije pokazivao učinak.

Pasiflora i modeli ovisnosti

Budući da je opažen pozitivan efekt pasiflore u odvikavanju od opijata, Dhawan et al.potvrdili su u modelu ovisnosti o alkoholu u miševa kako ekstrakt pasiflore smanjuje adiktivno (ovisničko) ponašanje. Dhawan et al.potvrdili su sličan pozitivan efekt protiv razvoja ovisnosti u modelu ovisnosti i kanabinoidima iz marihuane, te smanjuju simptome ovisnosti o nikotinu (Dhawan et al.). Sam ekstrakt pasiflore u miševa ne izaziva ovisnost, a efikasan je i u prevenciji ovisnosti o benzodiazepinima (Dhawan et al.). Dreivogel et al. također su potvrdili ove rezultate prateći lokomotornu senzitaciju u štakora izazvanu nikotinom.

Ekstrakt pasiflore nije pokazao hipnotičko djelovanje u modelu ometanog sna u štakora (Shinomya et al.).

Mehanizam djelovanja

Nassiri-Asl et al. dokazali su antikonvuzilvni efekt pasiflore u miševa kod kojih su konvulzije bila izazvane pentilen-tetrazolom, a efekt je bio komparabilan s diazepamom. Slične rezultate potvrdili su i Singh et al.Antikonvulzivni efekt je vjerojatno posredovan GABA-A receptorima u mozgu (Nassiri Asl et al., Grundmann et al.) jer su obje grupe autora utvrdile kako antagonist GABA-A, flumazenil, poništava efekte pasiflore.

Ipak, u jednoj od najbolje dizajniranih predkliničkih studija pasiflore koja je do sada objavljena, Elsas et al.srušili su više teza. Prvo, kao i Holbik et al. dokazali su kako je postulirani benzoflavon odsutan u ekstraktu pasiflore. Drugo, u njihovim modelima ekstrakti pasiflore su začudo pokazivali anksiogeni, a ne anksiolitički efekt koji je kod nekih bio slabo a kod nekih jače izražen. Antikonvulzivni efekt je također bio varijabilan. Vrlo je zbunjujuće što biološke aktivnosti nisu korelirale s ukupnim sadržajem flavonoida. Kako nije bilo razlika u udjelu pojedinih flavonoida, očito se opažene razlike ne mogu objasniti razlikom u profilu pojedinih flavonoida. Autori spekuliraju kako su razlike u efektima možda i povezane s djelovanjem na različite podjedinice GABA receptora, no zaključuju kako je priča oko povezanosti kemizma i djelovanja pasiflore daleko kompliciranija od ispitivanja pojedinih spojeva te kako tek treba istražiti stvarni molekularni mehanizam djelovanja pasiflore.

Ekstrakt	Materijal	Ekstrak- cijsko sredstvo	Temperatura	Ukupni flavo- noidi (%)	Anksiogeni efekt	Anti- konvulzivni efekt
PAS1	Svjež	65% EtOH	25°C 14 dana	3	Srednji	Odsutan
PAS4	Svjež	Voda	100°C 72 min 4°C 21h	30,6	Niski	Prisutan
PAS5	Osušen	65% EtOH	4°C 14 dana	2,8	Visok	Prisutan
PAS7	Osušen	65% EtOH	100°C 65 min 4°C 19h	46,4	Niski	Odsutan
PAS8	Osušen	Voda	100°C 60 min 4°C 20h	20,3	Visok	Odsutan

Appel et al. su vrlo preciznim in vitro metodama potvrdili kako ekstrakt pasiflore djeluje na: 1) ulazak GABA (gama-aminomaslačne kiseline) u sinaptosome štakora, 2) vezanjem za GABA-A i 3) vezanje za GABA-B receptor. Imajući na umu prethodnu studiju, još će trebati vremena da se utvrdi i koji su spojevi najodgovorniji za učinak.

Druga djelovanja

Dhawan et al. u modelu kašlja izazvanog sumpornim dioksidom u miša pokazuju antitusivni efekt ekstrakta pasiflore. Ekstrakt pasiflore smanuje i bronhospazam u zamoraca izazvan acetil-kolinom (Dhawan et al.).

Kako se pasiflora tradicionalno koristila i kod gastritisa, Mahady et al. dokazali su skroman antibakterijski utjecaj na Helicobacter pylori, no nije nam jasno da li ovaj rezultat imam relevantnost za kliničku primjenu. Masteikova et al. in vitro su dokazali djelovanje ekstrakta pasiflore protiv slobodnih radikala što nije neobično za ekstrakt bogat flavonoidima. Značaj ove studije na kliničke efekte je upitan.

Gupta et al. dokazali su antijabetički učinak u miševa kod kojih je dijabetes izazvan streptozotocinom, no za sada na temelju ovog rada nije provedena nijedna druga studija i njena relevantnost tek će biti potvrđena iili opovrgnuta.

Kliničke studije

U dvostruko slijepoj, multicentričnoj i placebo kontroliranoj studiji, 91 pacijent s teškoćama prilagodbe i tjeskobom je tretiran fiksnim preparatom koji sadrži Passiflora incarnata, Ballota nigra, Crataegus sp. i Valeriana officinalis, a 92 pacijenta s placebom. Koristeći Hamiltonov upitnik tjeskobe (HAM-A) Bourin et al. su utvrdili kako je ovaj preparat djelotvorniji od placeba.

U eksploratornoj, cross over studiji Schulz et al., 12 sudionica ispitivanja dobivalo je ekstrakte različitih biljnih vrsta (Valeriana officinalis, Lavandula officinalis, Passiflora incarnata, Kava-kava, Melissa officinalis,Eschscholzia californica, Hypericum perforatum i Ginkgo biloba) te diazepam. Diazepam je smanjivao theta frekvenciju, a povećavao beta frekvenciju, dok je pasiflora (i neke druge vrste) povećavao theta, a smanjivao beta frekvenciju snimanu u EEG. Studija je pokazala drugačiji neto efekt pasiflore u odnosu na diazepam, te vjerojatno i drugačiji mehanizam sedacije. To je vrijedan podatak kada se razmišlja o uporabi pasiflore u ljudi koji ne regiraju dobro na benzodiazepine.

Akhondzadeh et al. dizajnirali su dvostruko slijepu, randomiziranu studiju. Osim placeba korišten je komparator oksazepam 30 mg dnevno. Pasiflora je davana u dozi od 45 kapi dnevno (tinktura). Broj sudionika je bio mali, 36, a kriterij uključivanja bila je anksioznost. Ekstrakt pasiflore bio je signifikatno djelotvorniji u odnosu na placebo. Oksazepam je pokazivao brže djelovanje ali i značajniji profil nuspojava praćen smanjenom učinkovitošću na radnom mjestu. Premda mala pilot studija, njena je vrijednost u opaženom različitom profilu nuspojava pasiflore i benzodiazepina.

Akhondzadeh et al. dizajnirali su i drugu studiju randomiziranu studiju gdje su ekstrakt pasiflore koristili kao adjuvantnu terapiju klonidinu na pacijentima koji su u procesu odvikavanja od opijata. Ukupno 65 pacijenata primali su terapiju klonidin plus placebo i klonidin plus pasiflora. U grupi pacijenata u kojoj je primijenjen klonidin i ekstrakt pasiflore, prema Short Opiate Withdrawal Scale (SOWS), pokazali su signifikantno bolji skor od grupe koja je dobivala klonidin plus placebo. Zaključak je studije kako je primjena pasiflore kao adjuvantne terapije smislena u procesu odvikavanja od opijata.

U randomiziranoj, placebo kontroliranoj studiji (60 pacijenata) Movafegh et al. utvrdili su kako 500mg suhog ekstrakta pasiflore smanjuje peroperativnu tjeskobu bez izazivanja sedacije. Aslanargun et al. su dobili komparabilne rezultate u studiji smanjenja anksioznosti prije sipanalne anestezije u 60 pacijenata bez utjecaja na psihomotričke funkcije, sedaciju i hemodinamske parametre. Kaviani et al. dizajnirali su jednostrano slijepu studije s ukupno 63 pacijenta s tjeskobom zbog periodontalnog zahvata. Podijelili su ih u tri jednake grupe u kojoj je jedna primala tekući ekstrakt pasiflore jedna placeba i jedna nije primala nikakvu terapiju. Doza je iznosila 20 kapi večer prije zahvata te 20 kapi ujutro prije zahvata. Mjereći skor Corah DAS-R upitnika prije terapije i nakon terapije utvrdili su kako je ekstrakt pasiflore signifikantno smanjio tjeskobu u odnosu na placebo grupu te grupu koja nije primala terapiju.

U dvostruko slijepoj, placebo kontroliranoj studiji u 41 pacijenata s manjim poremećaj kvalitete sna, Ngan et al. zaključili su kako je čaj pasiflore bolji od placeba. Kvaliteta sna je bila ocijenjivana dnevnikom sna i polisomnografijom.

U randomiziranoj, kontroliranoj, dvostruko slijepoj studiji Maroo et al. pokazali su kako je biljni preparat koji sadrži hmelj, odoljen i pasifloru djelotvoran kao i zolpidem u liječenju primarne nesanice. Studija nije bila placebo kontrolirana a kako se radi o preparatu više biljaka na temelju nje ne možemo procijeniti djelovanje pasiflore.

Osobna iskustvena praksa

Bio sam neko vrijeme skeptičan prema punom potencijalu ove biljke. Vremenom sam samog sebe opovrgnuo, što je uvijek lijep osjećaj. Moji francuski učitelji govorili su mi da je pasiflora postala popularna nakon prvog svjetskog rata, kao jedan od lijekova kod PTSP-a u vojnika. Ona je vremenom postala puno više od toga.

Glavni razlog zbog koje ju savjetujem je nesanica. Kod nesanica obično sugeriram dozu od 5-10mL EPS ili SIPF pripravka, uzetog navečer prije spavanja. Treba imati na umu kako je nesanica vrlo individualni problem i da treba istražiti sve okolnosti i druge tegobe. Kod ljudi koji imaju problema s “nemirnim srcem” pred spavanje (stres koji se manifestira na simpatički sustav) omiljena mi je kombinacija EPS gloga i pasiflore u jednakim omjerima. Ipak, katkad će kombinacija odoljena i kalifornijskog žutog maka u nekih pacijenata biti djelotvornija. Kod anksioznosti i nervoze koristi se 5mL 2x dnevno.

Jedna od glavnih prednosti pasiflore je njena velika sigurnost i doista rijetke nuspojave.

Komisija E striktno navodi pedijatrijsku upotrebu pasiflore, pa je pasiflora ponekad korisna i kao adjuvantna terapija ADHD-a. Ipak, treba imati na umu kako je temelj korištenja pasiflore empirija a ne kliničko istraživanje. Pristup ADHD-u je složen i individualan te ne uključuje samo farmakološke tvari, ali se statistički najčešće kombinira s pycnogenolom, te DHA (omega-3).

Katkad se pasiflora koristi i kod lake i srednje teške depresije u smislu korekcije tjeskobe, a pasiflora ima ključnu prednost pred planetarno poznatim pripravcima gospine trave. Ona nije PXR agonist, tj. ne djeluje na citokrome, te time ne iskazuje neugodne interakcije s lijekovima.

PREPORUČENI ONLINE TEČAJEVI

The post Pasiflora first appeared on PLANTAGEA.

Medvjetka

PG — Wed, 27 Feb 2019 11:40:49 +0000

Vrlo je rijetko koja biljka ostala toliko poznata i korištena kao medvjetka.Vrlo je rijetko koja biljka i toliko pogrešno korištena. Glavni je problem doza – u doba kada točno znamo koja je doza biljke ili ekstrakta potrebna prava je sramota koristiti proizvode koji su pod-dozirani. Kada čujem “uva, uvin čaj, medvjetka” nisu koristile, uvijek prvo pitam za dozu. I gotovo uvijek tu nalazim problem – “uvin čaj” ne bi bio uvin nego smjesa (urološki čaj) s odveć niskom dozom medvjetke, ili bi preparate uzimali u dozi koja ne sadrži dovoljno aktivnih supstanci. Potrebno je i zaluživanje mokraće, ali vidjet ćemo dalje kako neki dokazuju kako to zaluživanje možda i nije nužno. Medvjetka je naša tipična planinska biljka koju susreću svi planinari na Dinaridima.

Botanički naziv:

Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng, Ericaceae

Naziv vrste:

Hrvatski sinonimi (FCD): zimzelena medvjetka Domac, R., 1994; medvjetka Šugar, I., 1994; medvjeđe grožđe Šugar, I., 1994; gornik Hirc, D., 1906, mlivnjak; Z. Liber, opernjak, Z. Liber.

engl. bearberry, ptarmingan berry, mountain box; fr. busserole, raisin d’ours, buxerolle, arbouisier trainante;njem. Bärentraube, Wolfsberre, Sandbeere, wilder Buchs

Porodica:

Ericaceae (vrešnjače)

Rod:

Arctostaphylos (medvjetka)

Ljekoviti dio biljke:

List (folium).

Tradicionalna primjena:

Infekcije mokraćnog sustava, kamenci mokraćnog sustava. Diuretik.

Moderna primjena:

Infekcije mokraćnog sustava, kamenci mokraćnog sustava. Diuretik.

Kada biti oprezan:

Ne koristiti duže od sedam dana.

Prehrambena vrijednost:

Nije prehrambena biljka.

Mogućnost zabune:

Najsličnija je vrsta europske brusnice, no zabuna nije opasna – list brusnice dijeli sličan kemizam medvjetki.

Zanimljivosti:

Već skoro 2000 godina postoje pisani tragovi o korištenju medvjetke kod istih bolesti kao i danas. Impresivna povijest. Katkad zaboravljamo da je i biljka kozmetike.

Botanički podaci

Polegli, puzajući grmić koji poput saga prekriva tlo. Listovi su vazdazeleni, kožasti, jajasti, dugi 1-3 cm, cjelovitog ruba, na licu maslinastozeleni i sjajni, a na naličju zagasiti, bez točkastih žlijezda (za razliku od brusnice). Mlađi listovi su dlakavi, a stariji goli. Cvat je građen od 3-10 cvjetova. Vjenčić je vrčast, bijel s ružičastim vanjskim rubom. Plod je crvena boba, kiselo-trpkog okusa. Biljka je arkto-alpske rasprostranjenosti (Europa, Sjeverna Amerika, Azija). Kod nas raste u planinskim područjima.

Oficinalni dijelovi biljke

List (folium)

Kvaliteta

Sukladno Ph. Eur. 01/2013:1054 Uvae ursi folium
Cijeli ili fragmentirani suhi listovi medvjetke.

najmanje 7% anhidričnog arbutina u suhoj drogi
identifikacija makroskopska i mikroskopska
identifikacija tankoslojnom kromatografijom uz poredbene tvari arbutin i galnu kiselinu
strane tvari: najviše 5% stabljika i najviše 3% strane tvari
najviše 10% listova drugačije boje
gubitak sušenjem najviše 10.0% (1.000 g pulverizirane droge, sušenje 2 sata na 105 °C)
ukupni pepeo najviše 5.0%

Kemijski sastav

Wichtl/Anton: fenolski heterozidi, među kojima dominara arbutin (5-15%), varijabilni sadržaj metil-arbutozida. Manje količine slobodnog hidrokinona i metil-hidrokinona. Slobodna galna kiselina i esteri galne kiseline i arbutozida, piceozid (p-hidroksi-acetofenon-glukozid). Sadržaj tanina rijetko prelazi 10%. Flavonoidi – hiperozid, te heterozidi kvercetola, kemferola i mirecitina. Triterpeni (ursolna kiselina, uvaol), heterozidi iridoida.

Indikacija i djelovanje

ESCOP: nekomplicirane infekcije donjeg urinarnog sustava, kao što je cistitis, u slučajevima kada primjena antibiotika nije nužna.

Tipovi ekstrakata i posologija

ESCOP: macerati u hladnoj vodi, 9-12 g listova dnevno podijeljenog u 2-4 doze; ovisno o sadržaju arbutina dnevni unos arbutina mora iznositi 400-800mg dnevno. Ekvivalentni preparati standardizirani na arbutin (najčešće biljni lijekovi s točno navedenim sadržajem arbutina).

EPS: 5mL 3-4x dnevno.

Osim sugestije ESCOP-a da se koristi macerati u hladnoj vodi, identična količina droge kao infuz.

Da li koristiti macerat ili infuz?
D. Frohne još 1970. godine daje vrlo vrijedne podatke o efikasnosti ekstrakcije arbutina u otopinu. Zaključuje kako je najefikasnija ekstrakcija infuz/15 minuta ili macerat biljnog praška (pulvisa) lista u hladnoj vodi. No, Frohne tada nije ispitao efikasnost ekstrakcije tanina koji izazivaju gastrintestinalne nuspojave. Podatke o tome objavio je isti autor puno godina kasnije: macerat u hladnoj vodi definitivno sadrži manje tanina od infuza.

Stoga je općenita preporuka da se koristi infuz lista, ali kod ljudi kojima razni pripravci, uključivši i medvjetku, izazivaju gastrointestinalne nuspojave, potrebno je spravljati macerat u hladnoj vodi. No, tada je potrebno da mikrobiološka kvaliteta droge bude sukladna kategoriji B.

Općenito i vrijedi pravilo da se paralelno uzima 1/2 žličice soda bikarbone (natrij-hidrogen karbonata) 2x dnevno ili dvije tablete 3x dnevno, radi zaluživanja mokraće. Postoje različite mišljenja i preporuke, o čemu pogledajte u mehanizmu djelovanja. U skladu s tim, treba izbjegavati i tvari koje zakiseljuju mokraću, poput većih količina octa, slatkih namirnica, te svakako gaziranih pića i slatkih sokova.

Vrijeme primjene

1 tjedan. U slučaju pogoršanja simptoma unutar 48 sata javiti se liječniku.

Kontraindikacije

Trudnoća, dojenje, djeca ispod 12 godina.

Interakcije s lijekovima

Nisu objavljeni (ESCOP).

Trudnoća i dojenje

Ne koristiti tijekom trudnoće i dojenja (ESCOP).

Nuspojave

Mučnina i povraćanje izazvane visokim sadržajem tanina. Jedan opisan slučaj “bull-eye” makulopatije izazvan nekontroliranim, trogodišnjim uzimanjem medvjetke. Ovaj slučaj objavljuju Wang et al. i ispravno pretpostavljaju da je problem inhibicija sinteze melanina uzrok ovog slučaja.

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja najvjerojatnije počiva na spoju arbutinu, no nije isključeno da i drugi kemijski spojevi sinergiziraju s učinkom arbutina. Još Lewin et al. (Arch. Pato. Anatom. Physiol. u. Klin. Med., 92: 9, 517-531, 1883) postuliraju i dokazuju kako su hidrokinoni zaslužni za antibakterijski učinak.

Arbutin je fenolski glikozid, odnosno spoj glukoze i hidrokinona. Pod utjecajem crijevne flore arbutinu se odcjepljuje (hidrolizira) glukoza i dolazi do oslobađanja čistog hidrokinona. Postoji dosta kontradiktornih podataka oko enzimske degradacije arbutina u bakterijama u tankom crijevu. Više autora, uključujući Kang et al., Khanal et al. i Blaut et al. dokazuju kako se in vitro arbutin metabolizira u bakterijama koje su zastupljene u humanoj crijevnoj flori. ESCOP pak iznosi mišljenje kako je “doprinos bakterija u hidrolizi arbutina vrlo nizak” citirajući Paper DH et al.: Bioavailability of drug preparations containing a leaf extract of Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng. (Uvae ursi folium). Pharm Pharmacol Lett 1993, 3:63-6. Kako ljudski organizam ne posjeduje enzim koji može razgraditi arbutin, arbutin najvjerojatnije razgrađuje crijevna flora.

Koji god da bio uzrok hidrolize, hidrokinon koji nastaje brzo se apsorbira i u jetri prolazi brzi metabolizam (detoksikaciju) procesom enzimske konjugacije sa sulfatom ili glukoronskom kiselinom. Ti se spojevi izlučuju u urin. Pod utjecajem bakterijskih enzima ili u lužnatom mediju, dolazi do ponovnog oslobađanja hidrokinona koji djeluje antibakterijski.

Quintus et al. potvrđuju kako se 75% doze arbutina izlučuje tijekom 4 sata u urinu kao konjugati sulfata u glukuronida. Ostaje još uvijek otvoreno pitanje potrebe zaluživanja urina (uzimanja “soda bikarbone”) zajedno s preparatom medvjetke. Još 1970. godine D. Frohne objavljuje kako se konjugati hidrokinona razgrađuju samo u alkalnom urinu (pH>8), te kako antibakterijska aktivnost znatno opada u kiselom urinu. Razlog tome, po njegovom stavu, je spontana hidroliza konjugata u alkalnoj sredini, a nastali hidrokinon je taj koji djeluje antibakterijski. Frohne spekulira, a temeljem farmakokinetičkih podataka, kako je za aktivnost presudan sulfatni konjugat a ne glukuronidni, ali tu tvrdnju ne možemo smatrati za konačnu istinu. Vrlo slične podatke objavljuju i Kedzia et al. Temeljem ovih studija proizašlo je mišljenje kako je urin potrebno alkalizirati. Tijekom vremena pojavila su se i suprotna mišljenja. Siegers et al. dokazuju u vrlo elegantnoj studiji kako sama Eschericiha coli enzimski razgrađuje metabolite hidrokinona. Zdravim dobrovoljcima su dali lijek Cystinol te sakupljali njihov urin. Urin su inkubirali glusulasom (smjesom enzima koji odcjepljuju glukuronsku kiselinu) te suspenzijom E. coli. Utvrdili su kako je sadržaj hidrokinona 20 puta veći u E. coli nego u urinu te kako sama bakterija efikasnije razgrađuje konjugate hidrokinona od glusulase. To je u farmakologiji poznati efekt suicidalnog supstrata. Naime, bakterija, “nesvjesna” opasnosti, “zagrize” udicu odnosno u sebe unese relativno neškodljivi hidrokinon-konjugat, ali njeni enzimi stvore u njoj antibakterijsku tvar, hidrokinon. Bez obzira na uvjerljivost ove studije, još nam nije posve potvrđeno kako je to slučaj s drugim mikroorganizmima a ne samo s E. coli. Stoga je savjet oko paralelnog uzimanja “soda bikarbone” i preparata medvjetke vrijedan, premda to nije (više) stav regulatornih agencija.

Što se tiče antimikrobnih studija, postoji cijeli niz relativno kontradiktornih in vitro studija. Jahodar et al. tvrde kako djelotvornost medvjetke ovisi o aktivnosti enzima glukozidaze, pa su bakterije visoke aktivnosti ovog enzima (Streptococcus faecalis, Proteus vulgaris i druge) osjetljivije, a one niske aktivnosti (Escherichia coli) manje osjetljive. Sasvim suprotno objavljuje Holopainen et al.: E. coli se pokazala kao najosjetljiviji organizam. Ostaje temeljno pitanje možemo li s današnjeg gledišta translacijske medicine uopće korelirati in vitro djelovanje ekstrakta, kada on sadrži spoj arbutin kojeg uopće niti nema na mjestu djelovanja.

Beaux et al. dokazali su diuretičko djelovanje u štakora, kada je ekstrakt bio primijenjen intraperitonealno. No, kada su Grases et al. davali vodeni ekstrakt oralnim putem u vodi, ekstrakt nije pokazao znatniji diuretički učinak. To i potvrđuje činjenicu kako se i u narodnoj medicini medvjetka ne koristi kao diuretik, već kao uroantispetik.

Kliničke studije

Premda je medicinska primjena medvjetke iznimno česta, to je biljka čija je uporaba uvelike temeljena na tradiciji i stoljetnoj praksi. Većina kliničkih studija medvjetke odnosi se na farmakokinetičke studije. Postoje tri kliničke studije u kojima je medvjetka u preparatu zajedno s drugim biljkama. Stoga na temelju tih studija ne možemo utvrditi (ne)djelotvornost same medvjetke. Studija Larsson et al., u kojoj je korišten vodeno-etanolni ekstrakt više biljaka, vodi do zaključka kako je preparat koji su ispitivali, UVA-E, dobar u profilaksi, a ne liječenju akutnog stanja. No, ponavljam, radi se o fiksnom preparatu više biljaka a ne čistoj medvjetki.

Sigurnost primjene

Postoji veći broj studija sigurnosti (mutagenosti, genotoksičnosti i akutne i kronične toksičnosti) u kojima se koriastio ekstraktu medvjetke, ali i arbutin te hidrokinon. Njih pregledno možete naći u EMA izvještaju o medvjetki. Glavna zabrinutost bila je vezana za hidrokinon koji izaziva niz toksičnih reakcija u organizmu. Od tuda i, ponekad, opsesivan strah od primjene medvjetke i njene hepatotoksičnosti, nefrotoksičnosti, te čak mogućnosti da izaziva tumore. EMA jasno iznosi kako se toksičnost hidrokinona ne može korelirati s mogućom toksičnosti medvjetke. de Arriba et al. nedavno su objavili vrlo suvislu studiju u kojoj na jasan način dokazuju kako hidrokinon nije izvor rizika kod primjene medvjetke. Uz dozu od 420 mg arbutina dnevno, izračunali su da izloženost organizma hidrokinonu iznosi 11 µg/kg/dan. Dozvoljena razina hidrokinona, kojeg inače unosimo normalnom prehranom, iznosi 100 µg/kg/dan. Stoga, uz restrikcije doze i dužine terapije, možemo zaključiti da je medvjetka sigurna za primjenu.

Kozmetička primjena

1997. godine Matsuo et al. objavili su kako ekstrakt medvjetke, odnosno arbutin, inhibiraju tirozinazu, ključni enzim u biosintezi kožnog pigmenta melanina iz L-DOPA-e (dioksifenil-alanina). Možda nisu bili svjesni kako su otvorili novo poglavlje u primjeni medvjetke. Ne treba čuditi da su upravo Japanci bili ti koji su ispitali ovu molekulu, jer je “bijeli” ten prava opsesija i estetski standard ljepote istočnih kultura, pogotovo u Japanu. Maeda et al.potvrđuju takav mehanizam djelovanja.

Postoji nekoliko manjih kliničkih studija arbutina i njegovih derivata, koje su objavili Ertam et al. te Hamed et al. U preglednim radovima Halder et al. i Parvez et al. zaključuju kako je arbutin sigurniji za primjenu od danas naširoko korištenog hidrokinona. Zhu et al. u preglednom radu iznose stajalište kako je prednost biljnih ekstrakata pred hidrokinonom manja melanotoksičnost u odnosu na hidrokinon. Korištena klinička doza je 100mg/g.

Osobna iskustvena praksa

Medvjetka je prvi odabir, biljka koja će pomoći kod cistitisa izazvanog raznim patogenim mikroorganizmima. Apsolutno dajem prednost upotrebi čiste medvjetke a ne urološkim čajevima koji sadrže manje količine medvjetke. Ako su vas na nekim predavanjima preplašili oko njene moguće toksičnosti, krivo ste shvatili. Medvjetka je ozbiljna ali sigurna biljka. Beskrajno me ljuti hipokrizija našeg društva. Toliko smo sigurnih biljaka limitirali i teško ih nabavljamo, a medvjetku, biljku za profesionalce koju bi trebali propisivati kao lijek, samo što ne nalazimo u K-plus ili S-budget varijanti. I to u pogrešnoj dozi. Pa zato ne djeluje. Zato pazite na dozu barem vi koji ovo čitate.

Ponekad sam znao imati vrlo konstruktivne rasprave da li je doista potrebno zaluživati urin ili ne. Još se njemački autori iz sedamdesetih ozbiljno raspravljaju o tome jer soda bikarbona ima i limitiran, prolazni efekt na kiselost urina, ali je i najsigurnija. Trenutno EMA (Europska agencija za lijekove) ima objektivan stav i navodi razloge pro et contra, a stavovi WHO, komisije E i ESCOP-a nisu usklađeni. Dobrih argumenata ima na obje strane vage. Moj je osobni stav kako je urin potrebno zalužiti, ali potpuno poštujem i tuđi stav i iskustvo.

Postoje i dvojbe oko dužine primjene medvjetke. Da, limit koji postavlja ESCOP je jedan tjedan i to je uglavnom sasvim dovoljno, ali u praksi i dobrom procjenom rizika i koristi, terapija medvjetkom se može nastaviti, po mom mišljenju, još sedam dana (to je bio i prijašnji stav ESCOP-a). No, za tu odluku morate imati dovoljno iskustva, zrelosti i znanja. Medvjetka sigurno nije biljka profilakse osim u rijetkim i iznimnim slučajevima. Za to se koristi cijeli niz drugih biljaka, poput irigacijskih droga lista koprive, zeleni preslice, lista breze, zeleni zlatnice ali i drugih biljaka koje dobro poznajemo poput brusnice, te dodataka prehrani kao D-manoze ili mikrobiološkog lijeka Urowaxoma kod infekcija E. coli, te probiotika.

Vrlo rijetko preporučam medvjetku zajedno s antibioticima. Obično je pametnije kuru medvjetke koristiti kao samostalnu terapiju, ili odmah nakon antibiotika.

The post Medvjetka first appeared on PLANTAGEA.

Maslačak

PG — Wed, 27 Feb 2019 11:35:41 +0000

Nema osobe koja ne zna u našim krajevima što je maslačak. Žuti cvijet, ponekad sličan nekim biljkama drugih rodova, i one prekrasne sjemenke s padobranima urežu nam se u pamćenje čak i ako smo urbana djeca. Maslačak je naš pratitelj ali često ga zaboravimo. Prava šteta. Maslačak je prijatelj ne samo našeg probavnog sustava već i bubrega. No, trebamo biti precizni. Djelovanje na bubrege je specijalnost lista, dok je korijen, bogat i gorkim tvarima i inulinom, specijalist probavnog sustava – jetre, tankog i debelog crijeva. Maslačak je svakoj osobi po mjeri – ako volimo biti “vodeni” tipovi i zadržavamo tekućinu, to će biti list, ako smo “jetreni” i “masno-slatki” tipovi to će biti korijen. Korijen je i odličan neprijatelj viška kilograma, pogotovo ako pekarnice proglasite zabranjenom zonom a vrata hladnjaka okrenete prema zidu. Od sezonskih kura čišćenja, preko loše probave pa čak i tegoba sa zglobovima, maslačak nam je uvijek tu toliko dostupan. On je i prehrambena biljka, kao i vodopija listovi, katkad i korijen, jedu se u pomalo zaboravljenim vrlo prirodnim mišancama, a sirup cvijeta je ugodni i zdravi sok.

Botanički naziv:

Taraxacum officinale Weber, Asteraceae

Naziv vrste:

Maslačak

Porodica:

Asteraceae

Rod:

Taraxacum

Ljekoviti dio biljke:

List, korijen

Tradicionalna primjena:

Diuretik, bolja probava, poboljšanje apetita, bolesti jetre, visok krvni tlak, zatvor

Moderna primjena:

Korijen: Manjak apetita, dispepsija, poboljšanje funkcije žuči i jetre

List: Adjuvantna terapija gdje je diuretički učinak poželjan (bubrežni kamenci, reumatske tegobe)

Kada biti oprezan:

Žučni kamenci, rijetko alergije na Asteraceae uključujući i maslačak.

Prehrambena vrijednost:

Jestiva biljka. Mladi listovi u salatama ili kuhani, blago gorkastog okusa. Mladi proljetni korijen kuhan, u jesen postaje gorki i slabo primjeren za prehranu. Cvjetovi od kojih se radi sirup za osvježavajuće napitke ili « med » maslačka koji se spravlja postavljanjem reda cvjetova i reda šećera. Nakon 2-4 tjedna ocijedi se i uzima kao slatki dodatak prehrani.

Mogućnost zabune:

Mladi listovi mogu sličiti na listove vodopije (cikorije). Zabuna nije opasna jer je i vodopija prehrambena biljka.
Najsličniji su članovi roda Leontodon (lavlji zub). Zabuna nije visokorizična ali ne očekujemo ljekovito djelovanje maslačka.

Zanimljivosti:

Maslačak je jedna od naših najčešćih biljaka. Odlična proljetna namirnica. Vjerovalo se kako žuti cvjetovi koji slične na sunce donose sreću ljubavnim parovima i zato su se spravljali vjenčići za kosu. Sjemenke s karakterističnim « padobranima » otpuhale su se odmah nakon što bi poželjeli neku želju. Vjerovalo se i kako žena može znati broj djece koji će roditi pomoću maslačka : kada bi otpuhala sjemenke, broj onih koji bi ostao na biljci bio bi broj njene djece. Simbol tuge zbog razapeća Isusa, gorčina biljke podsjećala bi na spritualnu gorčinu.

Botanički podaci

Maslačak je trajna zeljasta biljka sa snažnom vretenastim korijenom i listovima združenim u prizemnu rozetu. Listovi su suličasti, perasto urezani do duboko razdijeljeni. Stabljiku bez listova nazivamo batvo i ona na vrhu nosi zlatnožuti cvat građen od velikog broja jezičastih cvjetova. Svaka “latica” je zapravo jedan takav cvijet. Plodići na vrhu nose čuperak dlaka koji sliči na padobran i omogućuje lako rasprostranjivanje vjetrom. Samonikla je biljka čitave sjeverne polutke.

Oficinalni dijelovi biljke

Prema europskoj regulativi, ljekoviti su i korijen (taraxaci radix) i list (taraxaci folium). ESCOP navodi separatne monografije različitih indikacija za korijen i list.

Kvaliteta

Prema Ph. Eur. postoje dva zahtjeva za kvalitetom, smjesu zeleni biljke i korijena, te korijen biljke.
Taraxaci officinalis herba cum radice 07/2012:1851

Makroskopska i mikroskopska identifikacija
Identifikacija tankoslojnom kromatografijom uz klorogeničnu kiselinu i rutin kao poredbene tvari
Gubitak sušenjem: najviše 10,0% određeno na 1.000 g pulverizirane droge određeno na 105 °C kroz 2 h.
Ukupni pepeo: najviše 17,0%
Pepeo netopiv u kloridnoj kiselini: najviše 5,0%
Ekstraktibilna tvar: najmanje 30,0% (u vodi)
Indeks gorčine: najmanje 100

Taraxaci officinalis radix 01/2011:1852

Makroskopska i mikroskopska identifikacija
Identifikacija tankoslojnom kromatografijom uz klorogeničnu kiselinu i rutin kao poredbene tvari
Gubitak sušenjem: najviše 10,0% određeno na 1.000 g pulverizirane droge određeno na 105 °C kroz 2 h.
Ukupni pepeo: najviše 10,0%
Pepeo netopiv u kloridnoj kiselini: najviše 3,0%
Ekstraktibilna tvar: najmanje 20,0% (u vodi)
Indeks gorčine: najmanje 100

Patvorenja su rijetka. Moguće je da droga sadrži relativno slične vrste iz roda Leontodon. Katkad se korijen patvori vodopijom.

Kemijski sastav

List
Seskviterpenski laktoni. β-D-glukozid taraksične kiseline, 11β,13-dehidrolaktucin, .
Triterpeni. α- i β-amirin, lupeol, taraksasterol (α-laktucerol), cikloartenol, Ψ-taraksasterol (izo-laktucerol).
Fitosteroli. β-sitosterol, stigmasterol. kampesterol. Fenolske kiseline: p-hidroksi-fenil-octena kiselina.
Flavonoidi. Apigenin-7-O-glukozid, kvercetol-7-O-glukozid, luteolin-7-O-glukozid, luteolin-7-O-rutinozid, izo-ramnetol-3-O-glukozid, izo-ramnetol-3,7-O-diglukozid.
Fenolske kiseline. Kavena kiselina, p-kumarinska kiselina, ferulična kiselina, p-hidroksibenzojeva kiselina, cikorična kiselina, monokavoeil-tartarična kiselina, klorogenična kiselina.
Kumarini. Cikoriin, eskulin.
Minerali. Kalij do 4,5%.

Korijen
Polisaharidi. Inulin (2% u proljeće, 40% u jesen).
Seskviterpenski laktoni. Eudezmanolidi tetrahidroridentin A, taraksolid-β-D-glukopiranozid, gvajanolidi iksarin D i 11β,13-dehidrolaktucin, germakranolidi β-D-glukozid taraksične kiseline i njegov 11β,13 dehidro derivat.
Triterpeni. Lupanskog tipa – 3β-hidroksilup-18(19)-en-21-on. Taraksasterol i taraksakozid-γ-butirolakton-glukozid ester.
Fenilpropanski spojevi. Dihidrokonferin, siringin, dihidrosiringin.
Fenolske kiseline. Klorogenična kiselina, p-hidroskifenil octena kiselina, kavena kiselina.
Minerali. Kalij do 4,5%.

Indikacije/djelovanje

Komisija E (radix cum herba). Problemi lučenja žuči, diuretik, manjak apetita, dispepsija.

Komisija E (herba). Manjak apetita, dispepsija, meteorizam.

ESCOP (radix). Manjak apetita, dispepsija, poboljšanje funkcije žuči i jetre.

ESCOP (folium). Adjuvantna terapija gdje je diuretički učinak poželjan (bubrežni kamenci, reumatske tegobe).

Tradicionalna medicina. Čišćenje organizma, laksativ, reumatoidni artritis, giht, upalne bolesti kože, plućne bolesti, urinarne infekcije, manjak apetita.

Dodatna uloga u fitoterapiji: pretilost, upalne bolesti kože, celulit, povišen krvni tlak (limitirani učinak – samo kao blagi diuretik), hepatoprotektivni učinak, osteoartritis, low back pain, prebiotik.

Tipovi ekstrakata i posologija

Korijen

3-5g suhe droge kao dekokt (10 minuta kuhanja u vodi, ocijediti), piti svježe spravljen 3x dnevno.
Tinktura (25vol% etanol, 1:5 w/v) 5-10mL u vodi 3xdnevno
SIPF 5mL 2-3x dnevno u 1-2 dcl vode
EPS 5mL 2x dnevno u 1-2 dcl vode
Preparati ekvivalentni suhoj drogi (suhi ekstrakti)

Način primjene: obično prije obroka, pogotovo u slučaju dispepsije, djelovanja na jetru i žuč te u kurama mršavljenja.

List

Infuz 4-10 grama, 250 mL vode/10 minuta, 3x dnevno svježe spravljen
Tinktura (25vol% etanol, 1:5 w/v) 2-5mL/150-200mL vode, 3 doze dnevno
Svjež sok 5-10 mL/150-200mL vode, 2 doze dnevno

Način primjene: između obroka.

Vrijeme primjene

Nema ograničenja.

Kontraindikacije

Začepljenje žučnih puteva, empiem žučnog mjehura, opstruktivni ileus. Alergijske reakcije na biljku i biljne ekstrakte.

Interakcije s lijekovima

Nepoznate (ESCOP).

Suspektne: kardiotonični glikozidi (kalij), varfarin (ne-citokromski mehanizam).

Trudnoća i dojenje

Nema podataka. Ne uzimati bez prethodnog savjetovanja sa stručnom osobom.

Nuspojave

Rijetke. Moguć kontaktni dermatitis zbog seskviterpenskih laktona. U praksi iznimno rijetko.

Mehanizam djelovanja

Protuupalno djelovanje
Maslačak je tradicionalna ljekovita biljka, no sam mehanizam djelovanja je pomalo nejasan. Kim et al.dokazali su kako ekstrakt korijena smanjuje toksičnost teškog metala kadmija u makrofagima miša izoliranim iz peritoneuma. Mehanizam djelovanja počiva na poticanju stvaranja ili lučenja tumor nekrozirajućeg faktora α (TNF-α) zbog čega dolazi do porasta stvaranja dušikovog oksida (NO), tvari koja je jedna od molekula koja se stvara u upalnim reakcijama. No, u realnom životu ovaj mehanizam djelovanja ne objašnjava uobičajenu primjenu. Godinu dana kasnije, ista grupa autora objavljuje sličnu studiju, no ovog puta su dokazali djelovanje ekstrakta maslačka na NO neovisno o kadmiju kao toksičnom metalu a putem inducibilne NO sintaze (iNOS). Kim et al. su potom dizajnirali in vitro studiju s astrocitima štakora u kojima su dokazali kako ekstrakt korijena maslačka smanjuje stvaranje proupalnog TNF-α i kako je taj mehanizam posredovan smanjenjem stvaranja interleukina 1-β (IL-1β). Inducibilna NO sintaza i TNF-α/IL-1β bili su neko vrijeme veliki hit u farmaceutskom istraživanju, no nejasno je da li ovi opaženi in vitro efekti imaju relevantnost u indikacijama maslačka, korijena ili lista. Teoretski da, no vjerojatno to nije ni približno jedini mehanizam djelovanja.

Kashiwada et al. ispitivali su djelovanje frakcija ekstrakta korijena maslačka na stvaranje proupalnog leukotriena B4 u ljudskim neutrofilima. Dokazali su kako su 14-O-beta-D-glukozil-11,13-dihidro-taraksinična kiselina i 14-O-beta-D-glukozil-taraksinična kiselina najaktivniji spojevi. Signifikantnost i ovog mehanizma djelovanje ostaje naravno pod upitnikom. Jeon et al. dizajnirali su elegantni eksperiment u kojem su ispitali djelovanje četiri različita ekstrakta korijena maslačka: vodeni (hidrofilni), n-butanolni (srednje lipofilan) i etil-acetatni ekstrakt (visoko lipifilan), te standardni etanolni ekstrakt. U modelu upale izazvanom karagenanom u zračnim subkutanim džepićima u miševa, dokazali su djelotvornost etanolnog ekstrakta. N-butanolni ekstrakt najdjelotvorniji je bio in vitro na smanjenje iNOS i ciklooksigenaze-2 (cox-2). U praksi je moguće da ovaj opaženi efekt ima značenje u primjeni kod upalnih bolesti.

Koh et al. su pokazali kako metanolni, etil-acetatni i kloroformni ekstrakt lista maslačka smanjuje aktivaciju upalnog odgovora u RAW264.7 makrofagima, dok su Park et al. utvrdili isto djelovanje za vodeni i metanolni ekstrakt korijena maslačka. Isto su dokazali i Zhang et al. s pročišćenim taraksasterolom. Mehanizam djelovanja je posredovan inhibicijom prijenosa signala preko ERK i p38 molekula (Xiong et al.). No, očito nije samo taraksasterol jedini aktivni spoj: Park et al. pokazuju kako polisaharidi TOP-1 i TOP-2 smanjuju upalne parametre u RAW264.7 makrofagima putem moduliranja staničnog prijenosa signala inozitol-3-fosfat kinaze i proteina Akt.

In vivo, ekstrakt korijena maslačka smanjuje upalu u lipopilisaharid-izazvanom oštećenju pluća u miševa (Liu et al., San et al.). Vrlo je zanimljivo i da su Liu et al. potvrdili kako taraksasterol, jedna od aktivnih tvari iz maslačka, dramatično smanjuje upalu u mišjem modelu pulmonarne eozinofilije izazvanu ovalbuminom (“astma model” u miša). Prema studiji Zhang et al. taraksasterol smanjuje upalu i u modelu endotoksičnog šoka u miša izazvanog lipopilisaharidom.

Temeljem tradicionalne uporabe kod problema organa probavnog sustava, Seo et al. uvrdili su kako ekstrakt maslačka smanjuje upalu gušterače (pankreatitis) izazvanu kolecistokininom u štakora. Mehanizam djelovanja vjerojatno je posredovan povećanjem ekspresije heat-shock-proteina (HSP) 60 i 72 te smanjenjem stvaranja proupalnih faktora interleukina-6 (IL-6) i TNF-α. Ovaj mehanizam djelovanja može djelomično objasniti efekte tradicionalne primjene korijena maslačka kod probavnih tegoba, no vjerojatno nije jedini mehanizam.

Djelovanje na metabolizam
Petlevski et al. ispitivali su fiksnu smjesu više biljaka, među kojima je i maslačak i vodopija, na aloksan inducirani dijabetes u miševa u kojima se pokazao jasan učinak smanjenja razine glukoze i frkutozamina u krvi kao markera dijabetesa tip II. Kako se radi o preparatu nekoliko biljaka, ne možemo suditi o mehanizmu djelovanja maslačka temeljem ove studije. Spekulativno, možda se radi o učinku inulina, ali vjerojatno i drugih aktivnih tvari. Onal et al. su potvrdili kako je jedan od mogućih mehanizama inhibicija α-glukozidaze, mehanizma djelovanja koje pokazuje lijek akarboza koji se koristi kod dijabetesa tip II. Ipak, treba imati na umu da taj mehanizam djelovanja nije prvi odabir u dijabetesu tip II, te je tradicionalna uporaba maslačka u nekim zemljama za ovu bolest vjerojatno opravdana i visokim sadržajem inulina i to više kao dijetetske mjere a ne dugoročne kontrole dijabetesa tip II.

Zhang et al. dokazali su kako ekstrakt korijena maslačka smanjuje trigliceride u krvi miševa, te kako je moguće da je opaženi efekt posredovan inhibicijom pankreatične lipaze, enzima koji omogućuje probavu ulja (triglicerida). Ipak, pitanje je da li je ovo jedini mehanizam. Naime, lijek za pretilost Orlistat ima takav mehanizam djelovanja, no profila nuspojava Orlistata (masna stolica, probavne tegobe) nije i profil nuspojava korijena maslačka. To može biti jedan od mogućih mehanizama koji nije dominantan. Svejedno, opaženi odlični efekti na razinu triglicerida mogu opravdati tradicionalnu i modernu uporabu maslačka, pogotovo kao jedna od mogućih mjera kod pretilosti. Choi et al. potvrdili su u nešto realnijem modelu kako ekstrakt korijena maslačka povoljno djeluje na razinu lipida i antioksidativne enzime u zečeva koji su hranjeni povećanim udjelom kolesterola u prehrani. Ovaj model vrlo vjerojatno dobro opisuje realni život, premda ne govori o mehanizmu djelovanja.

U pomalo neobičnom eksperimentu, Jinchun et al. su nakon šestotjedne primjene ekstrakta maslačka u miševa dokazali kako smanjuje umor u miševa u modelu prisilnog plivanja, usporava pad glukoze u krvi i smanjuje porast mliječne kiseline i triglicerida u krvi. Ovo je posredni dokaz mehanizma djelovanja na metabolizam glukoze i lipida. Slične rezultate objavili su i Lee et al.

U vrlo modernoj studiji, uporabom RNA microarray tehnologije, Gonzales-Castejon et al. dokazali su kako ekstrakti i lista i korijena maslačka reguliraju gene koji utječu na adipogenezu (stvaranje masnog tkiva) i lipidni metabolizam u 3T3L1 preadipocitima miša.

Hepatoprotektivno djelovanje
Kako se korijen maslačka koristi kao jedna od “detoks” biljaka jetre i žuči, objavljeno je nekoliko studija hepatoprotektivnog učinka. Pročišćeni TOP-1 i TOP-2 polisaharidi iz korijena maslačka smanjuju ošetećenje jetre izazvanog tetra-klor-metanom u štakora (Park et al.). You et al. utvrdili su kako je u hepatoprotektivnom učinku u modelu oštećenja jetre izazvanog etanolom najdjelotvorniji vodeni a ne etanolni ekstrakt. Osim opaženog smanjenja jetrenih enzima kao markera oštećenja, miševi tretirani ekstraktom maslačka imali su i veće razine zaštitnih enzima u jetri, poput glutation-prekoksidaze, glutation-reduktaze i glutation-S-transferaze. Nasuprot njima, Mahesh et al. objavili su kako etanolni ekstrakt, te etanolni ekstrakt obogaćen seskviterpenskim laktonima smanjuje oštećenje jetre izazvano tetra-klor-metanom u miševa. I Domitrović et al.potvrđuju kako vodeno-etanolni ekstrakt korijena maslačka smanjuje oštećenje jetre u istom modelu, te smanjuje svaranje fibrinskih depozita smanjenjem glijalnog fibrilarnog kiselog proteina i α-aktina glatkog mišićja. Vrlo vjerojatno nekoliko grupa spojeva, među kojima i seskviterpenski laktoni, sinergijski ostvaruju svoj učinak na jetru.

Colle et al. su dokazali i povoljni učinak lista maslačka na paracetamol izazvano oštećenje jetre u miša, dok su Hfaideh et al. dokazali isto i za oštećenje jetre u štakora izazvanog natrij-dikromatom.

Djelovanje na motilitet
Korijen maslačka prema ESCOP-u koristi se kod dispepsije. U iznimno zanimljivom eksperimentu, Jin et al.ispitali su ekstrakt korijena maslačka u 70% etanolu. Taj ekstrakt su subfrakcionirali na etil-acetatni, n-butanolni i vodeni. Pokazali su kako ekstrakt, te pogotovo n-butanolna frakcija, povećava kontrakcije želučanog antruma i fundusa, dok smanjuje motilitet piloričkog sfinktera. Opaženi efekt i te kako bi mogao biti relevantan u primjeni korijena maslačka kod dispepsije.

Protutumorsko djelovanje
Koo et al. pokazali su kako ekstrakt korijena maslačka izaziva apoptozu u Hep G2 staničnoj liniji hepatocelularnog karcinoma. Taj mehanizam djelovanja, prema autorima studije, posredovan je povećanjem lučenja TNF-α i IL-1β. Kako stanice hepatocelularnog karcinoma nisu glavni produktori ova dva citokina, pitanje je da li je ovo mehanizam djelovanja i veliko je pitanje da li se ti učinci mogu translatirati na moguću kliničku primjenu kao protutumorskog lijeka. Sigstedt et al. detaljizirali su mogući protutumorski efekt tri ekstrakta in vitro: cvijeta, lista i korijena. U ovoj dobro dizajniranoj studiji, jedino je ekstrakt lista pokazao direktno djelovanje na rast stanica tumora dojke MCF-7/AZ koji je bio posredovan unutarstaničnim ERK proteinom. Ekstrakt korijena je blokirao invaziju MCF-7/AZ stanične linije u in vitro modelu na kolagenu tip 1, dok je ekstrakt lista blokirao invaziju LNCaP stanične linije prostate. Kao i uvijek, suditi o mogućoj kliničkoj primjeni na temelju in vitro rezultata gotovo je nemoguće. Do sada nije objavljena ni in vivo studija u eksperimentalnih životinja.

Druga djelovanja
Nedavno je objavljena vrlo neobična studija antidepresivnog učinka ekstrakta korijena i lista maslačka u miševa, a koja je vjerojatno posredovana učinkom na osovinu hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda, i to nakon dvotjedne primjene ekstrakta (Li et al.). Na osnovu ovog modela vrlo je teško raditi predikcije takvog djelovanja u ljudi, ali govori o mogućem posrednom, metaboličkom i/ili hormonskom efektu.

Kliničke studije
Usprkos neobičnom bogatstvu predkliničkih studija i tisuća godina korištenja, maslačak je slabo klinički ispitan. Jedino je objavljena pilot klinička studija efekta hidroetanolnog ekstrakta lista maslačka na diurezu u ljudi, gdje je utvrđen signifikantni porast diureze 5 sati nakon prve i druge doze, no nakon treće doze ovaj se učinak izgubio (Clare et al.).

Osobna iskustvena praksa

Maslačak je od temeljnih biljaka europske fitoterapijske prakse, stoga me čudi relativni manjak kliničkih opita s ovom biljkom. Gledano kroz literaturu, opisi djelovanja maslačka i njegovih ekstrakata se oslanjaju na well established use, odnosno empirijske upotrebe kroz stoljeća. Kao i druge slične biljke, maslačak je tipično drenažna biljka, odnosno djeluje na sustave izlučivanja u organizmu: gorke tvari iz maslačka djeluju kao koleretik, bogatstvo kalija (list ga sadrži više od korijena) djeluju diuretično, a inulin iz maslačka koristan je prebiotik, stoga utječe i na intestinalnu floru (“mikrobni organ”). Takvo djelovanje široko utječe na organizam, zato ne čudi šarolikost njegovih tradicionalnih indikacija, od metaboličkih bolesti, upotrebe u dermatologiji, do bolesti lokomotornog sustava poput reumatoidnog artritisa i osteoartritisa.

U mojoj iskustvenoj praksi, korijen maslačka je pametno koristiti kao adjuvantnu terapiju hiperkolesterolemije, pretilosti, sezonskih kura “čišćenja” organizma (djelovanje na jetru i bubrege), otežane probave/funkcionalne dispepsije (zbog djelovanja na lučenje žuči i prebiotičkog učinka).

Kod hiperkolesterolemije, maslačak se rijetko koristi kao samostalna terapija, mahom se udružuje s piskavicom, te sa standardiziranim pripravcima gljivice riže (Monascus purpureus). Maslačak je dobra zamjena za relativno skuplji SIPF/EPS pripravak artičoke, premda je manje klinički ispitan i drugačijeg djelovanja od artičoke. Ako se koristi kod pretilosti, kombinira se s barem još jednom biljkom iz cijelog arsenala sličnih pripravaka, poput zelene kave ili zelenog čaja.

U svojoj praksi, relativno rijetko ga savjetujem kod osteoartritisa, možda zbog osobnog stila ali i zbog toga što za to imamo klasičnije biljke poput harpagofita i kore vrbe.

U preko 90% slučajeva propisujem ga u obliku dekokta, rjeđe kao tinkturu suhe ili svježe biljke ili EPS. AKo financije dozvoljavaju, EPS mi je preferirani pripavak zbog jednostavnosti primjene i većeg spektra aktivnih spojeva. Zbog sadržaja inulina i drugih hidrosolubilnih spojeva, vodeni pripravci su idealni za primjenu zbog svoje svestranosti.

Slažem se s ESCOP i Komisijom E koja blago razgraničuje djelovanje lista (više kao diuretik ili dualno djelovanje na jetru/žuč i bubrege), te korijenom kojeg dominantno sugreriram kod metaboličkih tegoba i funkcionalne dispepsije. List maslačka kao diuretik znam preporučiti kao dodatnu pomoć u kurama mršavljenja kod ljudi gdje je pojačana diureza korisna.

Vrlo rijetko sam se susretao s nuspojavama, u cijeloj praksi nisam susreo alergijske reakcije a iznimno rijetko se dešavaju gastrointestinalne nuspojave (proljev, mučnine). Glavna zamjerka maslačku je njegov gorak okus koji narušava patient compliance (prikladnost za pacijente) i to uglavnom dekokta maslačka. EPS ekstrakt je dobar za “razmažene”, baš kao i tinktura. Statistički ga najčešće sugeriram u kurama, a rjeđe kao kroničnu terapiju.

PREPORUČENI ONLINE TEČAJEVI

The post Maslačak first appeared on PLANTAGEA.

Mala runjika

PG — Wed, 27 Feb 2019 11:30:41 +0000

Mala runjika samim svojim stasom i nenapadnošću simbolizira tiho prisustvo male runjike u fitoterapiji. Ona je često u sjeni daleko poznatijih biljaka koje djeluju na urogenitalni sustav. To ne znači da je u svim zemljama njena pozicija skromna. Mala runjika je popularna u francuskoj i talijanskoj fitoterapiji. Vremenom mi je prirasla srcu kao biljka prevencije urinarnih infekcija, slično brusnici. Nakon perioda akutne infekcije odlična je biljka za sprječavanje recidiva upale mokraćnog mjehura. Uz druge biljke može se koristiti i kod akutnih nekompliciranih cistitisa. Beskrajno je simpatična – njeni listovi podsjećaju na mišje uši što se odrazilo i na njena imena u francuskom i engleskom jeziku. Botanički je zahtjevna, u masi biljaka sličnog cvijeta i srodnica svog roda treba ju znati prepoznati.

Botanički naziv:

Hieracium pilosella L. Cichoriaceae

Naziv vrste:

Hrvatski naziv (FCD): mala runjika, Domac, R., 1994; ovčja bradica, ovčja travica, runjavica, brada ovčija, jandrašika, kosmura, ovčica mišja, ovčija brada, proljetnica, runjavičina, slavak, mišje uho Šulek, B., 1879 ; zečja loboda Kušan, F., 1956; dlakava runjika Pahlow, M., 1989

engl. mouse-ear hawkweed; fr. la piloselle, oreille de souris, oreille de rat, piloselle de rat, veluette, herbe a épervier; njem. das Kleine Habichtskraut, Mausohr-Habichtskraut

Porodica:

Cichoriaceae (glavočike jezičnjače)

Rod:

Hieracium (žutenica)

Ljekoviti dio biljke:

Zelen, (nadzemni dio) cvatuće biljke (herba cum flore).

Tradicionalna primjena:

Infekcije i tegobe mokraćnog sustava. Vanjskom primjenom kao adstringens za zacijeljivanje manjih ozljeda kože.

Moderna primjena:

Tradicionalni biljni proizvod koji povećava količinu izlučenog urina čime se postiže ispiranje mokraćnog sustava u cilju adjuvantne terapije manjih tegoba mokraćnog sustava.

Kada biti oprezan:

Runjika je vrlo sigurna biljka.

Prehrambena vrijednost:

Uglavnom se ne koristi kao prehrambena vrsta.

Mogućnost zabune:

Prije branja runjike treba se dobro educirati. Postoji niz vrlo sličnih vrsta ne samo roda Hieracium, već i nekih vrsta obitelji Asteraceae.

Zanimljivosti:

U doba prije antibiotika koristila se za liječenje bruceloze o čemu postoji više referenci od prije 50 godina, što se danas smatra zastarjelim načinom terapije. U Francuskoj je jedna od najprodavanijih biljaka koje se koriste kod infekcija mokraćnog mjehura, te u prevencije njihovog nastanka.

Botanički podaci

Mala runjika je samonikla u Hrvatskoj. Biljka je visine 10-15 centimetara i rijetko naraste više od 30 cm. Listovi su cjeloviti, ovalni, s gornje strane lista nalaze se duge dlake, dok je naličje lista obraslo gustim dlakama koje daju bijelo zelenu boju, svjetliju od lica lista. Listovi grade rozetu. Jedna od značajki je dugi stolon kojima se brzo širi po tlu. Za razliku od vrste Hieracium hoppeanum stolon je tanji, listovi rjeđe raspoređeni duž stolona i smanjuju se prema vrhu, dok su kod vrste H. hoppeanum podjednake veličine i gušće su raspoređeni. Cvjetna glavica je svijetlo žuta, svjetlije boje od primjerice, cvijeta maslačka, smještena na kraćoj stabljici koja je obrasla kratkim tamnijim žljezdastim dlakama. Pokrovni listovi u kojima se razvija cvijet obično su uži, oko 0,5-2mm, za razliku od vrste H. hoppeanum kod kojeg su širi (2-4mm).

Oficinalni dijelovi biljke

Zelen, (nadzemni dio) cvatuće biljke.

Kvaliteta

Opće monografije Europske farmakopeje o mikrobiološkoj čistoći i ekstraktima. Zahtjev prema Francuskoj farmakopeji:

makroskopska i mikroskopska identifikacija
identifikacija tankoslojnom kromatografijom uz poredbene tvari klorogenična kiselina, luteolin-7-glukozid, umbeliferon
strane tvari : najviše 10%, najviše 8% mineralnih tvari
gubitak sušenjem najviše 12,0% sušenjem 1,000g pulverizirane svježe biljke na 105 °C tijekom dva sata
ukupni pepeo najviše 15,0%
najmanje 2,5% derivata dihidroksi-cimetne kiseline, izraženo kao klorogenična kiselina određeno spektrofotometrijski reakcijom s natrij hidroksidom, natrij nitritom i natrij molibdatom

Kemijski sastav
Prema : Bruneton J., Pharmacognosie, Phytochimie, Plantes médicinales, 3^e édition, Editions Tec & Doc 1999 ; Bézanger-Beauquesne L, Pinkas M, Torck M, Trotin F. Plantes Médicinales des régions tempérées. Maloine S.A., Paris 1980 ; Garnier G, Bezanger-Beauquesne L, Debraux G. Ressources Médicinales de la Flore Francaise. Vol 2. Vigot Freres, Paris 1961 ; Gruenwald J, Brendler T, Jaenicke C, editors. PDR for Herbal Medicines. 4th ed. Thomson PDR, Montvale, 2007, 590-91 ; Stanojević L, Stanković M, Nikolić V, Nikoli L, Ristić D, Canadanovic-Brunet J, Tumba V. Antioxidant Activity and total Phenolic and Flavonoid Contents of Hieracium pilosella L. extracts. Sensors (Basel) 2009, 9(7): 5702-5714 ; Van Hellemont J. Compendium de Phytotherapie. 1st ed. A.P.B. Brussels, 1986 ; Wren RC. Potter’s New Cyclopedia of Botanical Drugs and Preparations. Safron Walden, The C.W. Daniel Company Limited, Essex 1998.

Flavonoidi kojih bude oko 0,25% u suhoj biljci, najviše luteolina, luteolin-7-glukozida, apigenin-7-O-glukozida, izoetin-4’-O-β-D-glukopiranozida. Hidroksikumarini, najviše ima umbeliferona kao 7-glukozida (oko 0,25% u suhoj biljci). Najviše ima derivata organskih kiselina, kavene i klorogenične kiseline (oko 20% u suhoj biljci). Ukupnih fenolskih spojeva ima oko 240mg/g ekvivalenata galne kiseline te flavonida 80 mg/g ekvivalenata rutina u suhoj biljci. Sadrži i triterpene, najviše α i β-amirina, tarakserola i taraksasterola i fer-7-en-β-ola. Biljka sadrži i tanine.

Indikacije/djelovanje

U etnomedicinskoj primjeni postoji konsenzus kako se mala runjika koristila kao diuretik i to je njena glavna namjena. Nekoliko autora iz sredine XX. stoljeća navode i druge tradicionalne uporabe : diuretik koji potiče lučenje klorida i dušikovih spojeva, kamenci u mokraćnom sustavu, pomoćna terapije kod gripe i malteške groznice, edemi, bronhitis (EMA). Vanjskom primjenom kao adstringens za zacijeljivanje manjih ozljeda kože. U doba prije antibiotika koristila se za liječenje bruceloze o čemu postoji više referenci od prije 50 godina, što se danas smatra zastarjelim načinom terapije.

Francusko ministarstvo zdravlja definira uporabu na sljedeći način: “tradicionalno korištena da potiče izlučivanje vode”.

Prema Europskoj agenciji za lijekove, njena uporaba je definirana: “tradicionalni biljni proizvod koji povećava količinu izlučenog urina čime se postiže ispiranje mokraćnog sustava u cilju adjuvantne terapije manjih tegoba mokraćnog sustava”.

ESCOP i Komisija E ne navode uporabu male runjike i njene indikacije.

Glavna vrijednost male runjike upravo je djelovanje na mokraćni sustav. Koristi se u dvije namjene :

prevencija ponovne pojave cistitisa nakon što smo drugim biljkama/lijekovima uklonili uzročnika bolesti. To je korištenje slično uporabi brusnice u prevenciji. Mehanizam djelovanja brusnice i runjike je različit. Oligomerni procijanidini tip A iz brusnice sprječavaju adherenciju (« lijepljenje ») patogenih bakterija za stijenke mokraćnog mjehura. Runjika svoje djelovanje bazira na efektu ispiranja (diureze), ali vjerojatno i bakteriostatskom učinku.
adjuvantna (dodatna) terapija akutnog nekompliciranog cistitisa, gdje se kombinira bilo s antibioticima, ili s antibakterijskim biljkama poput medvjetke, ili s biljkama koji sadrže oligomerne procijanidine poput brusnice i cimetovca.

Tipovi ekstrakata i posologija

Kao infuz : 2-4g biljne droge, 3x dnevno svježe spravljen (British Herbal Pharmacopoeia).

Tinktura 1 :5 (w/v) u 65% etanolu, doza nespecificirana ; oko 5mL 2-3x dnevno. Tinkture suhih biljaka sadrže duplo veći koncentraciju flavonoida i umbeliferona (Bilia et al.).

Suhi standardizirani ekstrakti, najčešće na derivate orto-hidroksicimetne kiseline. Ne postoji striktno navedena doza, ali kod akutnih infekcija uobičajena doza iznosi 1g suhog esktrakta 3x dnevno kroz nekoliko dana.

EPS ekstrakt, standardiziran na 0,8-1,2 mg/mL derivata orto-hidroksicimetne kiseline, 5mL 2x dnevno u vodi. Obično se koristi kao prevencija odnosno u kurama nakon infekcije tijekom 2-4 tjedna.

Indikacije se temelje na tradicionalnoj uporabi (EMA).

Vrijeme primjene

Nema ograničenja.

Kontraindikacije

Nepoznate.

Interakcije s lijekovima

Nepoznate.

Trudnoća i dojenje

Nema podataka. Ne uzimati bez prethodnog savjetovanja sa stručnom osobom.

Nuspojave

Rijetke, nisu opisane.

Mehanizam djelovanja

Antibakterijsko djelovanje
Više starijih referenci potvrđuje antimikrobni učinak ekstrakata male runjike (Duquenois et al., Duquenois et al., Strauch et al., Haag-Berruirer et al., Haag-Berrurier et al.). Relativno recentnija in vitro studija potvrđuje antibakterijsku aktivnost male runjike, pogotovo protiv Salmonella typhimurium, te Escherichia coli (Frey et al.). Premda nisu niti u jednoj studiji istovremeno komparirane, antibakterijski učinak je slabiji u odnosu na medjvetku ili eterična ulja.

Diuretsko djelovanje
U štakora, ekstrakt male runjike djeluje diuretski uz povećanje lučenja natrija i kalija u odnosu na kontrolnu skupinu. Ekstrakt nije djelovao na promjenu pH urina. (Beaux et al.).

Antioksidativni učinak
Ekstrakt male runjike djeluje antioksidativno in vitro, korelacija s kliničkim učinkom je nejasna (Stanojević et al., Gowronska-Grzywacz et al.).

Kliničke studije

Nisu opisane. Sve indikacije se temelje na tradicionalnoj uporabi.

Osobna iskustvena praksa

U moru biljaka koje djeluju na urogenitalni sustav svaka ima svoju specifičnost. Runjika je korisna kao dobra biljka prevencije i katkad bude jedan od odabira kada brusnica ili druge biljke nisu dovoljno djelotvorne. Uz brusnicu i list borovnice, ima moju preporuku pogotovo kod E. coli. Jedna mi je od najdražih biljaka u akutnim situacijama kao adjuvantna terapija i odlična je pomoć kako antibioticima tako i medvjetki. Fini “čistač” mokraćnog sustava, katkad će nam biti kao čaj povremenih kura ili jednostavno kao ugodan dnevni čaj planinara. Kod nas postoji u i u fiksnoj kombinaciji s ortosifonom, drugom poznatom diuretskom biljkom.

The post Mala runjika first appeared on PLANTAGEA.

Konopljika

PG — Wed, 27 Feb 2019 11:25:09 +0000

“Naravno da sam probala konoplju i nije ništa pomoglo”. “Pardon, pitao sam vas za konopljiku.” “Da, da, uzimala sam konoplju.” Nakon 15 minuta ove “Ćelave pjevačice” uživo ipak se počnu razlikovati ove dvije biljke. Konopljika je kod nas bila nevjerojatno zaboravljena, prvo nije bila dostupna, onda je bila dostupna u samo jednom proizvodu, pa ajde u dva, pa onda opet ni u jednom kada se država sjetila da ju ograniči, pa onda opet pravnim bravurama dostupna. Srećom, konopljika je strpljiva biljka i kao i vrkuta doživjela je renesansu prvo zahvaljujući osobnim (pozitivnim) iskustvima, a medicinska struka tek skromno koketira s ovom biljkom. Ali je krenula, na moje veselje, samo što ću još puno puta morati na predavanjima ponoviti naziv ove biljke. Zabavna strana konopljike je njeno svojstvo anafrodizijaka – zato se u europskim jezicima naziva fratrov papar jer smanjuje seksualnu želju kod (naizgled) uvijek napaljenih muškaraca. To ne radi srećom kod žena. Konopljika je doista prava ženska biljka koja se stoljećima koristila kod problema menstrualnog ciklusa i neplodnosti. S obzirom na porast tegoba hormonskog sustava – njena budućnost je neupitna.

Botanički naziv:

Vitex agnus-castus L. Verbenaceae

Naziv vrste:

Hrvatski sinonimi (FCD): konopljika Domac R., 1994; konopljika velika, šibika oštra, biber divji Šulek B., 1879, biber poljski Šulek B., 1879, čistila Šulek B., 1879, konoplika Šulek, B., 1879, konoplika otočka Šulek B., 1879, prstasta konopljika Schlosser J.C.K.; Vukotinović Lj., 1876, divlji papar, Pahlow, M., 1989, otočka konopljika Pahlow, M., 1989

engl. chaste tree, chastberry; fr. gattilier, agneau-caste, poivre des moines, poivre sauvage; njem.Mönchspfeffer, Keuschlamm

Porodica:

Verbenaceae (sporiške)

Rod:

Vitex (konopljika)

Ljekoviti dio biljke:

Plod (fructus)

Tradicionalna primjena:

Hormonske tegobe kod žena, nepolodnost.

Moderna primjena:

Predmenstrualni sindrom (PMS) uključujući i simptome mastodinije i mastalgije; problemi menstrualnog ciklusa (polimenoreja, oligomenoreja, amenoreja) (ESCOP).

Kada biti oprezan:

Ne koristiti s lijekovima koji djeluju na ženske spolne hormone ili kao spolni hormoni žena, pitati za savjet.

Prehrambena vrijednost:

Listovi su se katkad koristili kao začin za ribe na gradele.

Mogućnost zabune:

Vrlo rijetko, konopljika je vrlo karakterističnog izgleda.

Zanimljivosti:

“Fratrov papar” bio je popularan među muškim svećenstvom zbog smanjenja “griješnih” želja. Možda smo zbog njih i pamtili i razvijali medicinsku uporabu.

Botanički podaci

Konopljika je mediteranski grm visine do čak šest metara (obično 1-2) dugačkih rasperjenih zašiljenih listova, a mirisni cvjetovi plavkaste boje su smješteni na izduženom cvatu grozdolikog izgleda.

Oficinalni dijelovi biljke

Plod (ESCOP, Komisija E).

Eterično ulje dobiva se i iz listova i cvjetova i nije oficinalno.

Kvaliteta

Opće norme i biljnim drogama prema Ph. Eur. Ne postoji zasebna norma. Obavezna je:

makroskopska identifikacija
mikroskopska identifikacija: žljezdane dlake koje sadrže najčešće kratke baze i s četiri stanice na sekretornom vršku, elastični trihomi na kaliksu sastavljeni od 1-5 stanica hrapave kutikule, jedna terminalna stanica više ili manje izdužena. Endokarp sadrži stanice s debelim kristalima žute do žuto smeđe boje. Kristali su najčešće izodijametrični. Stanice parenhima su velike, zaobljene, s rubovima koji mogu biti u obliku kanala ili u formi stepenica. Bojanje na škrob je negativno.

Kemijski sastav

Iridoidi i heterozidi iridoida (oko 1%): aukubozid, aukubozid-4-hidroksibenzoat, anguzid (0,01-0,4%).
Diterpeni: rotundifuran (0,04-0,30%), viteksilakton (0,02-0,17%), 6β,7β-diacetoksi-13-hidroksi-labda-8,14-dien (0,02-0,1%).
Flavonoidi (0,05-0,08%): 6-C-glukozil-luteolin, metil-esteri kvercetagenina i 6-hidroksikemferol poput 3,6,7,4′-tetrametiletera-kvercetagenin (kasticin) kojeg ima 0,02-0,21%, te manje količine 3,6,7-trimetil-etera-kvercetagenina (krisofenol-D), 3,6,7,4′-tetrametiletera-6-hidroksikemferola i 3,6,7-trimetileter-6-hidroksi-kemferola.
Eterično ulje(0,15-1,8%) koje sadrži 2-44% sabinena, 4-35% 1,8-cineola, 1-23% α-pinena, 5-12% E-β-farnezena, 1-6% β-kariofilena te limonen, bornil-acetat i α-terpenil-acetat.
Tanini (0,8-1,6%), trigliceridi.

Indikacije/djelovanje

Predmenstrualni sindrom (PMS) uključujući i simptome mastodinije i mastalgije; problemi menstrualnog ciklusa (polimenoreja, oligomenoreja, amenoreja) (ESCOP).

Tradicionalno se koristi stoljećima kao snažan anafrodizijak (Dioskorid), odakle potječe i naziv vitex agnus castus (vitez čestitosti), te narodni nazivi koji ga vezuju uz svećenstvo (biskupski papar, poivre de moines, Mönchspfeffer). Koristi se i za liječenje ženske neplodnosti raznih uzroka, te bolestima vezanima za hiperprolaktinemiju, ali paradoksalno i kao galaktogog.

Česti “off label use” uključuje i menopauzalne tegobe, endometriom i leiomiome.

Tipovi ekstrakata i posologija

ESCOP: preparati ekvivalentni 30-40mg biljke, ili do 240 mg kod PMS-a.

Najčešće su tinkture svježe ili suhe biljke, EPS te suhi standardizirani ekstrakti. Infuzi i dekokti nisu uobičajeni, pa se preferiraju tinkture, EPS i suhi standardizirani ekstrakti.

Najčešće sugeriram: tinktura svježe biljke 40 kapi u vodi 2x dnevno ili EPS, 2,5 mL u čaši vode 2x.

Vrijeme primjene

Najmanje 3 mjeseca osim u ponekim slučajevima. Nema jasnijih ograničenja ali uvijek se posavjetovati sa stručnom osobom.

Kontraindikacije

Nepoznate (ESCOP, Komisija E).

Spekulativne: Progesteron receptor pozitivni karcinomi dojke zbog mogućeg djelovanja na progesteron.

U posljednjoj studiji objavljenoj u Drug Safety, neželjeni učinci konopljike su klasificirani kao blagi, tranzijentni i reverzibilni.

Interakcije s lijekovima

Nepoznate (ESCOP, Komisija E).

Oprez kod korištenja lijekova antagonista ili modulatora dopaminskog receptora, zbog djelovanja konopljike na dopaminergički sustav. To uključuje haloperidol i bromokriptin.

Farmakodinamska interakcija u slučaju oralnih kontraceptiva, antiestrogenske i hormonski nadomjesne terapije (spekulativna). Izbjegavati paralelnu terapiju konopljike i tih klasa lijekova.

Mehanizam djelovanja

Kao i za mnoge biljke mehanizam djelovanja ostaje relativno spekulativan. Aliutz et al. objavljuju kako ekstrakt konopljike smanjuje stvaranje (sekreciju) prolaktina u stanicama hipofize štakora, a vjerojatni mehanizam djelovanja ovisi o djelovanju na dopaminske receptore. Meier et al. su detaljnije ispitivali i utvrdili relativno visoku selektivnost prema D2 receptorima (dopaminski receptor tip II) te opioidnim receptorima. Spojevi koji pokazuju utjecaj na dopaminske receptore su diterpeni. Webster et al. dokazuju kako ekstrakt konopljike najviše djeluje na μ-opioidne receptore i kako je ovaj mehanizam djelovanja barem djelomično zaslužan za opažene kliničke efekte. Ista grupa autora nekoliko godina kasnije potvrđuje specifičnost prema μ i δ, ali ne i κ opioidne receptore. Liu et al. ispitivali su djelovanje tri biljke: konopljike, crvene djeteline i hmeljain vitro. Zanimljivo, ekstrakt konopljike povećava ekspresiju progesteronskih receptora, ali vrlo specifično djeluje na estrogene receptore: za razliku od ekstrakta crvene djeteline ne povećava sintezu alkalne fosfataze (normalno inducirane estrogenim receptorima) u S30 stanicama tumora dojke, ali povećava sintezu presenelin-2 proteina kao i ekstrakt crvene djeteline i hmelja. Sva tri ekstrakta pokazuju spsobnost vezanja za estrogene receptore tip α i β. Opažena djelovanja potvrđena su i in vivo u miševa: kao i agonist dopamina bromokriptin, ekstrakt konopljike povećava razinu luteinizirajućeg hormona (LH) i testosterona, a taj efekt sprječava antagonist dopamina haloperidol (Nasri et al.).

Antioksidativno djelovanje potvrđeno je u više ispitivanja, ali je nejasno ima li to ikakvu važnost u kliničkoj primjeni uobičajenih doza (Hajdu et al., Saglam et al.). Nekoliko je grupa autora objavilo citotoksično i protutumorsko djelovanje in vitro (Hirobe et al., Ohyama et al., Weisskopf et al., Mazzio et al., Imai et al.,Kikuchi et al.. Opaženi efekt je vjerojatno posredovan na acetilaciju histona H3 (Kikuchi et al.). Bez obzira na obilje in vitro podataka, konopljika nije protutuorski lijek niti ju treba tako percipirati. Protuupalno djelovanje dokazalo je više grupa autora ali je više fokusirano na djelovanje izoliranih grupa spojeva: p-hidroksi benzojeva kiselina, metil-3,4-dihidroksibenzoat i 3,4-dihidroksi benzojeva kiselina inhibiraju upalne citokine a artemetin i kasticin inhibiraju 5-lipooksigenazu (Choudhary et al.). Nejasno je da li je ovo djelovanje bitno za uobičajene indikacije konopljike.

Klinička istraživanja

Još 1993. Milewicz et al. objavili su vrlo zanimljivu studiju. 52 žene s deficitom funkcije lutealne faze ciklusa dobivale su 20mg ekstrakta konopljike, te su rađene analize hormona 5-6 i 20ti dan ciklusa. Nakon tri mjeseca u ispitanica je određivana latentna hiperprolaktinemija određivanjem prolaktina 15 i 30 minuta nakon injekcije μg TRH (tireotropin-oslobađajući hormon). U svih ispitivanih sudionica došlo je do produženja lutealne faze koja je bila skraćena, a deficit progesterona u lutealnoj fazi je korigiran. Smanjena je bila i latentna hiperprolaktinemija. Došlo je i do porasta 17-β-estradiola u lutealnoj fazi.

Halaska et al. dizajnirali su studiju u kojoj je 48 sudionica uzimalo 1,8mL tekućeg ekstrakta (2×30 kapi) konopljike kroz tri ciklusa, a 49 placebo. Kriterij ulaska u studiju bila je mastalgija (bol u grudima) najmanje 5 dana prije menstruacije. Bol se signifikantno brže smanjivala u grupi koja je uzimala ekstrakt konopljike a u odnosu na placebo. Nekoliko godina kasnije Halaska et al. objavili su rezultate slične studije s cikličkom mastalgijom. Intenzitet boli kao glavni parametar signifikantno je bio smanjen u odnosu na placebo grupu nakon provg, drugog i trećeg ciklusa terapije. Nije bilo razlike u neželjenim reakcijama između placeba i grupe koja je primala konopljiku.

U multicentričnoj otvorenoj studiji bez kontrole s 1634 pacijentice s predmensturalnim sindromom (PMS) nakon tri mjeseca terapije 81% ispitanica ocijenilo je svoj status boljim, sukladno dizajniranom upitniku. Mastodinija, dominantni simptom, bio je glavni parametar u kojem se vidjelo poboljšanje. Studiju su objavili Loch et al. Berger et al. objavili su rezultate prospektivne multicentrične studije na 50 pacijentica koje sa simptomima PMS-a. 43 pacijentice završile su studiju a 16 od njih bile su i na paralelnoj terapiji oralnim kontraceptivima. 38 pacijentica je prema VAS (visual analogue scale) upitniku procijenilo terapiju srednje do odlično djelotvornom. MMDQ (Moos’ menstrual distress questionnaire) parametar je bio signifikantno bolji, nakon tri mjeseca prestanka terapije još uvijek je bio 20% bolji baznog MMDQ što govori kako učinak konopljike traje i više mjeseci nakon prestanka terapije. Schellenger je dizajnirao placebo kontroliranu, duplo slijepu i randomiziranu studiju (skupina koja je primala konopljiku – 86 sudionica, placebo skupina – 84 sudionice). Ispitivani su klasični parametri: iritabilnost, promjene raspoloženja, ljutnja, glavobolja, osjećaj napetosti u grudima te drugi simptomi poput nadutosti. I ova studija se pokazala uspješnom s 52% sudionica kod kojih je terapija bila uspješno u grupi koja je primala konopljiku versus 24% u placebo grupi.

Atmaca et al. komparirali su ekstrakt konopljike i antidepresiv fluoksetin u 41 pacijentice s predmenstrualnim disforičnim poremećajem. Korišteni su sljedeći parametri: Penn daily symptom report (DSR), Hamilton depression rating scale (HAM-D), The clinical global impression-severity of illness (CGI-SI) i The clinical global impression-improvement (CGI-I). Terapija je bila uspješna u 68,4% pacijentica u grupi koja je primala fluoksetin te 57,9% u grupi koja je primala konopljiku. Nije bilo statistički signifikantne razlike između grupa. Slične rezultate objavila je i grupa talijanskih autora, Ciotta et al.

He et al. dizajnirali su dvostruko slijepu, randomiziranu, placebo kontroliranu studije s 217 ispitanica s predmenstrualnim sindromom. Usprkos vrlo visokom placebo odgovoru (preko 50%), grupe koje su primale konopljiku bile su signifkantno različite od placeba prema svim ispitivanim standardnim parametrima (PMSD i PMTS).

Ma et al. su druga grupa kineskih autora koji su objavili rezultate dvostruko slijepe, randomizirane, placebo kontrolirane studije konopjike. Koristeći premenstrual syndrome diary (PMSD) skor utvrdili su kako je konopljika signifikantno djeltvornija od placeba. Ista grupa autora objavila je sličnu studiju sa sličnim zaključkom, s tim što su posebno naglasili parametar nesanice koji je pokazivao najsignifikantniju razliku u odnosu na placebo.

Zamani et al. ispitivali su u konopljiku (62 ispitanice) vs. placebo (66 ispitanica) kod PMS-a. I u ovoj studiji konopljika se pokazala signifikantno djelotvornijom od placeba.

Zanimljivo, van Die et al. objavili su rezultete dvostruko slijepe, randomizirane, placebo kontrolirane studije fiksne kombinacije gospine trave i konopljike kod menopauzalnih tegoba. Ova kombinacija nije se pokazala djelotvornijom od placeba. U vrlo maloj studiji van Die et al. ispitivali su isti ekstrakt kdo PMS-a. Koristeći Abrahams Menstrual Symptoms Questionnaire autori su utvrdili kako je ova kombinacija biljaka djelotvorna u odnosu na placebo, s tim što placebo efekta, neobično za PMS, nije bilo u ovoj studiji.

Potaknuti pozitivnim djelovanjem konopljike u objavljenim studijama, Ambrosini et al. dizajnirali su eksploratornu studiju u žena kod kojih je migrena povezana s menstrualnim ciklusom. U 42% žena frekvencija napada migrene smanjila se preko 50%, a u 57% žena došlo je do više od 50% smanjenja u broju dana s migrenoznom glavoboljom. Potaknuti ovim rezultatima autori su započeli i dvostruko slijepu, randomiziranu i placebo kontroliranu studiju čije rezultate još uvijek čekamo.

Schellenberg et al. dizajnirali su i “dose response” studiju gdje su komparirali 8, 20 i 30 mg Ze 400 ekstrakta konopljike versus placebo. 8 mg se pokazalo nedovoljnom dozom (siti učinak kao i placebo), dok nije bilo razlike između grupa koje su primale 20 i 30 mg.

Odličan i relativno recentni pregledni rad o kliničkim istraživanjima obavili su van Die et al.

Kozmetička primjena

Osim eteričnog ulja, konopljika je i kao ekstrakt našla svoje mjesto u kozmetici. Tako švicarska biotehnološka tvrtka Mibelle biochemistry razvila liposmski oblik ekstrakta konopljike zvučnog naziva Happybelle. Njegova uloga bi, teoretski, trebala biti stimulacija endorfina i bolji izgled kože. Premda mi ovaj ekstrakt nikada nije bio favorit, iznimno je ugodan za kožu svih tipova.

Osobna iskustvena praksa

Konopljiku svrstavam među biljke koje vrlo često savjetujem, vjerojatno i zbog učestalosti tegoba ali i njene djelotvornosti kao monoterapije. Statistički, to su najčešće menopauzalne tegobe, PMS, sindrom policističnih jajnika, leimiomi i endometriom. Ipak, treba imati na umu kako je konopljika prije svega ispitana u PMS-u. No, moje je iskustvo kako je čak i djelotvornija kod menopauzalnih tegoba. Postoji jednostavno pravilo: ako droge s izoflavonima i njihovi preparati nisu djelotvorni nakon mjesec dana (soja, crvena djetelina, jam, kudzu…), onda je vrijeme za konopljiku. Dapače, vremenom mi je postala prva biljka odabira kod menopauzalnih tegoba. Po mom iskustvu, ostvaruje svoj učinak brže od izoflavona, barem statistički.

Doza je dosta bitna. Tinktura 1:5 w/v 70% etanol, 40 kapi 2x dnevno gotovo mi je sveto pravilo. Kao noviji ekstrakt pojavio se i EPS, idealan i zbog cijelog profila vrlo raznolike kemije konopljike i moram se izraziti vrlo vrlo pohvalno o njegovoj djelotvornosti. Uobičajena doza EPS ekstrakta je 2,5mL 2x dnevno. Naše zakonodavstvo okrutno se poigralo s konopljikom, pa treba dobro imati na umu ovu posologiju.

Konopljika je i jedan je od tradicionalnih klasika za liječenje steriliteta u žena ako je izazvan hormonskim tegobama i nije kompliciran drugim faktorima. Njena je prednost sigurnost u upotrebi: u praksi nisam susreo niti jednu neželjenu nuspojavu konopljike, pokazuje dobar patient compliance zbog jednostavnosti uzimanja (tinktura, EPS, bez kuhanja i pripremanja) i prihvatljivog okusa. Najviše preferiram tekuće ekstrakte konopljike jer s njima imam i najviše iskustva, premda nisam protivnik suhih standardiziranih ekstrakata i njihovih formulacijskih oblika. Konopljika se uvijek daje na “duge staze”, odnosno u periodima od više mjeseci što sugerira i ESCOP, a to je i posve logično imajući na umu dugotrajnost liječenja hormonskih disbalansa u žena. Konopljika je i biljka sindroma policističnih jajnika (PCOS) te amenoreje. Kod tih tegoba pametno ju je kombinirati s uljima bogatim γ-linolenskom kiselinom (boražina, noćurak). Ipak, treba imati na umu kako su PCOS bolest više lica i uzroka i kod njega dolazi do važnosti individualna procjena.

Gotovo je nevjerojatno da još prije desetak godina ova stoljećima poznata ljekovita biljka nije u Hrvatskoj bila šire korištena. I još uvijek je odveć slabo preporučana s obzirom na njene vrijednosti.

PREPORUČENI ONLINE TEČAJEVI

The post Konopljika first appeared on PLANTAGEA.

Divlja maćuhica

PG — Wed, 27 Feb 2019 11:20:32 +0000

Da li je skromna biljna ljepotica mogla naći ijednu drugu primjenu osim u zdravlju kože? Tko zna. Uvijek se sjetim Signatura rerum i teorije kako sam izgled biljke sugerira njenu namjenu. Uz takvu ljepotu, vjerojatno su naši drevni preci prvo i pomislili kako će nas ovakva biljka učiniti ljepšima – iznutra. Divlja maćuhica je pravi simbol ljepote i u metafizičkom smislu. Ljepota može biti uočljiva, katkad i drečava, baš kao i neke biljke. No, prava ljepota je skrivena – maćuhicu ćete naći tek kad malo zastanete i date sebi priliku da ju potražite. Skrivenu u travi na rubu bukovih šuma Velebita – nećete ju naći ako su vam misli kontaminirane žurbom prema cilju. Na strmim padinama samoborskog gorja – nećete ju uočiti ako samo mislite na fizički umor uspona. Na prijelazu željezničke pruge kod zapadnog kolodvora – nećete joj se diviti ako i u oštrom kamenju prekrivenom hrđom tračnica ne možete naći skrivenu ljepotu. Da parafraziram svoju sestru, toliko se žurite naći ljubav da je nikada nećete niti naći. Jer ste toliko bili brzi da vas ljubav nije uspjela ni stići.

Botanički naziv:

Viola tricolor L., Violaceae

Naziv vrste:

Hrvatski sinonimi (FCD): maćuhica Domac R., 1994; božji cvit Šulek B., 1879; gospina ljubica Šulek B., 1879; iskrica modra Šulek B., 1879 1256, kokošina voljca Šulek B., 1879; ljubica trovrsna Šulek, B.,1879; mačoha Šulek B., 1879; mačuha Šulek B., 1879; maćuha Šulek B., 1879; maćvica Šulek B., 1879; sirotica Šulek B., 1879; udovica Šulek B., 1879; ljubica trobojna Schlosser J.C.K.; Vukotinović Lj., 1876; maćuhica divlja Pahlow M., 1989

eng. wild pansy, hearts ease herb, love-in-idleness; fr. pensée sauvage, pensée des champs, violette tricolore; njem. Wildes Stiefmütterchen, Ackerveilchen, Ackerstiefmütterchen, Dreifaltigkeitskraut, Feisamtee

Porodica:

Violaceae (ljubičice)

Rod:

Viola (ljubice)

Ljekoviti dio biljke:

Zelen u cvatu (herba cum flore).

Tradicionalna primjena:

Oduvijek je primjena bila povezana s kožom, od akni do raznih infektivnih bolesti kože i kroničnih upalnih bolesti kože.

Moderna primjena:

Bolesti kože poput ekcema, seboroičnog dermatitisa, impetiga i akne; tjemenica i pelenski osip.

Kada biti oprezan:

Vrlo sigurna biljka.

Prehrambena vrijednost:

Ušećereni cvjetovi i danas su ukras na slasticama.

Mogućnost zabune:

Nekoliko je sličnih vrsta u rodu Viola, no zabune nisu opasne.

Zanimljivosti:

Predak kultivirane maćuhice, iznimno lijepa biljka kao da simbolizira ljepotu kože. Nepravedno zaboravljena, a danas ponovo zvijezda.

Botanički podaci

Divlja maćuhica je jednogodišnja biljka ili kratkoživuća trajnica, šuplje stabljike. Stabljika je granata. Listovi su na dugačkoj peteljci srčastog do jajastog ili duguljastog oblika. Nalaze se nasuprot s prstasto razdijeljenim postranim listićima. Cvjetovi izrastaju iz pazuha listova i pojedinačno su smješteni na dugačkim peteljkama. Cvjetovi kod divlje maćuhice ili su žućkasto-bijele boje, ili veći, i ljubičaste boje.

Oficinalni dijelovi biljke

Zelen u cvatu.

Kvaliteta

Sukladno Ph. Eur. 01/2008:1855 corrected 6.0 Violae herba cum flore:

makroskopska i mikroskopska identifikacija
identifikacija tankoslojnom kromatografijom uz kavenu kiselinu, rutin i hiperozid kao poredbene tvari
strana tvar: najviše 3%
indeks bubrenja: najmanje 9, određeno na pulveriziranoj drogi
gubitak sušenjem: najviše 12% (1.000 g pulverizirane droge, sušenje 2 sata na 105 °C)
ukupni pepeo: najviše 15,0%
najmanje 1,5% flavonoida izraženog na violantin

Kemijski sastav

Sluzi (oko 10%) sastavljene od35% glukoze, 33% galaktoze, 18% arabinoze i 8% ramnoze.
Flavonoidi. O-heterozidi (kvercetol, luteolin, luteolin-7-glukozid, rutozid). C-heterozidi (viteksin, izoviteksin), vicenin-2, violantin, orijentin i izo-orijentin.
Salicilna kiselina (0,06-0,3%) i njeni derivati (metil-salicilat, violutozid). Kavena i kumarinska kiselina. Antocijanozidi, karotenoidi (violaksantin), umbeliferon.

Indikacije/djelovanje

ESCOP: bolesti kože poput ekcema, seboroičnog dermatitisa, impetiga i akne, tjemenica i pelenski osip.

Tipovi ekstrakata i posologija

ESCOP: 1,5-4g droge kao infuz, tri puta dnevno. Tekući ekstrakt 1:1 25% etanol 2-4mL tri puta dnevno. Suhi ekstrakt 6:1 2-4g dnevno.

EPS 5mL 1-2x dnevno.

Vrijeme primjene

Nema ograničenja.

Kontraindikacije

Alergija na salicilate.

Interakcije s lijekovima

Nepoznate.

Mehanizam djelovanja

Divlja maćuhica tipična je biljka tradicionalne uporabe i relativno skroman broj studija opisuje relevantna predklinička ispitivanja. Toiu et al. dokazali su protuupalno djelovanje hidroetanolnog ekstrakta u modelu upale izazvanog terpentinom u štakora. Daleko relevantniju studiju objavili su Piana et al.ispitujući gel s ekstraktom divlje maćuhice. Autori zaključuju kako je gel djelotvoran u smanjenju upale izazvane UVB zračenjem u koži štakora i taj model može biti koreliran s tradicionalnom uporabom divlje maćuhice. Tang et al. ispitivali su citotoksični efekt cikličkih peptida divlje maćuhice, ali nije jasno da li ovaj model objašnjava učinke divlje maćuhice. Witkowska-Banasczak et al. objavljuju antimikrobni učinak protiv Gram-pozitivnih i Gram-negativnih mikroorganizama te Canidida albicans u koncentracijama od 0,15-5 mg/mL. Premda se objavljeni rezultati odnose na in vitro sustav, njime djelomično možemo objasniti primjenu divlje maćuhice kod bolesti poput impetiga. Ipak, s obzirom na koncentraciju, ovakav učinak može očekivati kod lokalnih a ne sistemskih pripravaka.

Mehanizam djelovanja divlje maćuhice još uvijek ostaje prilično nejasan i primjena ove biljke počiva na tradicionalnoj i empirijskoj uporabi.

Klinička istraživanja

Objavljena je samo jedna klinička studija divlje maćuhice s preparatom koji sadrži ekstrakte vrsta Mahonia aquifolium, Centella asiatica i Viola tricolor kod pacijenata s blagim do umjerenom atopijskim dermatitisom. Preparat je emulzijski sustav i apliciran je lokalno. Preparat se nije pokazao djelotvornim, ali je dodatna analiza pokazala da je djelotvoran u slučaju hladnog i suhog vremena. Vrlo malo zaključaka možemo izvući iz ove studije jer nije ispitan preparat u kojem bi se nalazila samo divlja maćuhica.

Kozmetička primjena

Divlja maćuhica koristi se lokalnim putem. ESCOP navodi kako je doza za vanjsku primjenu 2-4g droge kao infuz koja se primjenjuje u oblozima, kompresama ili ispiranjem nekoliko puta dnevno. Za tu namjenu koristi se kod pelenskog osipa, tjemenice, akni i seboroičnog dermatitisa. Vrlo je malo komercijalnih preparata na svjetskom tržištu koji sadrže divlju maćuhicu.

Osobna iskustvena praksa

Akne = divlja maćuhica. Premda je fitoterapija vrlo individualna u svom pristupu, čičak i divlja maćuhica su biljke koje su redovito prvi odabir, često i u smjesi jedne i druge biljke. Divlja maćuhica mi je jedna od deset top biljaka koje savjetujem, najčešće kod akni. Premda ovo mogu govoriti samo iz empirijskog iskustva, divlja maćuhica je biljka koja izaziva manje izražena privremena pogoršanja nakon početka terapije za razliku od čička. Maćuhica je dugo vremena u nas bila podcijenjena i zaboravljena biljka, na moju veliku radost zadnjih desetak godina njena uporaba doživjela je punu renesansu, a posebno me obradovala dostupnost EPS ekstrakta koji je znatno pojednostavnio njenu primjenu, pogotovo kod pomalo razmaženih tinejdžera. Okusom je daleko prihvatljivija od dekokta čička, primjerice, pa ju već spomenuti tinejdžeri rado uzimaju. Odsustvo kontraindikacija i interakcija čini ju pogodnom za adjuvantnu terapiju akni i seboroičnog dermatitisa. Volim ju sugerirati i izvana, kao infuz ili u obliku EPS-a u emulzijskim sustavima, obično u koncentraciji od 5-10%.

The post Divlja maćuhica first appeared on PLANTAGEA.